Idilična slika Švicarske kao zemlje čokolade, sira i idiličnih jezera srušena je nakon što je istraživačka novinarka Marie Murisse, objavila tekst kako ta zemlja zaobilazi stroge zakone EU o kvaliteti cigareta i izvozi ih u zemlje u kojima ne postoje tako strogi zakoni. Osim najjačih farmaceutskih i bankarskih kuća, značajan udio zarade ove zemlje dolazi iz vodećih duhanskih kompanija koje u Švicarskoj imaju sjedište. Među njima su Phillp Morris, British Tobacco i Japan Tobacco, koji prodaju najpoznatije brendove. Trujući pušače izvan EU, zgrću milijarde.
Sunce izlazi nad starom četvrti Medina u Casablanci. U uskim uličicama marokanskog poslovnog središte stanovnici tiho čavrljaju, žene kupuju deterdžent za pranje rublja, a djeca se igraju skrivajući se iza ukrašenih drvenih vrata koja ukrašavaju pročelja kuća. Marwan uzima cigaretu. Nije ni prva, niti će biti posljednja cigareta do kasne večeri kad će zatvoriti svoju trgovinu. Što puši?
„Winston“, govori dok pokazuje kutiju cigareta na kojoj lijepo piše 'made in Switzerland'.
U cijelom Maroku od škole pa do kafića, restorana, ulice – posvuda su pušači svih dobi i uzrasta, muškarci i žene, dječaci, djevojčice. Svi oni puše cigarete proizvedene u Švicarskoj. I uvijek iste marke: Camel, Marlboro ili Winston, piše istraživačka novinarka Marie Maurisse za portal Public Eye.
Ibtissam, mlada žena koja je sjedila na terasi ispred kafića Le Noble u trgovačkoj četvrti Maarifu, kaže:
"Počela sam s 12 godina i ne želim prestati. Za mene je to oblik slobode. Znam da su švicarske i za mene je to garancija kvalitete. Bolje su od marokanskih", objašnjava ona.
Švicarska često promiče činjenicu da svoju ukusnu čokoladu ili prestižne satove izvozi u svijet. Ipak, postoji još jedan švicarski proizvod koji je jednako uspješan, ali daleko manje hvaljen: cigarete. Švicarska je 2016. proizvela 34,6 milijardi cigareta - gotovo dvije milijarde paketa.
Oko 25% je prodano na domaćem tržištu. Gotovo 75% se izvozilo, osiguravajući dovoljno cigareta za preko četiri milijuna ljudi koji puše kutiju na dan tijekom godine.
Udio izvoza opada, smanjio se gotovo za polovicu od 2011. Po prihodu, zemlja je tek petnaesti najveći svjetski izvoznik cigareta, a daleko je iza Ujedinjenih Arapskih Emirata, Njemačke i Poljske. Pa ipak, to je stabilan posao za švicarsko gospodarstvo.
Zarada od izvoza duhanskih proizvoda u 2016. godini iznosi oko 561 milijun CHF i može se usporediti sa zaradom od sira kao jednog od švicarskih najvažnijih brendova uz čokoladu i satove. Za usporedbu od izvoza sira zaradili su 578, a od izvoza čokolade 785 milijuna CHF, kako piše KPMG studija iz 2017.
Gdje se prodaju njihove cigarete? Japan je odredište broj jedan. Je li to zato jer upravo Japan Tobacco International ima sjedište u Švicarskoj i proizvode šalje u "Zemlju izlazećeg sunca"?
Tvrtka nije dala konkretan odgovor na ovo pitanje. Maroko i Južna Afrika zauzimaju drugo i treće mjesto na izvoznoj listi švicarskih cigareta.
Philip Morris International (PMI) osnovao je svoje globalno operativno sjedište u Lozani. Uz to, ima tvornicu u Neuchâtelu, gdje je u 2017. proizvela preko 15 milijardi cigareta i grijanih jedinica duhana – na što otpada 15% globalne proizvodnje ove kompanije, uključujući marke Iqos Heets, Marlboro, Chesterfield i L&M.
Philip Morris Products SA također ima sjedište u Neuchâtelu. U 2017. godini njegov prihod iznosio je 29 milijardi CHF.
U Švicarskoj British American Tobacco (BAT) posjeduje urede u Lausanni i tvornicu u Boncourtu, kupljenu od Rothmansa 1999. godine, koji su je zauzvrat kupili od obitelji Burrus tri godine ranije. U tvornici, marka proizvodi Pall Mall, Gladstone, Dunhill, Lucky Strike, Kent, Winfield, Vogue, Players, Parisienne i Alaina Delon. U 2017. godini prihod im je iznosio 26 milijardi CHF.
