Izvršni predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma Klaus Schwab uoči tradicionalnog godišnjeg sastanka foruma koji će se održati u Davosu, u Švicarskoj od 22 do 25. siječnja naglašava kako su najveća prijetnja ekonomskoj stabilnosti nejednakosti u svijetu, posebno one na tržištu. Iako nije bezrezervni odvjetnik slobodne trgovine, smatra kako je ona dobra ali samo ako postoji i ravnopravnost.
U razgovoru za Business Insider objašnjava koje su teme ovogodišnjeg foruma te trendove u svjetskoj ekonomiji.
Tema ovogodišnjeg sastanka je globalizacija 4.0 i oblikovanje arhitekture novog vala globalizacije, industrijske revolucije, četvrte, o kojoj ste napisali knjigu. Možete li reći što to čini četvrtu industrijsku revoluciju?
Živimo u vrijeme mnogobrojnih tehnoloških inovacija. Spomenuo sam i umjetnu inteligenciju, blockchain, a mogli bi nastaviti govoriti i o drugima. Sve one zajedno iz temelja će transformirati svijet, i ne samo poslovne modele već i gospodarstvo, društvo, politiku i ostalo.
Kada govorimo o globalizaciji 4.0 želimo govoriti o globalnoj arhitekturi koja je potrebna u ovom novom kontekstu četvrte industrijske revolucije.
Koji je bio problem s posljednjim valom globalizacije?
Već smo ih mogli vidjeti, te probleme poput nejednakosti, trgovinskih ratova, itd. Problem je u načinu na koji pristupamo tim problemima, i kako ih pokušavamo riješiti sa nekim zakrpama. Pokušavamo pronaći jednostavna rješenja za jako kompleksne probleme, a moramo s pozabaviti tom kompleksnošću i novim kontekstom.
Nije to nov problem, o njemu ste pisali još 1996. godine. Koja rješenja imamo kako bi mogli ovu rundu, ovaj put odraditi bolje?
Zapravo ne znamo. Znamo kako je prva industrijska revolucija favorizirala inovacije, i kapital na štetu rada. Sada razmišljamo o tome kako možemo stvoriti bolju ravnotežu npr. kroz nove porezne sisteme, poticaje i posebno kroz edukaciju kako bi ljude obrazovali i pripremili za vještine koje će im biti potrebne sutra, u budućnosti.
Mislite li da će blockchain biti veliki dio toga?
To još ne znamo. Znamo da je pomodni trend no ja imam svoje sumnje u niz područja.
Postoje li bilo koje druge tehnologije koje bi mogle umanjiti ekonomsku nejednakost?
Naravno. Ako pogledate nove mogućnosti u komunikaciji koje se mogu kombinirati sa umjetnom inteligencijom, mogli bi pomisliti i na nove mogućnosti koje nam se pružaju u edukaciji. Možemo omogućiti pristup znanju, boljoj edukaciji i usavršavanju ljudima u npr. udaljenim dijelovima Afrike. Takve tehnologije bi mogle smanjiti taj jaz, bit most, no isto tako ako ne poduzmemo određene potrebne mjere, one bi taj jaz mogle proširiti. To će biti pitanje o kojem ćemo sljedeće godine raspravljati u Davosu.
Govorimo o novom valu i trendu deglobalizacije. Što je dovelo do toga?
Mislim da moramo napraviti razliku između globalizacije, koja je činjenica, i globalizma. Mislim da će svijet budućnosti biti puno više globalno integriran, povezan, jer se krećemo prema digitalnom i bogatijem svijetu, a digitalna tehnologija ne poznaje granice, pa ih ne mora ni prelaziti, i tako možemo govoriti o globalnoj integraciji.
Globalizam je nešto sasvim drugačije, i znači da sve naše politike moraju biti subjekti tzv. neoliberalnih snaga globalnog tržišta. Iskustvo nam pokazuje kako moramo imati multilateralni otvoreni svijet utemeljen na pravilima no također moramo osigurati da ne uništimo nacionalnu društvenu koherentnost koja je preduvjet demokracije.
Što mislite da je najveća prijetnja globalnoj ekonomskoj stabilnosti?
Mislim da je to nejednakost koju imamo i ne samo u trgovinskom sektoru. Nejednakosti i neravnoteže imamo i u financijskom sektoru, sa 250 bilijuna i više kredita. I postoji niz nejednakosti koje su povezane i sa tehnološkim procesima. Globalizacija je sistem, globalni sistem u kojem bi zajedno pripremili budućnost i zato se moramo pozabaviti tim nejednakostima, posebno nejednakostima u društvu.
Je li trgovinska neravnoteža problem?
Da. Ne jako velik, no ako prijeđe u razmjere koji rastežu sistem i kreiraju rizike, mislim da bi trebali rebalansirati stanje, i to je pitanje trgovinskih ratova u ovom trenutku.
Možemo li reći da se krećemo u dobrom smjeru?
Ne, to ćemo tek vidjeti. U mnogim zemljama možemo vidjeti disruptivnu inovaciju, bez da jasno vidimo samu inovaciju. Kako zamijeniti sistem koji nije u ravnoteži sa sistemom u kojem svi profitiraju i u kojem vlada razmjena globalnih dobara, ne samo robe već i usluga, e- trgovine i sl, pitanje je. Nisam bezuvjetan zagovaratelj slobodne trgovine, s obzirom na niz primjera koji se događaju u svijetu. Pogledajmo što se npr. dogodilo sa izborima u Meksiku, pa i s onima u Brazilu.
Naravno različite grupacije su došle na vlast no podržavali su ih i pobjedu osigurali oni koji su izostavljeni iz tog globalizacijskog procesa. Tako trebamo održati balans između održavanja otvorenog svijeta a s druge strane održavanja naše socijalne kohezije u zemlji.
Kako bi se to moglo postići?
Mislim da nisu potrebne korektivne mjere, već su potrebne proaktivne mjere, npr. edukacija koja svima omogućava jednake mogućnosti u profesionalnom svijetu, pa i ravnomjerno sudjelovanje spolova, samo je dio onoga što doprinosi snažnijom socijalnoj koheziji.
Ako imate sve ove stvari, tada je slobodna trgovina sjajna.
Da, tada je ona sjajna, no možete vidjeti i ono što se trenutačno događa u Europi, u kojoj vlada zabrinutost da je kulturno tkivo različitih zemalja potkopano. I upravo zato morate promatrati ne samo socijalnu, društvenu dimenziju, već i kulturnu, jer ona nekim ljudima znači identitet. Upravo zato migracije su jako osjetljivo pitanje, jer mnogi misle kako gube svoj kulturni identitet.
