Trebalo je to biti promatranje kitova, ali nije se dogodilo ono što su posjetitelji očekivali. Jednog ljetnog dana na obali Islanda, na mirnom moru, posada kitolovaca upravo je vukla svježe ubijenog kita perajara kad je turistički brod prošao pored njih.
Turistička krstarenja i razgledavanje kitova popularno je na Islandu i za to postoji dobar razlog. , i iz dobrog razloga. Ima mnogo toga što se može vidjeti, iako veliki kitovi obično budu podalje od obale, ali se zato može uživati i malim kitovima, dupinima, pliskavicama i morskim papagajima, piše The New York Times.
"Komercijalni kitolov, ispostavilo se, nije toliko popularan među gomilom promatrača. Dok se neki ne protive gledanju mrtvih kitova na godišnjem odmoru većina ih to očito prezire", rekao je Sigurlaug Sigurdardottir, vodič na turističkim brodovima.
Imajući to na umu, Kristjan Loftsson, čovjek koji snosi odgovornost za lov na kitove, ima rješenje za ljubitelje kitova: "Samo im treba reći da se okrenu na drugu stranu!"
Gospodin Loftsson ima 75 godina i posljednji je svjetski lovac na kitove na svijetu. Mrze ih i skupine za zaštitu okoliša, a brodove im potapaju radikalni aktivisti, ali ovdje na Islandu njegov je posao legalan i jer ova zemlja ne priznaje međunarodni moratorij na komercijalni kitolov.
Iako je u suštini internacionalno izopćen, mnogi na Islandu mu se dive. Čak i njegovi najveći strastveni kritičari imaju za njega dozu poštovanja.
Robert Read, glavni operativni časnik britanske grane Sea Shepherd, konzervatorska skupina koja je blokira i maltretirala kitolovce na moru, nazvao je gospodina Loftssona "prilično pametnim čovjekom".
"Ako mu postavite pitanje, općenito će vam odgovoriti, ali će se zaustaviti i razmišljati prije nego što govori", rekao je gospodin Read. "To je nešto što često ne vidimo."
Gospodin Loftsson voli reći da krv kitova teče njegovim venama.
On i njegova sestra zajedno su najveći dioničari u Hvaluru, tvrtki koju je nekad vodio njihov otac. (Hvalur, izgovara se KVA-lur, i islandska je riječ za kita.)
Proveli su mnoge ljetne dane iz djetinjstva na kitolovnoj stanici. Gospodin Loftsson je promatrao kako su kitovi dovedeni na obalu i ručno zaklani. U dobi od 13 godina, dobio je posao da pomaže na brodu, pere posuđe i podove.
"Bilo je zabavno", rekao je o svojim ranim danima na brodu.
Kasnije je radio kao utovarivač. Godine 1974., kada je g. Loftsson imao 31 godinu, otac je umro i postao je šef tvrtke.
Danas su Island i Norveška jedine zemlje koje dopuštaju komercijalni kitolov. Japanski lovci ovu djelatnost obavljaju uz posebnu dozvolu koju izdaje vlastita vlada, a održivi izlov odvija se u nekoliko zemalja koje uključuju Sjedinjene Države, Kanadu, Rusiju i Grenland.
Globalno, kit perajar je na popisu ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode, a komercijalni lov je zaustavljen u Islandu na 20 godina, iako su neki kitovi uzeti za znanstvena istraživanja.
Godine 2006. vlada je ponovno dopustila izlov. Prema procjeni nadležnih institucija populacija ovih kitova u Sjevernom Atlantiku više nije ugrožena jer su izračunali da ih je 2015. bilo oko 40.000.
Island se našao pod međunarodnim pritiskom da prestane s izlovom 2013. godine. Predsjednik SAD-a Barack Obama pozvao je da se prestane s tim. Iduće godine EU je pokrenula međunarodni protest protiv izlova kitova na Islandu.
Ipak, vlada je bila ustrajna i lov je i dalje dopušten na Islandu. Tek trećina stanovnika u anketi se donekle ne slaže s izlovom.
Kitovi perajari su među najvećim životinjama na Zemlji. Samo plavi kitovi su duži i teži. Znanstvenici iz islandskog morskog i slatkovodnog istraživačkog instituta kažu da sve dok se poštuju kvote, perajari će neće biti ugroženi.
Za g. Loftssona i njegove pristaše, kitolov se ne razlikuje od poljoprivrede ili ribarstva. "Ako je održivo, lovite", rekao je.
Njegovi su brodovi za lov opremljeni harpunima s eksplozivnim vrhovima koji se zabiju u tijelo životinje.
Ponekad je potrebna druga metoda. Gospodin Loftsson to je usporedio s velikom divljači u kojoj se ne pogiba uvijek od prvog metka.
Mrtvi kit se zatim pričvrsti iz brod i prevozi u jedinu stanicu na Islandu, na fjordu sjeverno od Reykjavika, gdje se odreže meso. Većina je namijenjena izvozu u Japan.
Ovog je ljeta islandsko Ministarstvo ribarstva dopustilo tvrtki gospodina Loftssona da izlovi 238 kitova. I ulovili su. Bilo je blizu ponoći jednog dana kasno u srpnju kada su 50. i 51. kita dovukli u stanicu u ljetni kasni sumrak.
Kad je prvi kit je izvučen na kopno i kad je tim prionuo poslu iz stanice se proširio miris koji podsjeća na hranu za mačke. Četiri člana 'Sea Shepherda' - grupe aktivista - naoružani pametnim telefonima i kamerama, uživo su prenosili događaj s obližnjeg brda.
Grupa ima bogatu povijest rada s gospodinom Loftssonom. Jedne noći u studenom 1986., par aktivista ukrcao se na dva njegova broda u luci u Reykjaviku i otvorili su sigurnosne pumpe na dnu broda puštajući u njih morsku vodu i potopili ih. Aktivisti su pobjegli hidroavionom i nikada nisu bili uhvaćeni.
'Sea Shepherd' je preuzeo odgovornost za napad. Brodovi su izvađeni iz mora, ali nikad više nisu bili za uporabu.
"Popravak bi bio preskup. Mislim da se to nikad neće dogoditi", kaže Loftsson. Teško je reći je li kitolov uopće profitabilan. Loftsson kaže da dobro rade, ali je ponovno pokretanje kitolova nakon dugogodišnje stanke bilo skupo. Također je rekao da su japanski propisi o sigurnosti hrane vrlo rigorozni i skup je prijevoz do krajnjih korisnika.
Jedan od njegovih projekata je razviti tehnologiju zamrzavanja osušenog praha kitova koji bi bio suplement željeza. Rekao je da je ideja vraški uzbudljiva, ali je priznao da bi teško bilo isplativo.
Bez obzira isplati li se kitolov, Loftsson je uspješan poslovni čovjek iako se u doba zabrane kitolova bavio komercijalnim ribarstvom. Prema podacima iz porezne uprave, u 2017. je uplatio 2,8 milijuna dolara u državni budžet. Ipak, kako kaže, novac nije glavni razlog zbog kojeg se bavi ovim poslom.