Japan Tobacco International (JTI) sa sjedištem u Ženevi je u potpuno novoj zgradi. JTI također posjeduje veliku tvornicu u njemačkom dijelu Švicarske, u Dagmersellenu, u kantonu Lucern. U 2017. godini, japanska tvrtka tamo je proizvela ukupno 10,8 milijuna cigareta, ispod 16 marki. Najrašireniji su Winston, Camel i Natural American Spirit. U 2017. godini njegov je prihod iznosio 18 milijardi CHF.
U 2017. u Maroko je izvezeno 2900 tona švicarskih cigareta, što je ekvivalent oko 3,625 milijardi 'cigara'. Na marokanskim kioscima cijena im je 33 dirhama ili 3,50 CHF, odnosno, kao i u Hrvatskoj, oko 25 kuna. Najštedljiviji potrošači kupuju cigarete na komad i to po cijeni od 2 dirhema. Paketi su certificirani: nose pečat SICPA - švicarskog tijela za certificiranje i provjeru autentičnosti.
Do 2003. godine, paketi su se proizvodili na licu mjesta, u Société Marocaine des Tabacs. Nakon smrti Hassana II, proglašen je Zakon 46.02 o proizvodnji duhana, koji je liberalizirao sektor. Danas u Maroku pušie 55% cigareta iz Švicarske, a potom su one iz Turske. Cigarete stižu brodom u luku Tanger Med, ili čak kroz Casblancu.
Na licu mjesta ljudi s kojima smo razgovarali uvjeravali su nas da carinici pregledaju robu - otvaraju kontejnere, odabiru slučajni karton i zatim provjeravaju je li teret u skladu s dostavljenom deklaracijom. Bez obzira na to, jedno od općih zapažanja naše istrage bilo je da se provjeravaju samo detalji koji se odnose na plaćanje poreza - ne postoje mjere za nadzor sastojaka cigareta ili njihove razine toksičnosti.
U globalu, 80% pušača živi u zemljama s niskim ili srednjim dohotkom. WHO procjenjuje da u Africi ima 77 milijuna pušača, odnosno 6,5% stanovništva kontinenta. Institucija predviđa da će se do 2025. brojka povećati za gotovo 40% u odnosu na 2010. - što je nagliji porast na globalnoj razini. Broj smrtnih slučajeva na kontinentu udvostručit će se do 2030. godine u onome što WHO opisuje kao "epidemiju".
Za tvrtke se čini da je Maroko odličan ulaz u ta tržišta: prema studiji koju je provelo marokansko Ministarstvo zdravlja, 13% pušača u zemlji ima 15 i manje godina. I udio djevojčica koje puše počinje se izjednačavati s dječacima.
U Europi primjećujemo obrnuti trend. U posljednjih 20 godina prodaja duhana pala je za 38% zahvaljujući preventivnim kampanjama i poskupljenju. Zato proizvođači sve više guraju nove „proizvode smanjenog rizika“ koji potrošačima navodno pružaju nikotin bez štetnih učinaka duhana.
No, časopis Le Temps nedavno je za Philip Morris napomenuo da "usprkos znatnim mobiliziranim resursima, Iqos – cigarete s grijanim duhanom, i dalje predstavljaju samo 6% obujma proizvodnje grupe i 12% prihoda".
No, Philip Morris International i njegovi konkurenti moraju nastaviti prodavati cigarete. U ogromnim razmjerima. Tržišta u nastajanju atraktivan su cilj, jednostavno zato što njihovim vladama nedostaju resursi za provedbu proaktivnih zdravstvenih politika, ostavljajući tvrtkama otvorena vrata.
Proizvođači koriste vrlo agresivne reklamne kampanje kako bi privukli svoje nove i mlade kupce i promovirali svoje cigarete. U srpnju 2017. britanski list Guardian otkrio je da u Keniji i Ugandi British American Tobacco nastoji spriječiti vladu da poduzme preventivne mjere protiv duhana.
U Keniji je KETCA, savez nevladinih organizacija koji se zalažu za regulaciju duhana, podnio žalbu; afera je trenutno u rukama Vrhovnog suda. U Togu, Burkini Faso i Etiopiji isti je proizvođač pribjegao službenim pismima kako bi objasnio kako obična ambalaža nije pridonijela padu prodaje.
