"Amerika je postala vodeća sila i to je trajalo 30 godina. Imali smo u 16. stoljeću 30-godišnji rat koji je isto tako doveo do promjene Europe. Ovo sad neće trajati toliko, nego najmanje 10, vjerojatnije 20 godina, gdje će se presložiti ekonomska i politička karta svijeta", predviđa on.
Primijetili smo da se viša razina carinskog rata Trumpa i Pekinga od puke ekonomske može primijetiti i u tome što bi kineski carinski protuudar, tako se najavljuje, trebao ciljati poljoprivredne proizvode iz unutrašnjosti SAD-a, slično kao što su suptilnim, ekonomski ne oštro, ali politički vrlo bolno ranije najavljivali da će Trumpu na carine uzvraćati i EU i Kanada. Jurčić to potvrđuje, ističe da u takvoj utakmici nije toliko bitno uzvraćati nominalno istim iznosima.
"Idete protivnika lupiti tamo gdje je njemu i politički i osobno najjači udarac. To su sad političke igre", rekao je.
Pritom se stvari, kako bi se razumjele, ne smiju promatrati isključivo u odnosu uvoz-izvoz. Njemačka, primjerice, predlaže da se smanji carina na uvoz automobila iz Amerike. Odakle sad to? Naprosto zato što se od automobila koji se uvoze iz SAD-a, najviše uvoze oni europskih proizvođača. BMW tako pojedine svoje modele proizvodi isključivo u SAD-u. A ni SAD ne uvozi toliko automobila koliko kuka, nego je kvaka u tome da uvozi 50 do 60 posto dijelova za automobile koji se proizvode u SAD-u.
"Sve ovo čime se prijeti, za američko gospodarstvo značilo bi BDP manji za 0,1 ili 0,2 posto, odnosno inflaciju za 0,1 ili 0,2 posto višu nego sada. Nekoliko desetaka tisuća ljudi izgubilo bi posao, ali niti to im ništa ne znači jer im je trenutna zaposlenost skoro puna", toliko o štetama po SAD. A Kina?
"Ona u svom unutrašnjem dijelu ima milijardu ljudi kojima treba povećati potrošnju, tako da ona jednom pametnom politikom koju vodi, može smanjivanje izvoza bez problema nadoknaditi prodajom u zaleđu Kine, promjenom politike. Tih milijardu ljudi su puno siromašniji od onih oko 300 milijuna uz obalu, njima se povećanjem plaća od nekoliko posto može omogućiti da pokupuju proizvode vrijednosti kakve bi inače pokupovao SAD", nastavio je Jurčić, svjestan da je riječ o matematičko-financijskoj računici, da tu ulogu igra i tehnološka razina, no to je već šira priča za koju je bitno da bi se Kina mogla i tome prilagoditi.
Na kraju se postavlja pitanje američkog duga, tisuća milijardi dolara koje je Kina prikupila dugogodišnjim trgovinskim suficitom u odnosu na SAD.
"SAD kupuje praktično na kredit, koristi obveznice i sve ostalo. Kina i SAD su zato vezani pupčanom vrpcom i s obzirom na to, ovo sada je njihova igra hodanja po jajima. Ni jednom ni drugom nije baš u interesu da zgnječi neko veće jaje."
Pritom se, međutim, od svih svjetskih sila u multilateralnom svijetu Kina, čini se, najdetaljnije počela pripremati za ovakav rasplet.
"Od nekog vremena ona u istočnoj Aziji stvara zaokruženo tržište koje je samodovoljno. Čak i sama Kina došla je do granice da je samodovoljna. Pazite, ona ima milijardu i 300 ili 400 milijuna ljudi, Europa ima 500 milijuna, Amerika još manje. Plus, ona je istočnu Aziju uzela pod svoje, osnovala je paralelne institucije; Azijsku banku po uzoru na Svjetsku banku, tamo imaju svoje fondove poput MMF-a. Nakon Azijske krize 90-ih godina, kad su im MMF i Svjetska banka dali krive prijedloge i nisu im pomogli, oni su se organizirali da budu samodostatni. S druge strane Amerikanci svoje dugove prebacuju na domaće institucije; fondove, banke i slično. Tako da se tu nevidljivo odigrava igra divergencije svijeta, nasuprot prijašnjoj fazi konvergencije i suradnje", objasnio je.
Kakve bi se svjetske ekonomske i financijske, posljedično i političke regije svijeta oblikovale?
"Kina može biti samodostatna, Euroazija s Rusijom može biti samodostatna, u toj novoj ekonomiji Amerika onda dolazi u dosta nezgodnu situaciju. Model suradnje Europe i Rusije povijesno se pokazao kao izrazito uspješan, zato se radi uvijek neka kost, trzavica između Europe i Rusije. Jedni imaju prirodna bogatstva, drugi tehnologiju, jedni dobivaju eure, za to kupuju europsku robu i to je kružni tok", iscrtao je ugrubo jednu novu kartu.
Bez ikakve sumnje, odjednom su se ukazale granice Orwellovog romana iz 1949.: Oceanija, Eurazija i Orijentazija. Na stranu ideološka priroda tih megadržava, zanimljiva je fascinantna geografska podudarnost kretanja 2018.
"Već se i u struci, u znanosti udomaćili ovi pojmovi: 'tvornica Europa', 'tvornica Azija' i 'tvornica Amerika'. Vi kada pogledate reprodukcijske lance, kad pogledate ono što se zove 'global value chain', odnosno kada proučite gdje se proizvode sirovine i poluproizvodi i gdje oni završavaju, ti lanci su jaki u Europi između sebe, u Americi između sebe, te na isti način unutar sebe u Kini i ovom svijetu koji se formira oko nje. Takva podjela vidi se već danas. Znači, globalizacija, globalna ekonomija, ono što se činilo da će se pretvoriti u jedinstvenu svjetsku ekonomiju, izrazito se razvijalo do krize koja je trajala od 2008. do 2010. A poslije nje, ne samo zbog te krize, nego i svega ovoga što sam rekao o rastu Kine, Europe i tako dalje, svjetska suradnja, konvergencija, pretvorila se u divergenciju. Javlja se protekcionizam, puno jači nego prije 10 ili 15 godina. Reprodukcijski lanci više nisu globalni nego sve više regionalni i to onda ocrtava i buduću političku podjelu svijeta."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
trump je opasan