Dogodila mi se ogromna nesreća. Nisam bio svjestan, niti mi je moglo pasti na pamet da je moguće da mi država oduzme kompaniju. Imao sam u početku vrlo malo informacija i podataka, sada ih skupljam, svakog dana dobijem nove činjenice što je za mene iznimno važno. Iz tog mozaika sastavio sam sliku izvaninstitucionalne mafijaške hobotnice koja je organizirana da mi uzme Agrokor i u kojoj su značajno mjesto zauzimali visoki državni dužnosnici. Zbog više razloga nije mi lako u ovom trenutku otkriti sva saznanja, ali ću rado odgovoriti na sva vaša pitanja.
Tako je počeo svoj veliki intervju za srpski Nedeljnik Ivica Todorić, nekadašnji Gazda, bivši vlasnik Agrokora. U nastavku pročitajte dijelove razgovora koji je vođen prije nego je sudac Duncan Oesely odlučio da će Gazdu ipak izručiti Hrvatskoj gdje ga čeka ispitivanje, a zatim vjerojatno i optužnica za financijske malverzacije.
Jeste li bili u prilici upoznati srpske političare?
Vrlo malo. Prvo sam upoznao ministra za privatizaciju, Aleksandra Vlahovića, vrlo sposoban čovjek. Došao sam do njega i rekao mu da želim kupiti Frikom, a on samo što me nije pitao jesam li normalan. Rekao mi je da je to politički nemoguće, jer dolazim iz Hrvatske. Izgledao mi je iskren i realan. A onda šest mjeseci kasnije zove me Vlahović i pita bih li došao na sastanak kod premijera Đinđića. Naravno da sam pristao, dobio sam termin i došao na sastanak koji je trajao 45 minuta. Rekao mi je isto što i Vlahović - da nije politički jednostavno primati investicije iz Hrvatske. To je bio vrlo ugodan razgovor, vidio sam da premijer Đinđić dobro poznaje gospodarstvo. Rekao sam da razumijem političke okolnosti, alu da ću dati ponudu za Frikom ako dobijem priliku. Đinđić se okrene prema Vlahoviću rekao je da ako ja dam najbolju ponudu, dobit ću Frikom. Dao sam ponudu, bila je najbolja i kupio sam Frikom. Jednom sam se susreo s premijerom Mirkom Cvetkovićem, imao sam i s njim dobar razgovor. Imao sam priliku poznati gospodina Vučića, bio sam pola sata na sastanku s njim. Jedan vrlo ugodan razgovor i imao sam dojam da taj čovjek dosta razumije ekonomiju. Zanimalo ga je kako više investirati u Srbiju, vidio sam da se bori za to. U Srbiji nikad nisam imao problema. I ponosan sam što sam investirajući pomogao gospodarskom razvoju Srbije.
Svi ipak misle da su velike kompanije nastale u sprezi s državom.
Ja sam u početku imao problem s ostvarenjem svojih vizija jer nisam imao dovoljno kapitala. Kod nas su dosta rano došle strane banke. Jedna od banaka koja je najviše pomogla razvoju Agrokora, bila je Hypo banka. Oni su meni tada dali 200 milijuna maraka. Vjerojatno sam jedini koji je sve vratio, do posljednje kune. Te banke - i Raiffeisen i Erste, Unicredit i Hypo - stvarno su doprinijele razvoju naše regije. Meni su i te regionalne banke brzo postale male. I uspio sam se ukrcati na međunarodno tržište kapitala. To je bio Agrokorov uspjeh. Zato nisam imao nikakve potrebe da trčim za velikim političarima da mi daju neke novce i da petljam s državom jer sam kapital dobio na međunarodnom tržištu. Agrokor nije imao 30 godina nijednu aferu. Sad su uzeli sve moje papire, e-mailove, bilješke sa sastanaka i što su našli? Ništa. U 30 godina samo jedan premijer došao je u Agrokor. Ivo Sanader bio je na nekom sajmu i izrazio je želju da vidi PIK Vrbovec. Bio je pola sata. Zlatko Mateša bio je šest godina premijer, ja ga nikad nisam sreo. A za njegovo vrijeme sam najviše rastao i gradio u Agrokoru. Stjepan Mesić je bio najdulje predsjednik, a vidio sam ga dva-tri puta. Nikad nisam imao potrebu nekoga korumpirati. Nije mi to trebalo. Nisam ih poznavao i nisam morao tražiti novac od njih za Agrokor jer sam kapital pribavljao na tržištu. Agrokor je bio velik, ja sam bio velik i vjerojatno su se svi mene pomalo i plašili.