U bogatim zemljama, uključujući Švicarsku, retorika proizvođača je upravo suprotna - počeli su osuđivati štetne učinke duhana. Kako bi uvjerio javnost u svoje dobre namjere, Philip Morris International čak je pomogao pokrenuti Fondaciju za svijet bez dima, obvezujući se ulagati 80 milijuna dolara godišnje u razdoblju od 12 godina.
U Maroku je doista usvojen zakon o zabrani pušenja u barovima i restoranima. Međutim, istraživač u specijalističkom laboratoriju i stručnjak iz Société Marocaine des Tabacs, od kojih su obojica tražili da ostanu anonimni, rekli su nam da se to ne primjenjuje.
Preventivni programi u školama rijetkost su i vode ih organizacije s vrlo malim proračunima. Što se tiče samih cigareta, ne postoji propis koji se odnosi na njihove sastojke.
Maroko je 2012. godine usvojio zakon sličan europskom zakonodavstvu, ograničavajući dopuštene razine katrana, nikotina i ugljičnog monoksida. Međutim, uredba o njegovom provođenju nikada nije objavljena i ne postoji laboratorij koji bi provjeravao razine tih tvari.
Kako nikada nema dima bez vatre, željeli smo saznati više o sadržaju cigareta proizvedenih u Švicarskoj, ali koje se prodaju u Maroku. Koristili smo potpuno inovativan pristup, izvodeći komparativnu studiju sadržaja sumpora, nikotina i ugljičnog monoksida u cigaretama pušenim u Europi i Maroku.
To nije jednostavan zadatak, jer o tome nema javno dostupnih podataka. Doduše, ponekad se na ambalaži nalaze razine tvari, ali nije jasno poštuju li proizvođači te razine. Krajnje je pitanje jesu li švicarske cigarete u Maroku iste kao one koje se prodaju u, primjerice Francuskoj. Jedini način da to sigurno znate je analiza uzoraka.
Adrian Kay, glasnogovornik Federalnog ureda za javno zdravstvo (OFSP), obavijestio nas je da Švicarska nema "laboratorij koji je primjereno opremljen za obavljanje ovog zadatka". Ipak, uspjeli smo pronaći laboratorij koji bi mogao izvršiti takvu analizu: Institut za rad i zdravlje (IST) u Lausanni, podružnica CHUV-a (sveučilišna bolnica u Lozani) koja je dio mreže certificiranih laboratorija WTO-a.
Kako bi odgovorio na naš zahtjev, Gregory Plateel, šef laboratorija i analitičar Nicolas Concha-Lozano, morali su izraditi vlastiti 'stroj za pušenje'. Metoda koju koriste praktički je „ručna izrada“: tri spremnika za držanje cigareta, pumpa za udisanje i posuda u kojoj je koncentriran dio dima. Ništa se ne prepušta slučajnosti – strojem upravlja računalo i tijekom dvije sekunde izvadi 35 ml uzoraka.
Da bi osigurali da je stroj pravilno kalibriran, započeli su s testiranjem kontrolne cigarete „1R6F“. Kontrola je predstavljala poseban uzorak za istraživačke laboratorije koje je osiguralo Sveučilište u Kentuckyju.
Nakon što je stroj 'popušio' cigaretu, dim i filter analizirani su kako bi se zabilježile količine punih čestica nikotina i ugljičnog monoksida. Jedna cigareta očito nije reprezentativna, pa su za dobivanje pouzdanih podataka koristili uzorke uzete iz tri odvojena pakiranja i izračunali prosjek triju vrijednosti. Istraživačima je trebalo nekoliko tjedana da završe postupak.
Gregory Plateel i Nicolas Concha-Lozano analizirali su ne manje od 30 paketa cigareta iz Maroka, Francuske i Švicarske, koje smo im predali u rujnu. Njihova metodologija bila je usklađena s ISO standardima koji služe kao referentna točka svim istraživačima koji poduzimaju takve testove.
U Švicarskoj i Europi vlasti su uvele standard 10-1-10 koji određuje maksimalne razine katrana, nikotina i ugljičnog monoksida koje smiju imati cigarete koje se prodaju na švicarskom ili europskom tržištu. To je 10 mg katrana, 1 mg nikotina i 10 mg ugljičnog monoksida. Standard je poslužio kao referentna točka za analizu naših uzoraka.
