Dunkerque je grad na francuskoj obali poznat po revoluciji u javnom gradskom prijevozu. U ovom je gradu prije mjesec dana uveden besplatni javni prijevoz za sve, u nadi kako će se smanjiti broj automobila u gradu, gužve, a time i onečišćenje zraka.
"Na ovaj način štedim svoju mirovinu, a budući da autobusi dolaze svakih deset minuta ne moram dugo čekati. No kako sve više ljudi koristi prijevoz, ako želite sjediti, morat ćete putovati u vrijeme kada nisu velike gužve. No svejedno mislim kako je riječ o odličnoj ideji", rekla je 65-godišnja umirovljenica Claude Pointart.
Novu gradsku flotu čine busevi obojeni u različitim, šarenim bojama, i svi imaju wi fi. Gradski oci imaju niz planova za daljnji razvoj linija, koje uključuju i neke zabavne sadržaje. Između ostalog bit će tu i sportski bus, sa interaktivnim igrama, kvizovima, pa čak i kamerama za selfije.
"Prije ove odluke nikada se nisam vozio autobusima, no od kada je prijevoz besplatan i od kada su porasle cijene goriva, počeo sam razmišljati kako se kretati gradom", rekao je 51-godišnji Georges Contamin.
Mnogo novih korisnika su upravo oni koji nikada nisu koristili javni gradski prijevoz, no svi će sada složno reći kako svog limenog ljubimca bez tuge ostavljaju na parkingu i na posao se voze autobusom.
Prije mjesec dana Dunkerque, grad sa 200.000 stanovnika, postao je najveći europski grad koji je svojim stanovnicima ponudio uslugu javnog gradskog prijevoza potpuno besplatno. U gradu bez tramvaja, trolejbusa ili gradske željeznice, autobusi su jedini način prijevoza, sada besplatan i dostupan svima, stanovnicima i turistima, piše The Guardian.
Ideju za ovaj projekt dobili su od Tallinna u Estoniji, koji je još 2013. godine ovu uslugu ponudio svojim građanima, no samo onima koji su imali prebivalište u gradu. Platili su "zelenu kartu" dvija eura, i nakon toga su im sva putovanja, bez obzira koliko dugo trajala, bila besplatna. Grad je zabilježio porast od 25.000 prijava prebivališta, što je povećalo i porezne doprinose u gradu.
Ideja besplatnog urbanog prijevoza postala je trend koji se polako, ali uspješno širi diljem svijeta. U svom istraživanju Wojciech Keblowski, 2016. godine, otkrio je 107 javna gradska servisa koji su dostupni građanima, i to njih 67 u Europi, od čega 30 u Francuskoj. 25 u Sjevernoj Americi, 11 u Južnoj, tri u Aziji i jednog u Australiji. Većina od tih gradova manja je od Dunkerquea i nudi takav prijevoz na neki ipak limitirani način.
U veljači ove godine implementaciju projekta najavila je i Njemačka, i to u svoja tri grada Bonnu, Essenu i Mannheimu. Sredinom ove godine tu su odluku ipak malo smanjili i ponudili nešto jeftiniji prijevoz, ali ne u potpunosti besplatan. Najveći grad i najveći primjer toga je Changning okrug u kojem je besplatni javni gradski prijevoz uveden 2008. godine. Odmah prvog dana zabilježili su porast od 60 posto korisnika prijevoza.
Druge studije pokazale su kako je odluka dovela do povećanja mobilnosti među starijom i mlađom populacijom, a povećala je i njihov osjećaj slobode kretanja. Niort u Francuskoj ovakvu je uslugu svojim građanima ponudio prije godine dana. Na nekim rutama u ovom gradu od 125.000 stanovnika zabilježen je porast od 130 posto u broju putnika.
Gradonačelnik Dunkerque Patrice Vergriete, koji je besplatni javni gradski prijevoz najavljivao u svojoj predizbornoj kampanju 2014. godine, kaže kako je projekt bio jako uspješan, i doveo do povećanja broja putnika na nekim rutama od 50 do 85 posto. Kaže kako je to pozitivan primjer u gradu u kojem su većinom ljudi putovali automobilima, njih 65 posto, dok je samo pet posto putovanja bilo autobusom, jedna posto biciklom. 29 posto ljudi bili su pješaci.
