U jednom je trenutku u Zagrebu bilo pomodno otvoriti pizzeriju, pa su nastale stotine pizzerija. Poslije bilo u modi otvoriti pekaru, pa tako sad imamo i ulice sa četiri pekarnice na manje od 200 metara. Slično je bilo i sa slastičarnicama, a nedavno se pronio glas da su turizam i hosteli budućnost Zagreba i u tren oka je otvoren 81 hostel.
Mnogi kupili knjigu, malo njih došlo do kraja
Prošle je godine, zahvaljujući premijeru Zoranu Milanoviću, u modu ušao - Thomas Piketty. Premijer je, naime, izjavio kako mu je njegova knjiga “Kapitalizam u 21. soljeću””, poput kakvog priručnika za samopomoć, otvorila oči i promijenila život. I gle čuda, svi oni koji žele biti u trendu su, navodno, pročitali tog Pikettyja.
Podaci Hawinkova indeksa, dobiveni analizom čitanja elektroničke verzije knjige, kažu nešto sasvim drugo. Pikettyjevu su najpoznatiju knjigu, “Kapital u 21. stoljeću”, mnogi kupili, ali je sasvim malo kupaca doista došlo do kraja - otprilike dva posto.
Preostalih 98 posto uglavnom je zastalo na prvih nekoliko stranica, i nikad nije dovršilo čitanje ove megapopularne knjige što joj je priskrbilo epitet “najnečitanije knjige svih vremena”. Na visokom mjestu su i Hawkingova “Kratka povijest vremena” prema kojoj je indeks i dobio ime te “Pedeset nijansi sive”.
Pročitao ju je Jurčić, možda i Škegro
Razlog je očit. Knjiga je opsežna i puna statistike zanimljive i razumljive samo stručnjacima za ekonomska istraživanja. Mogla bih povjerovati da ju je pročitao Ljubo Jurčić, ili čak Borislav Škegro, a možda i Linić.
Ali je li je pročitao sam Zoran Milanović ili se time samo hvali, nisam sigurna. Iz njegova stila vladanja taj se zaključak ne može izvesti jer je siromašima sve gore dok oni bogati samo uvećavaju decimale na svojim bankovnim računima. A to se protivi ključnim ‘selfhelp’ savjetima iz Pikettijeve knjige.
O tome se povela zabavna saborska rasprava, prikazana na videowallu u sklopu Pikettyeva predavanja u HNK. Milanović se, u sebi svojstvenom stilu, vidno prosvijetljen knjigom, obratio saborskoj pastvi s toplom preporukom kako bi je svi trebali pročitati.
Uto se javio bivši laburist Vukšić s opaskom da je knjigu pročitao i prezirno zaključio kako je njezin autor - truli neoliberal. Na to mu je Zox odgovorio da Pikettya nije nit pročitao nit razumio. Bilo je zanimljivo promatrati reakciju samog Pikettyja na raspravu.
Siroti Francuz htio je prasnuti u smijeh, ali mu je bilo suviše neugodno. Čini se da je nakon samo nekoliko sati provedenih u Lijepoj Našoj Piketty postao duboko svjestan cirkusa u kojem nenamjerno sudjeluje.
Isječak saborske rasprave, ujedno je bio i highlight čitavog predavanja u HNK. Zbog svega ovoga, kontroverzni voditelj Filozofskog teatra, Srećko Horvat, nije trebao strahovati zbog posjećenosti svog najnovijeg showa.
Zahvalite se premijeru na promociji
HNK je bio pun, dolazak na Pikettyja bio je neka vrsta obveze za sve koji se izjašnjavaju kao pripadnici gradske kulturne i političke elite. Citirat ću na ovom mjestu Facebook status Romana Bolkovića koji fino ilustrira komediju zabune nastalu oko čudnovata slučaja Thomasa Pikettya: “OK, njega razumijem, prodaje knjigu. Ali naši ljudi zaista nemaju ili ukusa ili dostojanstva. Zagrebom i opet kuži bauk spoznorirane subverzije.”