Rezultati otkrivaju dvostruki standard - Marokanci puše cigarete štetnije od onih koje puše Europljani. Za svaku ispitivanu tvar, gotovo sve cigarete proizvedene u Švicarskoj i konzumirane u Maroku sadržavale su razine veće od onih u švicarskim i francuskim cigaretama.
Primjer, primjerice, cigareta marke Winston sadrži preko 16,31 miligrama punih čestica po cigareti, za razliku od 10,5 za Winston Classics kupljene u Lausanni. U pogledu količine nikotina, razlika između cigareta koje se prodaju u Maroku i Švicarskoj posebno je upečatljiva: prema rezultatima IST-a, za Camel koje se proizvode u Švicarskoj, a prodaju u Maroku 1,28 miligrama u usporedbi s jedva 0,75 miligrama u Camelu koji se prodaju u Švicarskoj.
U pogledu ugljičnog monoksida, koji smanjuje količinu kisika u krvi, razine se također uvelike razlikuje između Winstona Blue pušenog u Maroku (9,62 miligrama po cigareti) ili Švicarske (5,45 miligrama). Camel Lights u Casablanci štetnije su od istih cigareta u Lozani.
Postoje i lošiji rezultati. U nekim su slučajevima razine sadržaja koje su zabilježili švicarski znanstvenici veće od onih koje se navode na njihovoj ambalaži. To je bilo najistaknutije po sadržaju nikotina u marokanskim cigaretama: Winston sadrži gotovo 1,5 miligrama nikotina, dok razina navedena na pakiranju iznosi 1 miligram.
Prema Ivanu Berlinu, toksikologu u Parizu i Lozani i međunarodno poznatom stručnjaku za ovo područje, veća doza nikotina povećava ovisnost.
Japan Tobacco International, proizvođač cigareta Winston i Camel, dao je sljedeće pojašnjenje u odgovoru na naša pitanja: „Svi proizvodi povezani s duhanom povezani su s rizikom po zdravlje.“ Stoga, „nijedna standardizirana metodologija ne može reproducirati stvarne potrošačke navike“.
Tvrtka stoga smatra da su rezultati neprecizni. Nadalje, "nitko ne može reći da je jedna cigareta manje toksična od druge u pogledu pitanja kao što je okus". Zašto cigarete u Maroku imaju jači okus od drugih? Firma nije dala odgovor.
Press ured u Philip Morris Internationalu navodi da "potrošači širom svijeta imaju različite preferencije. Duhan se bira na temelju tih preferencija prema specifičnim mješavinama i vrstama lišća potrebnim za održavanje dosljednosti karakteristika svake marke, poput Marlboro Rougea.
Zašto Marlboro koji se prodaje u Maroku sadrži više katrana od onog u Švicarskoj? „Savjetujemo da se ne usredotočite isključivo na sadržaj katrana“, odgovara proizvođač. Postoji znanstveni konsenzus da "katran" nije precizan pokazatelj rizika ili štete, a priopćavanje razine "katrana" za potrošače je pogrešno. Što se tiče rezultata nikotina, za koje je utvrđeno da su viši od onih navedenih na pakiranju, "oni udovoljavaju zahtjevima ISO 8243 koji dopušta određeno odstupanje".
Federalna uredba o duhanskim proizvodima predviđa da se moraju poštivati ograničenja.
"Svatko tko stavlja cigarete na tržište mora biti u mogućnosti pružiti dokaze da su u skladu s važećim zakonskim zahtjevima".
U načelu, kantoni imaju zadatak provjeriti da li se ova odredba poštuje. Uspijevaju li analizirati cigarete na tržištu? Ili kako bi se osiguralo da proizvođači koriste legalne sastojke, kao što se to ponekad radi s distributerima hrane?
Što se događa ako rezultati cigareta Hegeta Rogera Kocha premaše te vrijednosti? Izvještaj laboratorija ne šalje se vlastima, već različitim klijentima, poput maloprodajne tvrtke Coop. Nema sankcija.
"Na nama je da to promijenimo. Jedino rješenje je malo mijenjati mješavinu duhana. Duhan je moguće oprati vodom, ali to bi utjecalo na kvalitetu. Također je moguće perforirati filtre kako bi se bolje prozračilo apsorpcija dima. Ali ovo je lagano varanje tako da mi to ne činimo " kaže Koch.
