Istina je, kažu, prva žrtva rata. Ali u slučaju Trumpove tirade oko trgovine, istina je presudila da je najbolji smjer akcije napuštanje kamanje vrlo rano, bez čak i pukog osvrtanja. Usred kaotičnih promjena smjera, kontradiktornih izjava i naglih promjena politike koji su stizali iz Bijele kuće prošlog tjedna, običan promatrač mogao bi uočiti jednu konstantnu crtu; da se američki proizvođački čelika bore za golo preživljavanje.
Prema predsjedniku Donaldu Trumpu, SAD je "poharana agresivnim ponašanjem stranih trgovaca". Zvuk je to koji ujeda i takav osjećaj ukorijenio se u kolektivnu psihu. Ali kao što je slučaj i s mnogim drugim istupima Trumpa, to jedva da sadrži najbljeđu vezu sa stvarnosti.
Tijekom prošle dvije godine američki proizvođači čelika u SAD-u su dobro zarađivali i njihove su dionice rasle. Od siječnja 2016. cijene čelika u SAD-u skoro su se udvostručile, isto kao što je bio slučaj diljem svijeta. Sve zbog smanjene proizvodnje, ponajviše zbog smanjivanja proizvodnje u Kini.
Istina jest da je povećana proizvodnja u Aziji od 2010. do 2015. dovela do pada cijena u svijetu i da je zaprijetila opstanku većini međunarodnih proizvođača, što je bila posljedica nevjerojatnog rasta kineske proizvodnje čelika, koja sada iznosi 49 posto svjetske proizvodnje. Tako su se i američki "Bluescope" i "Arrium" našli usred žestoke bitke. Ipak, u posljednje tri godine Kina je smanjila proizvodnju za 15 milijuna tona godišnje. Isto kao što su učinili i Europa i Kanada.
To je na kraju dovelo do vraćanja ravnoteže i zarade su stale rasti. Uvođenje carina na čelik od 25 posto i 10 posto na aluminiji u Washingtonu ukazuje nam na dvije ključne stvari o odnosu Trumpove administracije prema ekonomiji i diplomaciji. Prva je znakovita sličnost s očajničkim nastojanjima bivšeg predsjednika Georgea W. Busha da zakuha atmosferu prijetnje oružjem za masovno uništenje kako bi opravdao invaziju na Irak, unatoč tome što nije bilo dokaza da takvo oružje doista postoji.
Pa ako se zapravo rastuće cijene čelika u SAD-u i ostave po strani, kada su prošlog tjedna Trumpa pitali zašto napada Kinu zbog čelika kad na tu zemlju otpada samo 3 % cjelokupnog američkog uvoza, predsjednik je odgovorio da on jednostavno ne vjeruje toj brojci. Unatoč tome što je riječ o podatku iz njegovog vlastitog Ministarstva trgovine. Druga ključna poruka od prošlog tjedna jest da je SAD ovime okrenuo leđa svjetskom trgovinskom sustavu, onom koji je stvorila i održavala Svjetska trgovinska organizacija (WTO) kroz Opći sporazum o carinama i trgovini još od 1995.
Učinimo Ameriku opet paranoičnom
U jednoj stvari Trump ima pravo; uspio je pogoditi bogatu žilu nezadovoljstva koje se provlači kroz razvijen svijet, a koje se uvelike odnosi na utjecaj liberalizacije svjetske trgovine. Ekonomski udžbenici puni su matematičkihformula i grafova koji izvlače mnoštvo argumenata o tome da je slobodna trgovina korisna. Ona osnažuje društva, čini da iskorištavaju svoje komparativne prednosti, da proizvode ono u čemu su najbolja, da trguju s onima koji nisu tako dobri u proizvodnji tih stvari.
Teorija kaže da, uz smanjene zaštitne mjere, poslovanje postaje efikasnije, proizvodi postaju jeftiniji, a potrošači imaju korist od nižih cijena. Rješava se nezaposlenost jer radnici s prebacuju na radna mjesta u efikasnijim industrijama. I tako svi žive zauvijek sretno. To je lijepa teorija i mnoštvo je dokaza koji je podupiru. Od 1990. automobili, elektronika poput televizora, odjeća i obuća postali su više nego dostupni. Jeftin uvoz iz Kine pomogao je uništiti globalni virus inflacije iz 70-ih, 80-ih i 90-ih.
Ali, kako su požurili prihvatiti argumente o koristima slobodne trgovine i svjetske deregulacije, ekonomisti i političari zanemarili su cijenu toga. Preciznije, ignorirali su neravnotežu kojom će se korist takvog procesa širiti. Brojke o BDP-u pričaju o fenomenalnom sveopćem rastu. Ali u razvijenim nacijama, kako su se industrije povukle i prebacile, cijele zajednice ostale su na cjedilu. A kako se ritam promjena ubrzavao, kako su se zaštitne prepreke uklanjale, društveni poremećaji bili su sve gori.
