U drugoj polovici 16. stoljeća tulipani su bili statusni simbol, a u Nizozemskoj kolekcionarski predmet. Uzgajali su ih aristokrati, bogati, znanstvenici i slavni. A htjeli su ih svi, pa im je tako porasla i cijena. Cijene lukovica rasle su vrlo brzo, a na vrhuncu tulipomanije jedna je lukovica imala vrijednost jedne kuće, tj. današnjih desetak tisuća eura. Bilo je i tu i onih, špekulanata, koji su založili cijelu svoju imovinu kako bi mogli doći do tih vrijednih lukovica.
''Svi su poludjeli za tulipanima, i nisu mogli dočekati proljeće da ih kupe, pa su ih unaprijed zakupili. Tako se počelo prodavati više tulipana nego što ih posađeno. I kad su oni sa priznanicama došli da ih preuzmu, nakon što su izrasli u travnju i svibnju, priznanica je bilo više nego tulipana'', ispričao nam je Ljubo Jurčić, i tako zapravo počeo priču o prvoj gospodarskoj krizi koju je potaklo ovo vrijedno cvijeće, tj. trgovanje njim.
Bila je to prva gospodarska kriza koja je nastala zahvaljujući špekulacijama i tzv. balonu, onom sličnom koji je doveo i do svima nama poznate i proživljene, velike svjetske krize koja je započela krajem 2007. godine. Bez obzira na razdoblje i društveno okruženje u kojem su započele, sve krize imaju niz zajedničkih momenata, a posebno onu temeljnu, ljudsku karakteristiku na kojoj leži odgovornost za sva politička, kulturna i društvena zla. Pohlepu.
''Uzrok svih kriza u povijesti je bila pohlepa. Ta pohlepa i krize nastale su u trenutku kada je počeo funkcionirati papirnati novac i njegovi derivati, taj novac koji sam po sebi nema nikakvu vrijednost. Kad je novac postao mjera vrijednosti, onda su ljudi, želeći da dođu do bogatstva, htjeli imati čim više novca. Da bi zaradili bogatstvo i ostvarili neke svoje želje, najprije su htjeli otkriti tajnu stvaranja novca. Kad su pomislili da su otkrili tajnu stvaranja novca, i kad su u to uvjerili druge, onda su počeli stvarati novac, puno brže nego što se povećavala vrijednost imovine. Novčani fondovi su rasli puno brže nego što su rasla realna dobra'', objašnjava nam Jurčić.
I to je jedno vrijeme tako i funkcioniralo, no nije moglo dovijeka, naglašava Jurčić. Tako je bilo i kod svjetske financijske krize. Uslijedila je ona nakon nekoliko godina značajnog gospodarskog rasta i dobrih rezultata na tržištu rada, te posebno na području zaposlenosti. No u to vrijeme plaće nisu pratile trend velike potrošnje, tj. ljudi sa svojim plaćama koje se nisu povećavale, nisu mogli kupovati onoliko koliko su trebali, koliko se on njih očekivalo, da bi tržište moglo napredovati. Udio plaća u BDP-u se smanjivao. Koncept razvoja temeljio se na potrošnji i politici niskih kamatnih stopa.
Kako nisu imali dovoljno novca za kredite, uvjeti za kredite su padali, a onda su neke agencije počele garantirati za one koji ne mogu garantirati za sebe, naglašava Jurčić, i dodaje kako su tada zbog potražnje rasle i cijene nekretnina a njihov je primjer slijedila i burza. BNP Paribas, 9.kolovoza 2007. godine, kako stoji u izvješću EU, bila je prva velika banka koja je potvrdila negativne posljedice svoje izloženosti na tržištima drugorazrednih hipotekarnih kredita u SAD-u i prisiljena blokirati izloženu imovinu. U godinama koje su uslijedile početna financijska kriza pretvorila se u bankarsku krizu i krizu državnog duga te je ubrzo zahvatila realno gospodarstvo. EU pogodila je najgora recesija u povijesti.
Sličnih, špekulativnih modela bilo je i ranije. Nedugo prije ove krize, svijetom je početkom 2000-ih zavladala dot-com kriza. Bilo je to vrijeme procvata industrije interneta. Konkurencija je bila oštra, a svi su htjeli biti najveći, najbolji. Taj pohlepni sustav nije dugo opstao i došlo je do njegovog kraha.
''Ljudi nemaju vremena da zarade neku vrijednost, nego se koncentriraju na povećanje njihove količine novca ili novčanih derivata. I na kraju kada vide da za taj novac, da za te izvedenice ne mogu kupiti ono što misle, onda se žele riješiti tih bezvrijednih vrijednosnica'', pojašnjava Jurčić.
Veliki bum i zarada na tržištu uzrokovala je euforiju, i pohlepne snove o ostvarivanju velikih profita. Tada je propao niz poduzeća, no ona koja su dot-com balon preživjela, između ostalog i Amazon i Google, danas su jako uspješne i vrijedne kompanije. Posljednja svjetska kriza imala je veliki utjecaj upravo na to tehnološki svijet koji je na njezinim krilima postao uspješniji nego ikad prije. Globalni trend otvaranja zemalja priljevu novih tehnologija i novih tržišta u tim nestabilnim vremenima prepunim nervoze, u prvi je plan doveo nestabilnost no i potaknuo, kreativnost, tj. vještinu prilagodbe pojedinca i društva na nove globalne izazove. Umjesto dotadašnje standardizacije, u centar pažnje došla je personalizacija. Nov način organizacije tržišta, kojeg su preplavili novi brendovi, nove tehnologije, startupovi, dolaze upravo iz tog razdoblja, što se može vidjeti i na primjeru Ubera.
