Sljedeći problem je i to što političke vlasti raznih nacija osjećaju i osjećat će sve gore pritiske od strane građana kako bi ispunili njihove zahtjeve, što će ovi, u nastojanju da se održe na vlasti, nastojati ispunjavati, bez obzira na kršenje međunarodnih zakona. Iz toga se ratovi po svijetu mogu izroditi na dva načina.
Prvi je da će neke države krenuti u nasilno provođenje vlastitih tvrdnji o polaganju prava na iskorištavanje spornih morskih područja. Drugi je taj da će ilegalno ribarstvo, poticano sve većom potražnjom u domaćim ekonomijama i kolapsirajućim ribljim fondom u morima, dovesti do sve agresivnijih odgovora SAD-a ili njegovih saveznika na kršenja zakona, upade u more, što se onda lako može izroditi u prave sukobe.
Foreign Policy u nastavku objašnjava što je isključivi gospodarski pojas, kao i to da se, osim toga, zakoni više od 20 međunarodnih i regionalnih tijela odnose na ribarenje na otvorenim morima. A provođenje tih zakona? Njima je u stanju baviti se tek šačica agencija i koalicija diljem svijeta, nabrzinu sklopljena partnerstva nacija diljem svijeta, bilateralni ugovori... U slučaju spora, jasno je da ovakva situacija nije kadra riješiti skoro ništa. Niz je spornih područja na moru diljem svijeta.
Kanada i SAD spore se oko dva mala otoka uz obalu New Brunswicka. Trenutno je najdramatičnija situacija u Južno- i Istočnokineskom moru gdje NR Kina svoje argumente na pravo na iskorištavanje velikih spornih područja utjeruje vojnom silom. Ili se naprosto u adekvatnim situacijama koristi svojom ribarskom flotom kako bi ispalo da se politički ne angažira. Slične taktike NR Kina provodi još od 90-ih, nerijetko proglašavajući višemjesečni lovostaj čak i u morima koja su dio teritorijalnih voda nekih azijskih država.
Danas se stiglo već dotle da je mornarica NR Kine nerijetko u pratnji kineskih ribarica kada se ove zapute u sporne otoke u Istočnokineskom moru koje Japan naziva Senkaku, a NR Kina Diaoyu. Japanska obalna straža odgovorila je učestalom vlastitom prisutnošću u tim vodama. Ne treba puno mašte za zamisliti situaciju u kojoj jedna strana, isprovocirana nekim potezom, zapuca na drugu stranu, pa joj ova odgovori i...
Greenpeace International danas procjenjuje da na ribolovnu flotu NR Kine otpada čak trećina svjetskog izlova ribe, da njena flota iznosi čak 2500 velikih brodova, da njeni brodovi apsolutno najmasovnije odlaze u lov diljem svjetskih mora. Mnoge zemlje NR Kinu optužuju stoga da provodi krivolov u njihovim vodama, i to industrijskih razmjera, posebno Senegal i Argentina.
Nije nemoguća i takva kriza koja bi izbila tako što bi neka zemlja, apsolutno prezadužena, primjerice Venezuela, sa svojih 60 milijardi dolara duga, iznajmila prava zemlji poput NR Kine da izlovljava kako bi servisirala ili riješila dug. Pa ako se dogodi da to, hipotetski, bude jedna Venezuela, pa ako bi iznajmljeno more uključivalo i vode koje su predmet spora, kao što postoje sporovi između Venezuele i Kolumbije odnosno Gvajane, šanse za vrlo kompliciran sukob sežu do neba.
Kako je WWF već naveo, do otprilike 2050. godine ovakvim tempom u svijetu više neće biti moguće komercijalno i normalno ribariti, a vidjeli smo kolike su procjene rasta broja ljudi na svijetu i zahtjeva za prehranom sve bogatijom proteinima. Matematički, godina ribarskog sloma trebala bi biti 2048. U takvom svijetu čak i takve sile kao što su SAD i Rusija našle bi se u situaciji da osiguravaju svoje interese u ribolovu. Sigurno bi išli za time da jedni osiguraju Sibir, a drugi Aljasku.
Problem je, međutim, u tome što, unatoč tome što su međunarodni sporazum po tom pitanju još 1990. potpisali SAD i SSSR, niti SSSR niti Rusija poslije taj sporazum nisu ratificirali. Kako se Arktik sve više otapa, otvara se mnoštvo različitih sukoba oko ribe kao resursa u spornim područjima.
Konačno, koliko se zapravo ribe i morskih organizama izlovi danas u odnosu na nekad u prošlosti? 1981. godine u svijetu se izlovilo 5 milijuna tona. 30 godina poslije, tijekom 2011., svijet je izlovio 63 milijuna tona i smišlja sve maštovitije, tehnološki razrađenije i efikasnije načine za izloviti i posljednju srdelu. Do 2030. godine procjenjuje se da će se čak 60 posto potrošnje kućanstava i restorana pokrivati iz ribe koja uzgajaju ljudi.
Tu se javljaju problemi i u vezi širenja bolesti i ekološki prijepori, poput "ribarenja uz prehrambeni lanac". To nekakvu alternativu, međutim, ipak pruža i administracija Baracka Obame još u svom mandatu provela je akcijski plan borbe protiv krivolova koji je, nevjerojatno, preživio čak i smjenu vlasti.
Problem nastaje u tome što Donald Trump nije nastavio s onim dijelom koji bi se odnosio na Svjetsku trgovinsku organizaciju, Međunarodno pomorsku organizaciju i slične agencije bez kojih nije moguće provoditi planove održivog gospodarenja mora diljem planeta. A SAD-u je to jako bitno. Samo u toj zemlji riječ je o industriji vrijednoj 208 milijardi dolara koja zapošljava 1,6 milijuna ljudi.
