Riječ je o starom problemu s pravom na vlasništvo u kapitalizmu; ako je vlasništvo neotuđivo pravo kad je riječ o pojedincima, vlasnicima velikih biznisa, što je onda s kolektivnim vlasništvom ako država razvije neku bazičnu tehnologiju? Priča je stara, ali su tehnologija i dvojba iste. Ozy tako konstatira da iPhone baš i ne bi bio tako pametan telefon da mu nije GPS-a, ekrana osjetljivog na dodir ili interneta.
A tko je platio razvoj tih tehnologija? Američki porezni obveznici, primjećuje Mariana Mazzucato, koja vjeruje da je država najistaknutiji inovator, te da je ignoriranje toga u mitomanskoj Silicijskoj dolini "ekstremno opasno". Ona ističe i to da čak niti biografija Stevea Jobsa koju je on novinaru Walteru Isaacsonu temeljito autorizirao, "ne sadrži niti jednu stranicu, niti jedan paragraf, rečenicu, makar kratku riječ o tim javnim investicijama".
Mazzucato (50) osnivačica je i direktorica Instituta za inovacije i javne primjene Sveučilišnog koledža London. Kako ju se ne bi pogrešno shvatilo, ona ne smatra Apple parazitskim niti Jobsa ili druge takve poduzetnike nevažnima. Oni su ipak postojeće tehnologije iskoristili na nove načine i stvorili fantastične proizvode, ali zarada koja je proistekla iz prodaje tih proizvoda, ona inzistira na tome da bi se trebala tako dijeliti da oslikava taj kolektivni pothvat.
"Zašto vlada ne bi zadržala određena prava na višim razinama kako bi financirala niže razine?"
Ovakvo njeno pitanje dovelo je do napetosti među ekonomistima, čak i među onima koji se slažu s njenom tvrdnjom o vladinim investicijama.
"U mom modelu kapitalizma on je orijentiran određenoj misiji i dioničarstvu u kojem je vrijednost stvorena kolektivno."
Mnoštvo kritika izazvalo je već i njeno spominjanje o "poduzetničkoj državi", što je i naziv njene knjige.
"Vladina je uloga da kroz porezni sustav financira bazične znanosti i podržava istraživanja i razvoj", rekao je za Ozy Sam Dimitriu, voditelj istraživanja na Institutu Adam Smith.
On smatra da bi nastojanje da se vladu pretvori u fond s kapitalom za rizična inovativna ulaganja i svrsta na jednu stranu, dovelo do smanjenja interesa za ulaganje u tvrtke za istraživanje i razvoj. Novi model kapitalizma koji je osmislila Mazzucati rezultat je onoga što ona smatra fundamentalnim problemom moderne ekonomije; to što se zamagljuje linija između stvaranja vrijednosti i njenog izvlačenja.
"S time što nismo raspravili što je točno vrijednost, postalo je stvarno jednostavno bogatim stvarateljima (vrijednosti) da govore o sebi samima koristeći takve riječi, a u konačnici počinjemo brkati izvlačenje i stvaranje vrijednosti", kazala je.
U svojoj knjizi "Vrijednost svega", objavljenoj prošlog mjeseca, ona objašnjava koncept izvlačenja vrijednosti kao pretjerano naplaćivanje dobra ili usluge, radije nego da se proizvodi nešto novo. To se odnosi i na naknadu za autorska prava, a u konačnici dolazi do blokiranja konkurencije.
"Oni što uzimaju odnose pobjedu nad onima koji stvaraju, a kapitalizam grabežljivaca odnosi pobjedu na kapitalizmom produktivnih."
Primjeri uključuju banke i druge financijske institucije koje se promatra kao profitne samo iz kuta špekulativnih aktivnosti, koje su bazirane na malo čemu drugome osim na kupovanju po niskim i prodavanju po visokim cijenama. Ili na kupovanju, a potom skidanju produktivnih vrijednosti kako bi se ostatak prodao bez ikakve stvarne dodane vrijednosti. Ona kaže i to da postoji razlika između različitih sojeva "izvlačitelja vrijednosti".
Na Wall Streetu i u londonskom Cityju postoje financijske figure koje zapravo ometaju rast. Priča sa Zapadne obale je ponešto drugačija. Postoje produktivni čimbenici u Silicijskoj dolini koji su jako zaslužni za ono što su stvorili, ali se čini da namjerno prikrivaju stvarnu priču o drugim izvorima koji su pridonijeli toj vrijednosti.
Poglede Mazzucato dijeli Carlota Perez, profesorica tehnologije i razvoja na nekoliko sveučilišta, uključujući i Londonsku školu ekonomije. Ona hvali "žestoki kapacitet svoje kolegice da uoči suštinu onoga što se doista događa iza onoga što je postalo konvencionalna mudrost".
"Mislim da je ona snažnija od Thomasa Pikettyja", kazala je Perez, uspoređujući je s francuskim ekonomistom koji je u knjizi iz 2014. pisao o nejednakosti prihoda i postigao neočekivani uspjeh.
"Njegov snažan opis nejednakosti doveo je u žižu ozbiljan problem 21. stoljeća, ali nije ponudi ništa osim oporezivanja bogatstva. Marianin rad otkriva uzrok problema, pokazuje praktične solucije i potom se bori za njih, radeći s donositeljima političkih odluka."
Riječ je o tome da su njen rad primijetile međunarodne organizacije i vlade, da je Europska komisija imenom "Mazzucato izvještaj" nazvala izvještaj o "Ciljanim istraživanjima i inovacijama EU-a". Mazzucato je bila i savjetnica škotskoj vladi, još od 2016., kako bi Škotska do 2020. osnovala svoju nacionalnu investicijsku banku. Mazzucato je inače rođena u Italiji 1968., a obitelj ju je, kad je imala pet godina, povela sa sobom u Princeton u New Jerseyju kako bi joj otac tamo radio kao nuklearni fizičar.
