Nijemci su poznati kao štedljiv narod, pažljivo raspolažu svojim novcem i rijetko kada bez njega ostanu. Ova njihova osobina postala je i jedno od nacionalnih obilježja po kojoj su poznati diljem svijeta. I dok im se mnogi dive zbog mogućnosti štednje unatoč svemu, ima i onih koji ih kritiziraju zbog njihove gotovo "patološke opsesije".
Izložba otvorena u njemačkom povijesnom muzeju u Berlinu pod nazivom Štedljivost - povijest njemačke vrline, trebala bi se poigrati upravo pitanjem koliko je ova njemačka opsesija zapravo zdrava.
"U Njemačkoj štednju svi smatraju uobičajenom i provode ju na osobnoj i državnoj razini. Ideja štednje za crne dane cilj je kojem se trebalo težiti bez obzira na cijenu i svi se toga drže", rekao je Robert Muschalla, ekonomski povjesničar i glavni kustos izložbe.
Izložba tako prikazuje kako se kroz vrijeme mijenjao izgleda raznih kasica za štednju, kutija i čarapa za spremanje novca za crne dane, koje su Nijemci tijekom svih razdoblja svoje prošlosti koristili kao vrijedne blagajne. Pokazuju i kako je štednja duboka prihvaćena u društvu, pa je postala pokazatelj ne samo osobnog karaktera i moralnosti već i ostvarivanja nekog dubljeg nacionalnog cilja.
"Sudbina nacije počiva isključivo na našoj osobnoj snazi", natpis je na jednoj kutiju za štednju iz nacističkog razdoblja. Na jednoj iz 1900. godine stoji "Bez štednje vaš će kovčeg biti potpuno prazan. Ako nemate ništa, bit ćete teret".
Muschalla i direktor muzeja Raphael Gross, kažu kako je izložba, za koju se vjeruje kako je prva s tom temom, u većoj mjeri zapravo odgovor na internacionalnu ogorčenost koja je pratila Njemačku za vrijeme krize koja je pogodilo cijelu eurozonu. Njemačka je tako optužena da je traumatizirala narode južne Europe, posebno Grke, s inzistiranjem da riješe svoj problem deficita namećući im svoje stroge mjere štednje. Uključuje to i primjere različitih prikaza u medijima koji pokazuju nepopustljivi njemačku politiku fiskalne discipline. Jedan grčki list tako je na svojoj naslovnici prikazao kancelarku Angelu Merkel slikovito prikazanu kao terorista u narančastom kombinezonu, piše The Guardian.
"Pitanje je zašto su Nijemci ponosni na to što su svjetski prvaci u štednji?", rekao je Gross za vrijeme otvaranja izložbe.
Većina Nijemaca grozi se ovakvih insinuacija. No većina će priznati kako je 'stezanje remena' i uskraćivanje uživanja u plodovima svog rada njihova tipična vještina. Neki kažu kako je to ostavština protestantskog utjecaja i njihove radne etike koja je u velikoj mjeri utjecala na njihov današnji način života. No štednja ipak najviše prevladava u regiji Baden-Württemberg, koja je većinom katolička.
Izložba se bavi istraživanjem raznih propagandnih slogana uključujući i jako uspješan slogan “Geiz ist Geil” - Škrtost je cool, ili “Thriftiness is sexy” - Škrtost je sexy.
"Ovo je najgora fraza koje je izmišljena u ovom stoljeću uz onu poznatu Heil Hitler", rekao je Henryk M. Broder, politički komentator magazina Die Welt. Smatra kako je štednja ponekad i povezana s patologijom. Skupljanje kupona i potragu za stvarima na akciji po različitim supermarketima naziva 'nacionalnim sportom i gubljenjem života'.
Njemačka je domovina prve štedionice
Prva štedionica na svijetu osnovana je u Hamburgu 1778. godine. Pokrenuta je na idealima socijalnog razvoja i služila je većinom siromašnima kako bi im pomogla da se izvuku iz svojih nedaća i neprilika. Poslije, od 1850. godine, štednja je postala nešto poput nacionalnog pokreta. O štednji se učilo u školi a štednju se prakticiralo i u školskim štedionicama, a sve više ljudi otvaralo je štedne račune. I ubrzo je štednja od svojih početaka i borbe protiv siromaštva narasla do štednje za nacionalno dobro. Do 1875. godine četvrtina stanovnika imala je račune u štedionicima. Lokalne štedionice gradski dužnosnici koristili su i kako bi financirali izgradnju njemačke infrastrukture.
Popularnost osobne štednje porasla je za vrijeme prvog svjetskog rata kada se ljude poticalo da ulažu u ratne obveznice s vjerom kako će to pomoći skratiti trajanje sukoba te doprinijeti pobjedi Njemačke u ratu. 1923. godine njemačku štednju pogodila je hiperinflacija. U svibnju te godine 150 milijardi maraka bilo je dovoljno za izgradnju cijelog apartmanskog naselja a samo šest mjeseci nakon toga bilo je dovoljno samo za 625 g mesa. "Ova trauma proganja naciju svakog dana", rekao je Muschalla.
Prije Hitlerovog dolaska na vlast, nacisti koji su bili skloni tome da Židove okrivljuju za apsolutno sve, pa su tako uspješno 'prodali' ideju kako je "židovski financijski kapital" odgovoran za hiperinflaciju koja je opljačkala Nijemce i uništila njihovu štednju.
Ovo je samo pogoršalo pogled na radišne i moralno ispravne štediše a investitore usporedila s kockarima, koji su zarađivali bez da su za ta sredstva morali uopće išta raditi.
Jedan dirljivi izložak pokazuje kako je antisemitizam ostavio velikog traga i na kulturi štednje. Izložak pokazuje štednu knjižicu koju su roditelji dali svojoj kćeri Gabriele Samson u svibnju 1933. godine, a koja je ubrzo postala beskorisna nakon što su nacisti zabranili Židovima da posjeduju bilo što.
Unatoč tome što su im ratovi uništili gotovo većinu štednje, nisu uništili njemačku potrebu štednje uopće.
"To nam pokazuje kako je štednja navika, ukorijenjeni običaj, a ne samo ekonomska strategija", rekao je Muschalla.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Bilo bi super kada bi švabe platile odštetu prvo Grčkoj za WW2 a onda dijelile savjete i docirale druge.