Već pri spomenu riječi zadruga starijem se puku diže kosa na glavi, ako je još ima, jer ga vraća u razdoblje komunizma, u kojem je taj oblik udruživanja, nastao još u plemenskoj organizaciji društva, doživio svoje vrhunce, a potom i sunovrat. No odnedavna se jedna zadruga u nas uzdigla iz pepela te ostavštine i nevjerojatnim koracima osvaja europska, a bome će i svjetska tržišta. I to u grani koja je u Hrvatskoj donedavno bila na dnu dna gospodarstva.
Ribarska zadruga Omega 3 iz stoljećima u nas "najribarskijega" mjesta Kali na otoku Ugljanu već je zamalo desetljeće pod budnim okom i konkurencije i za ribom gladnoga tržišta. Za punoga Mjeseca, potkraj kolovoza, skitnja Ugljanom vodi me u Kali. U pristaništu je tiho, zaspalo more se ljeska u sumraku, tišinu i smiraj pred najavljene neverine i buru povremeno paraju muzika iz obližnjega kafića i mrmor kolona turista koji šetaju rivom.
"Božo", "Galo" i "Škoda" samo se nakratko zaljuljaju, proparaju nebo svojim visokim jarbolima kao da tjeraju mjesec, pa se opet smire i čini se kako nestrpljivo čekaju kada će dići sidra i krenuti ka pučini. Za inćunima i srdelama. U nosu osjetim miris dizelskoga goriva brodskih motora i tragova otprije ulovljene ribe, izviru slike nabacanih mreža i velikih šaka ribara koji ih slažu ili krpaju... I prisjećam se svečanih ribarskih noći koje sam ovdje povremeno provodio.
Kad se razdanilo, uvjerih se kako sam sinoć, poput Marcela Prousta u "traganju za izgubljenim vremenom", osjetio mirise i vidio prizore kojih nema, osim u sjećanjima. Na apotekarski čistim palubama ukotvljenih ribarskih brodova "Božo", "Galo" i "Škoda" sve je davno bilo uredno složeno i spremno za isplovljavanje. Ostali iz kaljanske flote isto tako su bili usidreni po lukama duž Jadrana, od Istre do Molunta, u kojima su se zatekli zbog iskrcaja prošloga ulova. Ulazim u kafić Mavra, iz kojega puca pogled na pristanište.
Tu 64-godišnji Damir Mišlov Galo, okrenut moru i brodovima, svako jutro kada nije na moru dugo ispija jutarnju kavu. I bistri misli i planove. Svoje i planove u Hrvatskoj jedinstvene ribarske zadruge Omega 3, na čijemu je čelu kao predsjednik Nadzornog odbora. Imam samo jedno pitanje no ono traži "tisuću odgovora". Jesu li Omega 3 i zadrugarstvo rješenje problema u hrvatskome ribarstvu?
Hoće li zadrugarstvo, za mnoge omražena tvorevina komunističkoga gospodarstva, ovaj put nazvana imenom esencijalne kiseline koja je glavni građevni materijal naših stanica, organa i cijeloga organizma, biti to isto u sustavu hrvatskoga ribarstva?
"Jesu i hoće! Bez Zadruge svi mi bili bismo nitko i ništa u ovome poslu. Ovako, evo već zamalo desetljeće, hrvatska smo uspješnica koja sve više osvaja europska pa i svjetska tržišta", smireno, samouvjereno i s osmijehom punim zadovoljstva reče Galo već na prvu.
"Ma, mi smo jedna posve dobra hrvatska poslovna priča. "
Zadrugu je 2008. utemeljilo dvadeset vlasnika ribarskih brodova, odnosno obrta. Odvažili su se na, za hrvatske prilike poprilično neizvjesnu avanturu.
Omega 3 danas okuplja 18 ribarskih obrta i poduzeća s toliko brodova s mrežama plivaricama, Bila su još dva, ali sa starim brodovima, pa su vlasnici odustali i od EU dobili naknadu. Ostali su kupili ili gradili nove brodove i opremili ih najsuvremenijom opremom. Te ribarice su poput svemirskih brodova. Kaljski su ribari bili i jesu na glasu kao najbolji lovci plave ribe na Jadranu, a Kali sinonim za znanje, iskustvo i tisućgodišnju tradiciju u ribarstvu.
Ipak, izgledalo je te 2009., pa i još neko vrijeme, a to su im i kolege govorili, da je to suludo jer su količine ulovljene ribe i tako premašivale potrebe maloga hrvatskog tržišta. Ulovljena riba često je skončavala u moru, iako su se otvarala uzgajališta tuna, u kojima je plava riba glavna hrana. A bile su u poraću pozatvarane desetine pogona za preradu i konzerviranje, nedostajalo je skladišnoga prostora, logistike i pogona za preradu.
Danas, devet godina poslije, zadrugari Omege 3 ulove 30 posto od oko 60.000 tona plave ribe, koliko je se u Hrvatskoj godišnje izlovi! Od sve ribe ulovljene u našem dijelu Jadrana za komercijalne namjene plava riba čini 80 posto, pa su tako Kaljani opet najvažniji dio hrvatskoga ribarstva.
"Mi zapravo nemamo nikakvih problema. U Zadruzi smo jedinstveni, upravo radimo na ishođenju certifikata o održivom ribarstvu, koji će nam otvoriti i najzahtjevnija tržišta, poput zemalja Beneluxa i mnogih drugih, a onda su nam sva vrata otvorena. Pa ni mi ne želimo isprazniti naše more loveći stotine tisuća tona ribe kako bismo tu i tamo nešto zaradili. Neki i sada prodaju kilo inćuna ili srdele za dvije kune, a toliko nude i uzgajivači tuna. To je sramotno. Pa svaki naš brod vrijedi najmanje milijun eura, a troškovi rada su veliki. Uspijevamo na godišnjoj razini postići cijenu i više od četiri kune. Svaki brod ima stalno zaposlenu posadu s osam ili devet članova, to je skoro 200 ljudi, a u poslu su i gotovo svi članovi obitelji zadrugara. Surađujemo i s kolegama koji nisu u zadruzi i svima je dobro", objašnjava nam Damir Mišlov, podsjećajući da je, kao i gotovo svi drugi, 18 godina proveo u Americi, bio mornar i sedam godina kapetan broda, pa se vratio sa zarađenih milijun eura u džepu i sve uložio u ovaj brod "Galo", nazvavši ga svojim nadimkom.
Nastavak na sljedećoj stranici...