Pretpostavka o nultoj nezaposlenosti i stalnom rastu bogatstva nije odražavala ono što se događalo u stvarnosti. Po skoro svakoj mjeri – zdravlje, bogatstvo i obrazovanje – uvjeti života američkih radnika bili su u stalnom padu, a isto se događalo i diljem Europe i većeg dijela razvijenog svijeta. Neravnomjernost u bogatstvu sve se više povećavala kako su dobro obrazovani profesionalci zarađivali na globalizaciji dok su radničke obitelji sve više zaostajale.
Nezadovoljstvo se sada prelilo u domaću politiku, što se vidi u SAD-u, Brexitu i izborima u Francuskoj, Grčkoj i Italiji. Slično nezadovoljstvo globalizacijom vladalo je po Europi u prvim desetljećima 20. stoljeća, što je dovelo do trgovinskih ratova, do depresije, svjetskih ratova, što je na kraju raskomadalo Europu. Pitanje je: Hoće li Trumpov zaokret prema protekcionizmu okrenuti sat i riješiti problem koji je nastao rapidnom globalizacijom?
Odgovor je, nažalost, ne. Zapravo je vjerojatno da će on cijelu situaciju učiniti još i puno gorom.
Trump je upravo ubio WTO
Krajem prošle godine Trumpova administracija pokrenula je "reformistički" porezni zakon koji je apsolutno neproporcionalno na korist bogatima, dok kovčege države ostavlja praznima, bez sredstava za velike infrastrukturne troškove. Konačni rezultat? Nije to bila samo obična pljuska običnim Amerikancima. To je značilo i da će američki državni deficit najvjerojatnije eksplodirati u isto vrijeme kad će nestati trgovinski deficit američkih privatnih investitora čak i u slučaju ako se sve odvije kako je planirano.
I tu se krije ironija. Trump mrzi trgovinske deficite i kreće u trgovinski rat kako bi to dokazao. I upravo je pokrenuo politiku koja će unazaditi SAD, dokazujući da nema pojma o makroekonomiji ili onome što pokreće svjetski financijski sustav. Njegovo rješavanje problema je okretanje protekcionizmu. Isto kao što su ekonomisit ignorirali cijenu globalizacije, predsjednikovi posljednji preostali ekonomski savjetnici u Bijeloj kući čine se sasvim nesvjesnima cijena i opasnosti oštre promjene smjera.
Cijene čelika, koje su ionako u porastu, vjerojatno će postati još veće, posebno u Kanadi, najvećem stranom izvozniku u SAD, a one se ne mogu osigurati izuzećima kroz NAFTA-u. To će poskupjeti cijenu proizvodnje u SAD-u, što će iziskivati još veće zaštitne carine na proizvode i usluge. I ako rast cijena ne bi pratio i rast plaća, američka proizvodnja će pasti. Na kraju će patiti američka konkurentnost. U taktičkom smislu, Trumpova politika nije ništa drugo nego katastrofa.
Ako je njegova glavna meta Kina, on onda jest uspio svoje susjede i najbliže saveznike učiniti neprijateljskima prema Pekingu već i netom prije nego što će lansirati puni trgovinski napad na Kinu zbog krađe intelektualnog vlasništva i niza drugih pitanja. Kina svoj fenomenalni rast duguje politikama koje nikada ne bi dobile dopuštenje pod WTO-om. Otkako je Kina pristupila WTO-u 2001., SAD je učinio jako malo za dovesti Peking u red, barem sve dok Obamina administracija nije pokrenula akciju oko uvoza aluminija.
A Trump, radjije nego da kroz WTO pritisne Kinu i dovede je u zakonske okvire, on je potpisao smrtnu potjernicu, uvodeći carine kroz kauzulu WTO-a o nacionalnoj sigurnosti, čime je razoružao WTO. To je visokorizični potez koji će mu, doduše, donijeti određenu potporu na deindustrijaliziranom sjeverozapadu SAD-a. Zapravo se čini da je sve ovo isključivo u svrhe domaće politike. Dugoročno to neće potaknuti američki ekonomski uzlet. Inflaciju možda, niži ekonomski rast skoro sigurno, a zatvoreniji i nestabilniji svijet apsolutno.
Preuzeto s ABC, autor je ekonomski analitičar ABC-a Ian Verrender.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
To vi ozbiljno pratite "The Young Turks"? xD Ovo je vaš izvor? :'D Slušate šta vam govore najveći idioti u Americi? Evo savjet, pretražite malo Ben Shapiro (The Daily Wire), Milo Yiannopoulos, Paul Joseph Watson, Tomi Lahren, Tucker Carlson, Louder ... prikaži još! With Crowder, Brandon Tatum, Mark Dice itd.. od svih mogućih ljudi.. VELIIIKI EXPRESS!! Slušta šta im govore najveći idioti u Americi :'D ne mogu da vjerujem hahaha
uništava klimu,.želi ratove, carina europi, zalit ce amerika za obamom