Trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kine može pomoći u rješavanju njihovih dubokih razlika, ali borba neće biti jednostavna. Trgovinske je ratove teško započeti, završiti kao i u njima pobijediti. Pobjeda traži pametne, a ne hrabre. Ako ga Trumpova administracija nastavi bez odgovarajuće pripreme to bi za SAD i globalnu ekonomiju moglo imati katastrofalne posljedice.
Nema sumnje da Kina igra nepošteno, šteti i sebi i svojim trgovinskim partnerima diskriminirajućim politikama i rastućim ambicijama da dominira naprednim tehnologijama. s
S obzirom na veličinu nacije, izopačeno kinesko gospodarstvo znači i izopačeno globalno gospodarstvo. Zastoj u Kini uzrokovan prekomjernom proizvodnjom čelika, aluminija i sunčane energije mogao bi se ponoviti i u proizvodnji električnih automobila, poluvodiča i nizu drugih sektora.
Pravila trans-pacifičkog partnerstva o intelektualnom vlasništvu, investicijama, digitalnoj ekonomiji i poduzećima u državnom vlasništvu koje je odbacio Trump mogli su biti izvrstan alat da ograniče manevarski prostor Kini, ali to možda nije bilo dovoljno da disciplinira Kinu, najjače svjetsko tržište s rastućim kapacitetima i manjkom brige za izazove sa Zapada.
Možda je jedini način da se Kina disciplinira je stisnuti ju i kazniti jednostranim mjerama. To je ono što je očito zaključio Donald Trump. Želi borbu. Dakle, njegova najava da će Sjedinjene Države usvojiti carinske stope od 25% i 10% na uvoz čelika i aluminija.
Iako Kina nije jedina Trumpova meta, ona je zasad glavna briga. Naime, Trump je izvukao članak "301" Trgovinskog zakona iz 1974. godine, koji omogućuje jednostranu uspostavu barijera za uvoz i izvoz roba.
Takav potez može rezultirati povišenjem carina na uvoz kineske robe, potencijalno uključujući ograničenja izravnih ulaganja, proširene kontrole izvoza i ograničenja viza.
Zbog toga je Trump već dobio brojne kritike ne samo zbog opiranja takvim jednostranim mjerama i kršenju načela slobodnog tržišta, nego i zbog toga što američka industrija koristi kineske subvencije.
Treći razlog je što mnogi smatraju da su SAD u ovom trenutku nespremne na takav trgovinski rat, a za to postoji pet razloga:
1. administracija nije odlučila što točno želi
Možda zato što ne želi postaviti konačan popis tema o kojima će se pregovarati s Kinezima.
Jedno je da ne postoji nikakva šansa da će Kina pristati na bilo kakve ustupke budući da nemaju jasnu predodžbu što se od njih traži. Kina neće sama slagati mozaik. Potrebne su precizne upute. Ti "zahtjevi" trebaju biti na pola puta između uopćenog pitanja poput "da postaju slobodna tržišna ekonomija" i visoko specifičnih ciljeva kao što su "otvorene elektroničke usluge platnog prometa".
U međuvremenu se traže "uklanjanje vlasničkih ograničenja za strane investitore "i" smanjivanje carina na proizvode prema prosjeku OECD-a ".
Drugi problem je u tome što administracija nema vlastiti unutarnji konsenzus o tome što želi. Temeljna odluka koju moraju donijeti je odgovor na pitanje jesu li zainteresirani za smanjenje bilateralnog trgovinskog deficita ili liberalizaciju kineskog gospodarskog sustava. To je izbor jer je posve moguće da će otvorenija Kina privući više stranih ulaganja, što će rezultirati većim izvozom u Sjedinjene Države i većim bilateralnim deficitom.
2. administracija griješi u procjeni protivnika
Čini se da je administracija preuveličala Kinu: Gospodarstvo sada izgleda stabilno, ali ima duboke probleme koji će postati vidljiviji ako se krene trgovinski rat; Kineski čelnici vrlo su skloni riziku, voljni su platiti visoku cijenu kako bi izbjegli moguću gospodarsku i političku nestabilnost, a predsjednik Xi Jinpinga dovoljno je snažan da svojim sustavom prisili svako tržište na otvaranje. Podvučeno: Neki u upravi ne očekuju da će Kina uzvratiti i da će podići bijelu zastavu i prije pucnjave.
To je doista stav za svaku raspravu. Da, gospodarstvo u Kini ima znatne slabosti, nije nemoguće urušavanje, a Peking je pred financijskim slomom i to je za njega preveliki rizik. No, Kina ima puno 'osigurača', kao što je njegova visoka stopa štednje, a njezino gospodarstvo ima mnogo sjajnih izgleda u mnogim sektorima.
Xi bi mogao vjerojatno nabiti znatne troškove državnim poduzećima, bankama i lokalnim vlastima, ali je spremniji na takvu akciju od bilo kojeg dosadašnjeg predsjednika, još od doba Mao Zedonga, ali to ne želi poduzeti pod pritiskom SAD-a. Vjerojatnije je da će radije otići u Washington i razgovarati s Trumpom u četiri oka.
3. administracija se nije pripremila različite scenarije
Trgovinski rat stvara nove gubitnike ne samo izvan, nego i u SAD-u. Sjedinjene Države moraju se pripremiti da odgovore na te reakcije. Dva primjera su od presudne važnosti.
Povišene tarife na čelik i aluminij vjerojatno će dovesti do povećanja cijena ne samo za limenke juhe, kao što tvrdi ministar trgovine Wilbur Ross, nego i za automobile i proizvodnu opremu.
Uprava mora pripremiti kompenzacijske pogodnosti za spomenute sektore i potrošače. Ako primjena članka 301 rezultira ograničenjem kineskog ulaganja, ograničenja se retroaktivno primjenjuju na tvrtke koje već rade, na strane tvrtke, njihove američke kupce, svi oni mogli bi pohrliti na savezni sud tražeći da se blokiraju mjere koje ih tjeraju da ne ispune već potpisane ugovore.
4. nisu pripremili Amerikance na moguću žrtvu
Posao i rad bi mogao patiti, a administracija ih mora uvjeriti da će se patnja na kraju isplatiti. Tržište dionica moglo bi se puno više srozati i proizvesti lančanu reakciju. Zbijanje redova bila je pametan i politički i diplomatski signal da SAD imaju dovoljnu moć.
5. administracija ide u ovu bitku s malo saveznika
Unatoč snazi američkog tržišta, država ne može sama u ovu bitku. , zemlja ne može nastaviti sam. S druge strane Kina može pronaći druge izvore sirovina i tehnologija, preusmjeriti izvoz na druga tržišta i proširiti domaću potrošnju.
Zapadna Europa, Japan, Južna Koreja, ASEAN, Indija i ostali su osjetili ubod kineske diskriminacije i mogli bi pružiti potporu SAD-u, ali Trumpova administracija je učinila sve da se zamjeri potencijalnim saveznicima. Prije svega povlačenje iz Transpacifičkog partnerstva, pa WTO-a i preispitivanjem njegove koristi, ponovno otvaranje pitanja trgovine s Južnom Korejom, prijetnjom da se SAD povlači iz Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini NAFTAe, a sad najavljuje carine na uvoz čelika i aluminija koje će donijeti mnogo više problema američkim prijateljima nego li Kini.
Ukratko, čini se da je moto Trumpove administracije: "Priprema, pozor... nisam spreman", piše scroll.in
