Taksisti se moraju nositi s konkurencijom uberaša, tiskani mediji se moraju nositi s internetom i divovima poput Googlea ili Facebooka, nakladnici glazbe moraju se nositi s YouTubeom, Deezerom i drugim platformama, jedino je naša brodogradnja vjerovala da može raditi po starom i da će novac od vlade uvijek kapati.
"Planovi restrukturiranja navodno postoje u Vladi i u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, ali nije jasno zbog čega nisu javno dostupni", upozoravaju Bajo i Primorac na netransparentnost koja će biti uvod u privatizaciju nekih brodogradilišta.U postupku restrukturiranja proizvodni se kapaciteti u idućih deset godina moraju smanjiti s postojećih 510.607 na 323.600 kompenziranih registarskih tona izgrađenog broda,1 počevši od 2011. Kapaciteti će se smanjivati trajnim zatvaranjem navoza, određivanjem navoza za vojnu proizvodnju, te smanjenjem površine brodogradilišta..."
Ništa od toga nije se odvijalo kako je bilo dogovoreno, a planovi restrukturiranja i obveze kupaca i danas su pod velom tajne. Danas su privatizirani Brodosplit i Brodotrogir, a novi vlasnici Tomislav Debeljak i Danko Končar su u ta dva velika brodogradilišta preokrenuli proizvodnu mantru i pokušavaju opstati s manjim brodovima i nizom drugih, popratnih radova.
Ali činjenica je, primjerice, da Brodosplit nije izgradio brodove koji su predviđeni planom restrukturiranja, a da revizija upozorava da i tu novac curi iako Debeljak sve opovrgava i kaže da su revizori pogriješili. Končar je pokušao povezati Brodotrogir s Uljanikom i 3. majom, ali ubrzo otpao kao strateški partner. Zanimljivo je da su Debeljak i Končar na poslovnoj "ratnoj nozi". Od njima bliskih ljudi stižu loše informacije o konkurentima i kako vode brodogradilišta, ali druga strana uvijek to opovrgava.
Pravo pitanje je zato žmiri li opet i politika i istražitelji pred knjigama u ta dva brodogradilišta ili oni zaista mogu nastaviti poslovati i kada je istekao period restrukturiranja i potpora. I to će se vjerojatno uskoro vidjeti, ali činjenica je da su Brodosplit i Brodotrogir prebačeni u privatne ruke, država je još davala potpore da se restrukturiraju i sada bi teško prošlo bilo kakvo novo spašavanje. Od rada Baje i Primorca još je i brodogradilište Kraljevica otišlo u stečaj.
Riječki 3. maj je država pokušala spašavati privatizacijom. Kupac za jednu kunu je bio Uljanik prije šest godina. No, Uljanik nije uložio potrebne milijune, dok država jeste dala 847 milijuna za pomoć u restrukturiranju. Taj novac je umjesto modernizacije 3. maja završio u kupovanju vremena i socijalnog mira u Uljaniku. Sada je vrag došao po svoje, a pokazalo se da država nije htjela učinkovito nadgledati kako se novac troši. Šteta za koju su osumnjičeni uhićeni menadžeri je 1,2 milijarde kuna. No, vratimo se lijeku koji su Bajo i Primorac propisali 2011. kako bi barem malo država kontrolirala gdje joj odlazi novac.
"U skoroj budućnosti treba" piše u studiji, "utvrditi financijsko poslovanje kooperanata velikih brodogradilišta, osobito cijene obavljenih usluga koje naplaćuju brodogradilištima; usporediti troškove i koristi od mogućih privatizacija cijele gospodarske grane; izraditi scenarije troškova i koristi većih otpuštanja zaposlenika uz razrađeni program socijalnog zbrinjavanja i osiguranja otpremnina; razviti javne rasprave o financijskoj održivosti i opravdanosti poslovanja postojećih brodogradilišta; utvrditi stvarni neto učinak (nakon što se vrijednosti isporuka umanje za državne potpore) brodogradnje u stvaranju dodane vrijednosti; analizirati strukturu i prirodu troškova brodogradnje, odnosno, koliko u troškovima sudjeluju uvezeni a koliko domaći inputi.... "
To, naravno, nije napravljeno. A za očekivati je prema svim informacijama da će se istraga i u Uljaniku proširiti na to kako su se neki kooperanti bliski s upravom bogatili dok je brodogradilište propadalo.
"Vlada je", zaključili su autori studije, "2011. jednim potezom 11,3 mlrd. kuna potencijalnih obveza brodogradilišta pretvorila u javni dug."
Čak ni taj potez Vlade nije bio dovoljan da financijska održivost brodogradilišta bude prioritet ekonomskih i političkih predizbornih rasprava... Bajo i Primorac godinama su izbacivali važna i zanimljiva istraživanja, koja bi mogla biti smjerokaz reformi. Na žalost, nitko ih ne sluša. Oni su istražili poslovanje nogometnih klubova u Hrvatskoj; fiskalnu decentralizaciju Hrvatske u odnosu na druge europske države, restrukturiranje željezničkih tvrtki u Hrvatskoj.
Državna željeznička poduzeća neuspješno su restrukturirana i to je uz svjetsku financijsku krizu glavni razlog njihove složene financijske situacije, pri čemu njihove dugove podmiruje država, a individualne odgovornosti za poslovanje gotovo i nema zaključili su u studiji "Restrukturiranje željezničkih poduzeća u vlasništvu RH".
Kao u brodogradnji! Kao u javnim poduzećima... Željeznice i trošenje novca u njima će vjerojatno uskoro eksplodirati u javnom prostoru. Imamo najgoru željeznicu u Europi, kasnimo s projektima za koje je milijarde dala Europska unija, sindikati najavljuju štrajkove, a ministar financija ne želi davati nova državna jamstva u bunar bez dna. Političko-ekonomska bomba na željeznici otkucava i samo je pitanje kada će puknuti.
Razlozi? Skoro identični kao u brodogradilištima. Bajo i Primorac su i tu predvidjeli ono što se događa danas. Ali sve je to glas vapijućih u pustinji: politika vozi po svome. Primorac je postao i savjetnik predsjednice, no žalibože...
