I još digao 300.000 eura kredita. "Ti si luđak", govorili su mu mještani, nabrajajući što bi oni radili s tim novcem, odnosno tvrdili kako ne bi radili ništa. Nije išao kao neki opet u Ameriku, ondje kupiti brod, nego ga je gradio u Splitu, a potom opremio u ugljanskoj luci Lamjana.
"Sreća je što sam u Americi upoznao još jednoga našeg čovjeka, Šimu Kosora. On je magistar ekonomije, a pošao je ploviti ne bi li riješio neke materijalne probleme. Ondje je plovio pet godina. Bili smo, a evo i sada smo skupa. Nakon što je Zadruga osnovana, 2009. godine imenovali smo ga upraviteljem. Pokazao se vrhunskim menadžerom. Da nema njega, ovoga ničeg ne bi bilo. Eto, nama plivaričarima nužan je vlastiti skladišni i prostor za prihvat i zamrzavanje ribe. Omega 3 je stoga krenula u izgradnju svoga pogona za smrzavanje, prebiranje i pakiranje i doradu sitne plave ribe. Ali ne na Ugljanu. Šime je odabrao a mi prihvatili izgradnju objekta u Poslovnoj zoni Šopot kod Benkovca, uz samo čvorište autoceste A1", priča nam Damir Mišlov.
Povoljno je kupljeno 11.000 kvadrata. Za tu investiciju iz IPARD-ova fonda Zadruga je dobila oko 11 milijuna kuna, ali je sve zajedno koštalo 40 milijuna kuna. Stoga je 35 milijuna kuna kredita odobrio HBOR, uz jamstvo HAMAG-a, pa je Zadruga već 2012. godine dobila vlastiti pogon u koji danas stiže većina ribe koju ulove kaljski ribari. Ondje 70-ak radnika ribu skladišti, prerađuje, pakira i distribuira kupcima u Europi i okolici.
U pogonu Omega 3 u Benkovcu strogo se kontrolira kvaliteta, pogreške ne smije biti jer kupci inzistiraju baš na kvalitetnoj, neoštećenoj i brzo smrznutoj ribi. No kvaliteta se najprije postiže na brodovima i brzom dostavom u pogon. Nema više kašeta. Sada stroj na brodu zahvaća velike plastične posude koje se do trećine pune ledom, potom do druge trećine morem, a treća se ispuni ribom.
"Ponajbolji potez je to što smo kupili osam najsuvremenijih kamiona-hladnjača. I oni su poput svemirskih brodova, s najsuvremenijom opremom. I prate brodove te se u svim ovim godinama nije nikada dogodilo da brod u nekoj luci čeka kamion, a riba se kvari, što je bila najveća boljka u procesu. Sada svaki brod s ulovom plovi k najbližoj luci", objašnjava nam kapetan Galo.
"Novim smo pogonom postigli to da je ribarima zagarantiran otkup po cijeni koja je uvijek veća od tržišne. Zasad 14 zadrugara sav svoj ulov isporučuje u Šopot, a ostali kad i koliko žele", kaže Šime Kosor.
"Riba se separira pa zamrzava, svaka zasebno, u tunelima na minus 40 stupnjeva, što traje devet ili deset minuta. Tako održavamo maksimalnu kvalitetu jer europsko tržište na koje izvozimo 80 posto ulova traži prima klasu, bez obzira hoće li se riba koristiti kao ješka ribarima na Atlantiku, koji su i najzahtjevniji, kao konzumna, prepakirana ili sirovina za tvornice ribljih konzervi. A Zadruga je posve likvidna, više od pola kredita je otplaćeno. Rate se redovito plaćaju, kao i ribarima isporučeni ulov, a oni u fondu zadruge participiraju s po jedan posto prihoda. Omega 3 zato svake godine od otvaranja dalje investira jer su premašeni svi planovi traženih količina i kapaciteta pa je pogon u Šopotu ubrzo postao tijesan i morao biti proširen."
"Ovo vam moram reći: kad Šime prođe pogonom, svi stoje mirno! Ma ne zato što ga se boje, nego što ga cijene. Paze da im ne promakne neka njegova riječ, savjet, nešto važno", pojašnjava Galo.
"Rekao je da će u mirovinu kad otplatimo kredit. A sastajemo se svaka dva mjeseca, raspravimo o svemu što je dobro i što nije, što i kako treba dalje raditi i idemo dalje. Jedinstveni smo, poštujemo se, a u Šimu vjerujemo apsolutno, kao i on u nas. Toga nema nigdje", kaže kapetan Galo, pogledavši tko zna koji put preko stola i kave u smjeru svoga broda. Sada već iz navike i zadovoljstva, prije vjerojatno zbog brige za nj.
Nebrojeno je mnogo puta spomenuo: "Uh, najgore je bilo kad s ulovom uploviš u luku i ne znaš što ćeš s ribom. Ili nije na vrijeme stigla hladnjača, ili nije bilo kupca, ili... Riba je nerijetko bacana u more ili otišla u bescjenje. A sada nema nikakve neizvjesnosti", s neskrivenim zadovoljstvom će objasniti Galo.
Na početku ove njihove priče svaki ribar je bio potpisao mjenicu na 3,5 milijuna kuna, no nedugo potom, kad se sve uhodalo, povukli su mjenice. Tako danas nisu opterećeni ničim, sam pogon je garancija za ostatak kredita. Ovako organizirani ribari mogu utjecati na odluke u vezi s ribolovom na državnoj, pa i na razini cijele EU. Niz je poticajnih mjera koje tako udruženi mogu ostvariti.