Federalna vlada u Bernu oklijeva uvesti strože propise. Jasno nema tajne zašto duhanski velikani imaju sjedište u Švicarskoj. Prema izvještaju KPMG-a objavljenom u listopadu 2017., ukupni prihod (izravni, neizravni i državni prihodi) koje je donijela ova industrija procjenjuju se na 6,3 milijarde CHF godišnje, što odgovara 1% BDP-a države. Sektor daje oko 11 500 radnih mjesta, nudeći zaposlenje 0,2% radnog stanovništva. I to ne računajući neizravno zapošljavanje, poput uzgajivača duhana, povezanih sa sektorom.
Porezni prihodi su značajni - tema je obavijena velom tajni, iako se u Neuchâtelu čuju glasine da Philip Morris International doprinosi preko polovine poreznog prihoda kantona.
Švicarska ima više od jednog razloga da privlači duhanske gigante, ali glavni razlog je i posebno labavo zakonodavstvo. Cigarete i njihov sadržaj regulirani su uredbom o duhanskim proizvodima. Prema uredbi, ovlašteni sastojci u cigaretama uključuju sve arome iz prehrambenih proizvoda, šećer, med, začine i sva sladila iz hrane, osim dva - sukraloza i sol aspartama-acesulfama. Moguće je naći niz drugih sredstava – za izbjeljivanje pepela, akceleratora izgaranja, konzervansa i na kraju ljepljivih i vezivnih sredstava.
Pascal Diethelm dodaje da uredba ne sadrži nijednu odredbu koja se odnosi na zaštitu zdravlja potrošača. Nadalje, „podaci toksikologa o aditivima koji se koriste sa i bez izgaranja trebaju biti navedeni u onoj mjeri u kojoj ih osoba koja podnosi deklaraciju zna“.
Švicarska ne kontrolira cigarete koje puše njeni stanovnici, onda ih sigurno ne zanima ni kvaliteta onih koje se proizvode u zemlji i izvoze, potvrdila je federalna carinska uprava (AFD). Te cigarete ne podliježu švicarskim standardima, već standardima zemlje koja ih uvozi.
To je u suprotnosti s Europskom unijom, gdje Direktiva 2001/37 / EZ utvrđuje najveće dopuštene pragove za sadržaj katrana, nikotina i ugljičnog monoksida u cigaretama namijenjenim izvozu. To Švicarskoj pruža komparativnu prednost - to je jedina zemlja na europskom kontinentu koja proizvodi cigarete toksičnije od onih koje puše njeni stanovnici.
Na pitanje o toj temi, Federalni ured za javno zdravstvo nedostatak nadzora izvoza objasnio je "voljom parlamenta". Naime, 2012. godine, zahtjev koji je podnio Laurent Favre, član radikalne liberalne stranke (PLR) iz Neuchâtela, koji je od tada postao državni savjetnik za isti kanton, zatražio je da se „cigarete proizvedene u Švicarskoj i dalje mogu izvoziti bez ograničenja štetnih sastojaka, u državama koje nisu članice Europske unije “. Prijedlog je odobren.
Čak i kada postoje kontrole, pravila mogu biti pristrana: u Francuskoj je nacionalni odbor za borbu protiv pušenja nedavno podnio prijavu protiv proizvođača optužujući ih za lažiranje testova stavljanjem mikro-rupa u filtere kako bi se razine štetnih tvari snizile. Naime, pušači kji prstima pritisnu filter zatvaraju mikro-perforaciju i udišu veće količine štetnih tvari.
U tako maloj zemlji, gdje industrija igra značajnu ulogu u gospodarstvu, postoje uske veze između tvrtki i političara. Nedavni dokumentarac u programu Temps Présent prikazao je ulogu koju ima organizacija AWMO (savez društava za uravnoteženu preventivnu politiku).
Njegovi članovi trenutno uključuju 12 senatora i 40 članova parlamenta - gotovo petina svih švicarskih parlamentaraca - koji se zalažu za jačanje mjera protiv pušenja.
Neke bivše članove parlamenta kasnije su zaposlili u tim kompanijama, poput Sylvie Perrin Jaquet iz Neuchâtela, koja se na svojoj web stranici hvali da je savjetnica u Philip Morris Internationalu i koja ima karticu koja joj omogućuje pristup Parlamentu.
A sve dok duhanska industrija ima tako jake lobiste u švicarskoj politici, teško da će se mijenjati i zakoni.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
Pa sto mislite zasto su nasetvornice duhana zatvorili ???da im ne bi slučajno tamo neka tvornica duhana rovinj bio konkurent.