Prije samog predavanja, pred francuskim se ekonomistom formirao dugačak red obožavatelja - koji su, naravno, željeli da im se Piketty potpiše na knjigu. U tom sam trenutku bila sigurna da bi se hrvatski izdavač “Kapitala u 21. stoljeću”, knjige mekih korica ali s gotovo 700 stranica, u neizbježnom idućem izdanju morao pismeno zahvaliti kako Horvatu, tako i premijeru, na izvršenoj promociji.
Svi se prave da su je pročitali
Privučen citatima političara i različitih medijskih gurua, mnogi će kupci “Kapitala u 21. stoljeću” otvoriti upravo kupljenu knjigu i očekivati revolucionarno štivo, u rangu s Marxovim “Kapitalom”, s kojim ga često uspoređuju. Ništa od toga.
Jedina sličnost između Marxova “Kapitala” i njegova tobožnjeg suvremenog remakea je u tome što su obje knjige bogate ekonomskom faktografijom i nitko ih nije pročitao, a svi se prave da jesu.Kao što niti Marxov “Kapital” nije ne znam kako uzbudljiv, nego ga čine uglavnom objašnjenja Karlovih matematičkih formula kojima sublimira klasnu borbu, tako u Pikettyjevu hitu zapravo nema ništa šokatno.
Piketty je mlad doktorirao na pručavanju podataka o raspodjeli bogatstva u posljednja dva i pol stoljeća, a do tih je podataka dolazio pažljivom analizom poreznog registra.
Od tada pa dosad, dakle do svoje 44. godine, francuski ekonomist radi jedno te isto - istražuje porezne podatke i plasira analize njihova značenja.
Ne zvuči zanosno? Pa, upravo tako, sadržaj knjige nije nimalo romantičan. Zato su mnogi od slušatelja rasprave, koju je Srećko Horvat na svaki način želio učiniti zabavnom, jednostavno - zaspali.
Među spavalicama je bila i slavna hrvatska književnica novije generacije, kao i jedan veoma cijenjen kazališni redatelj. Ne može im se zamjeriti, s vremena na vrijeme zajedno s njima kuntala je i autorica ovih redaka. Za slušatelja koji nije ekonomist ili statističar, Piketty je u biti dosadan.
Piketty predlaže nove poreze za superbogate
U čemu je onda tajna njegove slave? U tome što u svojoj knjizi zagovara preraspodjelu bogatstva, jer tvrdi da porezni podaci ničim ne pokazuju famoznu kapitalističku “samoregulaciju”- nevidljivu ruku, koja preraspodjeljuje bogatstvo na taj način da pametniji opstaju.
Sasvim suprotno, iz brojki se vidi upravo to da ako je netko bogat, najvjerojatnije će ostati bogat i postati još bogatiji, a tako će biti i njegovim sinovima, unucima, praunucima i čukununucima.
Ako nije bogat - tough luck, akumulacija se događa rijetko, obično u slučajevima velikih svjetskih kriza i ratova. Kako bi se taj rastući ponor između superbogatih i supersiromašnih premostio, Piketty ne predlaže niti revoluciju niti akcije Che Guevare nego nove poreze za ekstrabogate, čiji bi se prihod koristio za ublažavanje siromaštva.
Stručnjaci tvrde da njegove ideje nisu provedive
Sve izvan toga je reklamna kampanja koja je, mora se priznati, genijalno odrađena, a zatim i multiplicirana time što su na njezine ključne i najapsurdnije teze nasjeli domaći i strani političari, ističući Francuza kao dokaz svog cool stava i moderne brije.
Kako bi održao imidž buntovnika, Piketty je išao čak toliko daleko da je odbio dodijeljenu mu Legiju časti, tvrdeći da država nema pravo utvrđivati tko je moralna veličina. A ako ne država, tko onda? Izdavač? Udruga PR menadžera?
Kritičari kažu da njegove ideje globalnog oporezivanja nisu provedive. To ga opet čini idealnim za hrvatsko političko tržište, na kojem se svaka dva mjeseca pojavi neka ideja koja je sasvim neprovediva, najčešće na sreću građana.
Hrvatski se bogataši, dakle, ne trebaju bojati niti Francuza ni njegove zaspale publike. Pobjednik ove priče je zapravo Srećko Horvat, koji je ugradio još jednu ciglu u spomenik svojoj vlastitoj legendi i čitavo predavanje zapravo izvukao svojim iznenađujuće duhovitim komentarima i pitanjima.