''Svi oni započeli su upravo na početku krize i bili uspješni upravo zbog nje. Puno je ljudi ostalo bez posla, tražili su nove načine rada, nove izazove. Nova inicijativa izmijenila je trendove koji su vladali stoljećima'', naglasio je to Hans Timmer, glavni ekonomist Svjetske banke za Europu i središnju Aziju na predavanju Globalna nasljeđa financijske krize 2008. godine, pred studentima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Vrhunac krize bio je na prijelazu iz 2008. u 2009. godinu, a kako piše Nada Kerovec u svom radu Kriza, tržište rada i ne/zaposlenost: europska i hrvatska perspektiva, smanjenje ekonomske djelatnosti bilo je čak i veće od ekonomske krize iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Velika depresija, koja je započela 1929. godine slomila je niz privrednih tvrtki, i dovela je do sloma američke ekonomije, i 15 milijuna nezaposlenih. Prelilo se to i na europske ionako krhke ekonomije.
''Postoje različite vrste kriza, bankarske, dužničke, i slične, a velike se krize događaju, u prosjeku, svakih 70 do 100 godina. I to je sve bilo u skladu sa ciklusom. Pa je tako nakon one 30-ih uslijedila ova 2008. godine '', objašnjava Jurčić.
23 milijuna ljudi ostalo je bez posla, a najviše u tekstilnoj i drugim prerađivačkim industrijama i građevinarstvu. Mnoga poduzeća pokušavala se se različitim metodama restrukturiranja prilagoditi krizi, pa je tako došlo do velikog vala otpuštanja ljudi, a i niza drugih regulacija radnog vremena, poput rada na pola radnog vremena i sl. Na burzi rada najviše je završilo nisko obrazovanih radnika, a najviša stopa ukupne nezaposlenosti od 10,1 posto zabilježena je u prvom tromjesečju 2010. godine, piše Kerovec. Iako se nezaposlenost povećala u svim dobnim skupinama, jedna od dobnih skupina koja je bila najviše pogođena nezaposlenošću bila je ona mladih osoba do 24 godine.
''Naša se kriza poklopila sa svjetskom krizom. Naši su stanovnici digli više kredita nego što su mogli otplaćivati. A sada kada svjetska ekonomija raste i najbolja je u povijesti, mi od toga nemamo puno koristi jer nismo uvezani u svjetsku ekonomiju. Ali kada počne padati onda mi osjetimo jer hrvatska politika nema pod kontrolom hrvatsku ekonomiju, i onda ne zna što hoće, a ovo što je sve radila radila je pogrešno'', smatra Jurčić.
Niz cjelovitih i strukturnih mjera uvedeno je na nivou EU, kako stoji u izvješću, s namjerom regulacije financijski sektora i poboljšanje gospodarskog upravljanja, poticanje novih i zajedničkih institucijskih i pravnih okvira, uspostava financijskih zaštitnih mehanizama za europodručje, potpora državama u financijskim poteškoćama, poboljšanje javnih financija država članica, nastavak strukturnih reformi i poticanja ulaganja, suzbijanje nezaposlenosti mladih, itd. Iako su zemlje EU pa tako i Hrvatska na putu oporavka, niz opasnosti stoji pred nama. Prilagodba na nove načine rada i tržište s novim poslovima, trebala bi biti strukturirana.
''Velika opasnost leži u nemogućnosti države da u svoje sustave uključi nove tehnologije, da svoju regulativu ne prilagodi upravo njima. Svaka kriza stvara nervozu, ljudi ostaju bez posla, potrošnja se smanjuje, no ako se politike ne prilagode tome, nervoza postaje razarajuća i dovodi do radikalizma'', smatra Timmer.
Brexit, trgovinski ratovi i migracija, naglašava Timmer, samo su dio reakcija na tu nervozu, jer je izostala prilagodba društva. Ljudi u takvim slučajevima, smatra Timmer, skloni su radikalnim idejama. Sigurnost i ono što ona znači u današnje vrijeme potpuno je drugačiji pojam, koji se mora razviti na temeljima fleksibilnost, otvorenosti i prilagodbi.
''Možda će i doći nešto što nismo predvidjeli, ne znamo kako će se razvijati digitalne tehnologije, što će primjerice biti s kriptovalutama. Nisam fatalist, ne mislim da trebamo sjediti i čekati. Trebamo stvoriti što otpornije ekonomije i državne politike, koje će moći pratiti i odgovoriti na nove izazove. Iako je još puno posla pred nama, zadovoljan sam dosada učinjenim i pozicijom u kojoj smo sada'', poručuje Timmer.
Hrvatska i druge europske zemlje u proteklih nekoliko godina vrlo su uspješno promijenile model rasta, pomicanjem od javnog i domaćeg sektora prema izvozu. No Hrvatska mora izraditi nov i moderniziran koncept socijalne države koji će u prvom planu imati one koji se sada osjećaju nedovoljno zaštićeni.
Iako postoji zasada blagi i tvrdi balon, s obzirom na stanje indexa Dow Jones, smatra Jurčić, zasada nema strukturnih elemenata koji bi ga mogli probosti. No upozorava kako je tržište vrlo opako iza zatvorenih vrata i kako bi Hrvatska trebala razvijati svoje sustave koji bi mogli i trebali ostati imuni na svjetska kretanja.
