Gospodarska kriza dolazi brzo, a njezine razmjere učinka nemoguće je predvidjeti. Potaknuti iskustvima iz prošlosti ne trebamo sjediti i prekriženih ruku čekati mogući dolazak nove, rekao je to Hans Timmer, glavni ekonomist Svjetske banke za Europu i središnju Aziju na predavanju Globalna nasljeđa financijske krize 2008. godine, pred studentima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Govoreći o krizi koja je započela 2008. godine naglasio je kako nije slučajnost da je ista upravo povezana sa globalnim promjenama koje su uslijedile nakon nje. Nov način organizacije tržišta, kojeg su preplavili novi brendovi, nove tehnologije, startupovi, dolaze upravo iz tog razdoblja, što se može vidjeti i po primjeru Ubera.
''Svi oni započeli su upravo na početku krize i bili uspješni upravo zbog nje. Puno je ljudi ostalo bez posla, tražili su nove načine rada, nove izazove. Nova inicijativa izmijenila je trendove koji su vladali stoljećima'', naglasio je Timmer.
Globalni trend otvaranja zemalja priljevu novih tehnologija i novih tržišta u tim nestabilnim vremenima prepunim nervoze, u prvi je plan doveo nestabilnost no i potaknuo, kreativnost, tj. vještinu prilagodbe pojedinca i društva na nove globalne izazove. Umjesto dotadašnje standardizacije, u centar pažnje došla je personalizacija i pristup okretanja prema pojedincu, kreiranju onoga što bi bilo namijenjeno upravo njemu.
Osnivale su se nove tvrtke koje su lako ulazile na tržište rada u kojem vlada oštra i velika konkurencija. U tom, nazovimo ga iz temelja drugačijem svijetu, uloga države je velika, kao sustava koji bi se na nove tehnologijame trebao prilagoditi, i pokušati na neki način biti iznad njih. Prilagodba na nove načine rada i tržište s novim poslovima, trebala bi biti strukturirana.
''Velika opasnost leži u nemogućnosti države da u svoje sustave uključi nove tehnologije, da svoju regulativu ne prilagodi upravo njima. Svaka kriza stvara nervozu, ljudi ostaju bez posla, potrošnja se smanjuje, no ako se politike ne prilagode tome, nervoza postaje razarajuća i dovodi do radikalizma'', smatra Timmer.
Brexit, trgovinski ratovi i migracija, naglašava Timmer, samo su dio reakcija na tu nervozu, jer je izostala prilagodba društva. Ljudi u takvim slučajevima, smatra Timmer, skloni su radikalnim idejama. Sigurnost i ono što ona znači u današnje vrijeme potpuno je drugačiji pojam, koji se mora razviti na temeljima fleksibilnost, otvorenosti i prilagodbi.
Sustav EU smatra Timmer nije ugrožen, s obrziom na prednosti koje nudi.
''Nećemo se više vraćati u prošlost, u stanje kakvo nam je danas nezamislivo. Otvorenost društva koja je puno više od sada prisutne otvorenosti granica, dovela je i do primjerice jednog jako uspješnog projekta ERASMUS-a. Budućnost EU je u kombinaciji lokalnih identiteta i veće demokratizacije u donošenju odluka na nivou EU'', naglašava.
Razdoblje ovih dubinskih promjena veliki je izazov za EU i njezine članice. A posebno za njihove mlade stanovnike.
''Mladi su danas u potpuno drugačijoj situaciji nego smo to bili mi, ili njihovi roditelji. Manje je poslovne sigurnosti, a pa nije slučajnost da trenutačni državni sustav gubi mlade ljude, koji ne vjeruju u mirovinski sustav i budućnost koju im on nosi'', napominje.
Dodaje kako je Europa zabilježila povećanje broja nestandardiziranih ugovora, pa tako u Nizozemskoj čak 80 posto ljudi radi nekoliko poslova, bez stalnih ugovora. U Hrvatskoj, kako je istaknuo Josip Tica, sa Ekonomskog fakulteta, svaki peti ugovor je nestandardni.
Vidljive promjene društva izazov su posebno za sustavno obrazovanje, koje bi trebalo moći predvidjeti koje će vještine u budućnosti prevladati i shodno tome prilagoditi sustav učenja cjeloživotnom obrazovanju, usavršavanju, kreiranju poslova koje će i dalje moći obavljati ljudi, unatoč sve prisutnijoj potrebi automatizacije poslova.
Mnoge europske zemlje na kraju su puta oporavka. Hrvatska i druge europske zemlje u proteklih nekoliko godina vrlo su uspješno promijenile model rasta, pomicanjem od javnog i domaćeg sektora prema izvozu. Hrvatska mora izraditi nov i moderniziran koncept socijalne države koji će u prvom planu imati one koji se sada osjećaju nedovoljno zaštićeni.
''Možda će i doći nešto što nismo predvidjeli, ne znamo kako će se razvijati digitalne tehnologije, što će primjerice biti s kriptovalutama. Nisam fatalist, ne mislim da trebamo sjediti i čekati. Trebamo stvoriti što otpornije ekonomije i državne politike, koje će moći pratiti i odgovoriti na nove izazove. Iako je još puno posla pred nama, zadovoljan sam dosada učinjenim i pozicijom u kojoj smo sada'', poručuje Timmer.