"Ovo pitanje prepuno je predrasuda i dogmi i bez puno istraživanja. Jedan takav pristup je i onaj po kojem je sve što je besplatno zapravo i bezvrijedno, što često čujemo u Francuskoj", rekao je.
Novac kao i uvijek smeta. Prije nego su autobusi postali besplatni, cijene su se povećavale oko 10 posto godišnjih troškova vožnje na mreži vrijednoj 47 milijuna funti. Ostalih 60 posto dolazilo je od raznih nameta javnih službi, a 30 posto dolazilo je iz lokalnih autoriteta. Vergriete kaže kako je porast poreza na promet tvrtki nadomjestio nedostatke i spriječio povećanje poreza za lokalna kućanstva.
Omogućilo je to i povećanje ruta prijevoza, specijalnih linija, povećanje broja autobusa od 100 na 140, a i uvođenje onih koji voze na prirodni plin.
"Povećanje broja putnika koje je uslijedilo nakon uvođenja besplatnog prijevoza iznenadilo je i sve nas. Pokušavamo ljude potaknuti da autobuse promatraju drugačije, da im ih ponudimo kao mogućnost o kojoj oni sad više razmišljaju. U vremenima kada su oni za tu uslugu plaćali, bili su samo kupci, potrošači. Iako su doprinosli ukupnim troškovima samo 10 posto, mislili su kako je riječ o njihovoj usluzi. Sada je to javna usluga na koju gledaju drugačije. Pozdrave vozača, razgovaraj jedan s drugim. Mijenjamo percepciju ne samo prijevoza već i čitavog grada. Prije su autobusi bili samo za one koji nemaju drugog izbora, za siromašne, mlade i stare, sve one koji nemaju automobile. Sada je autobus dostupan svima", naglašava gradonačelnik.
Ovaj način prijevoza ima i svojih niz kritika. Francuski sindikat transporta tako će reći kako su ove besplatne usluge najčešće povezane "sa manjkom vrijednosti, a time manjkom poštovanja".
"Da je besplatan za one koji imaju financijskih poteškoća, to bi se moglo nekako opravdati. No potpuno besplatna usluga na globalnom planu, smatramo da uskraćuje službi sredstva koja su joj potrebna za daljnji razvoj", smatra Claude Faucher iz sindikata.
U Parizu je tako prihod zarađen prodajom karata uključen u troškove održavanja, i čini polovicu sredstava. Kada je gradonačelnica Anne Hidalgo najavila da će razmisliti o smanjenju cijena, ekonomist Frédéric Héran rekao je kako takav pristup "nema nikakvog smisla".
"Tko će biti novi korisnici prijevoza? Sve studije su pokazale kako će to biti biciklisti, pješaci i malo motorista. Upravo to pokazuje kako je riječ o mjeri koja obeshrabruje pješačenje i bicikliranje, a ne vozače automobila", naglasio je.
Vergriete vjeruje kako je takvo mišljenje dio te dogme, a iako vjeruje kako ovaj način prijevoza neće funkcionirati svugdje, kaže kako je ovaj način prijevoza dobar za okoliš, dobra socijalna mjera i gesta solidarnosti koja promovira jednaku preraspodjelu bogatstva bolje od poreznih olakšica.
"Bili smo pragmatični, promatrali smo prednosti besplatnog prijevoza i odvagnuli ih u usporedbi sa manama. Odlučili kako sedam milijuna eura nije puno što trebamo platiti za sve prednosti koje nudi. Poruka koju bi poslao ostalim gradonačelnicima je da se bore protiv dogme. I da realistično trebaju pogledati i prednosti i mane. Može biti da je financijski trošak prevelik, no nemojte umanjiti društvene prednosti. Ne možete staviti cijenu na mobilnost i društvenu pravdu", poručuje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nadam se da će ovo naš gradonačelnik pročitati i napraviti po tom pitanju.A kaj se tiče WIFI-ja to je u Zagrebu katastrofa. Obečaju nešto a ništa ne ispune.Več 5 mjeseci nema u Zagrebu WIFI-ja da uhljebi ni neznaju ni ne vide.