Vlada Ukrajine odobrila je početak postupka likvidacije legendarne tvrtke Antonov, objavljeno je na njenim službenim stranicama. Plan vlade Ukrajine je takav da sve dogovoreno provede u naredna dva mjeseca, što znači i da isplati sve dugove tog državnog koncerna vjerovnicima, a potom još jedan mjesec poslije da podnese račun. Dijelove tvrtke koji će ostati, koji će se očito pokazati dovoljno zdravima, vlada namjerava potom restrukturirati i predati drugoj državnoj tvrtki "Ukroboronprom".
Tvrtku su vlasti SSSR-a osnovale još 31. svibnja 1946. u Novosibirsku, što se držalo državnom tajnom najviše razine. Šest godina poslije sjedište tvrtke preselili su u Kijev, grad s dugom tradicijom proizvodnje aviona i svom potrebnom infrastrukturom.U 71 godinu postojanja tvrtka Antonov proizvela je oko 22.000 aviona s prefiksom "An-" raznih namjena; putničkih aviona, vojnih, teretnih...
Dandanas diljem država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza kao i u nekim zemljama u razvoju još uvijek su u upotrebi tisuće tih aviona. Tijekom desetljeća, Antonov je izbacio nekoliko legendarnih letjelica poput transportnih aviona An-124 Ruslan i An-225 Mriya. Ovog potonjeg izgradili su samo jedan primjerak 1985., koji je u pogonu od 1988. i dandanas slovi za najveći teretni avion na svijetu, sposoban odjednom u zrak ponijeti 640 tona tereta.
Zanimljivo je da je do danas taj avion najviše odjednom podigao 253 tona, što je svejedno svjetski rekord, zapravo jedan od 240 avionskih rekorda koje ta letjelica još uvijek drži. Grdosiji je raspon krila 88,4 metara, duljine je 84 metra, visine 18 metara. Bez tereta težak je 285 tona, a samo u svojim rezervoarima nosi do 300 tona kerozina čime je u stanju preletjeti 15.400 kilometara uz brzinu od 800 kilometara na sat. Najveća brzina mu je 50 kilometara više, najviša visina leta mu je 10.750 metara.
Taj avion prvi i jedini put ukazao se u Hrvatskoj u studenom 2013. kada je sletio u Zagreb kako bi pokupio 140 tona težak Končarov transformator i prevezao ga do Filipina za potrebe tamopnje elektrane San Lorenzo. O kako je glomaznom i osjetljivom teretu bila riječ dovoljno govori već podatak da je samo ukrcaj trajao čak 14 sati. No, An-225 tih 140 tona prevezao je bez problema.
Hrvatski mediji tada su zabilježili još jednu zanimljivost. Pilot koji je avionom upravljao prvo do Zagreba, a potom i na letu od Zagreba, preko Bakua u Azerbejždanu, pa onda i preko Alma-Ate u Kazahstanu, te još jednog zaustavljanja u Kini, da bi grdosiju s transformatorom napokon iskrcao na Filipinima, zvao se Dmitro Antonov. Imao je tada 50 godina, već 10 godina je letio s An-225 i jedan je od šačice pilota u cijelom svijetu koji ima dozvolu za taj tip aviona.
Drugi avion su također počeli graditi, ali su 1994. prekinuli zbog manjka novca i interesa na tržištu. Tek 15 godina poslije, 2009., njegovu su gradnju u Antonovu ponovno pokrenuli i dovršili kakve dvije trećine. Tek krajem prošle godine Antonov je s Aerospace Industry Corporation of China dogovorio da im dovrše i taj avion, i to kao uvod u serijsku proizvodnju divovske letjelice za njih. Prema KyivPostu tvrtka Ukroboronoprom trebala bi preuzeti proizvodnju, ali nakon godinu ili dvije dok se dovrši cijeli proces preuzimanja.
I oko Antonova se lome koplja između Rusije i Ukrajine. Po objavljivanju vijesti na stranicama vlade Ukrajine, Russia Today požurio je ustvrditi da je likvidacija Antonova direktna posljedica prekida proizvodnje Antonova za ruskog avioprijevoznika UAC. Odluku je prošle godine obznanio bivši premijer Arsenij Jacenjuk, što je Moskva tada prozvala "političkom odlukom".
Vlada Ukrajine, međutim, navodi u svom izvještaju da je ovakav razvoj s Antonovom planirala još od 2015. godine kako bi tvrtku učinila opet profitabilnom i konkurentnom. Inače je 2015. godine Antonov proizveo dva putnička mlažnjaka, po jedan An-148 i An-158, 2016. godine niti jedan nego samo rezervne dijelove za avione koji još uvijek lete, da bi ove godine tvrtka nastavila s proizvodnjom.
