Sljedećeg tjedna Kanada će postati prva zemlja iz skupine G7 koja će glasati o legalizaciji kanabisa, a sve osim potrđivanja takve odluke bila bi prvoklasna senzacija. Urugvaj je to već učinio, kao i Nizozemska još davno, te do danas devet država iz SAD-a. Sljedeća zemlja u nizu iz koje se mogu očekivati vijesti o legalizaciji i adekvatnoj pravnoj regulativi o kanabisu, kako marihuana više ne bi bila na glasu kao opasna droga od koje se gubi život i razum, trebao bi biti Novi Zeland.
Čak i Francuska, najtvrdoglavija zemlja na Zapadu koja je godinama odbijala priznati si da od ilegalnog kanabisa jedini profitiraju narkokarteli i nasilničke bande, u ožujku je doživjela to da je tamošnja ministrica zdravstva najabila dekriminalizaciju ove biljke i legaliziranje i uređivanje tržišta medicinskih pripravaka.
Četiri su osnovna razloga za legaliziranje i zakonsko uređivanje tržišta kanabisa: medicinska je činjenica da kanabis ima terapeutski učinak na pojedine bolesti, ne izaziva ovisnost i svakako je bolje da od trgovine njom profit preko poreza ubire državni proračun nego organizirani kriminal, uređena i legalna trgovina i proizvodnja kanabisa pokazali su se kao način za dodatno pokretanje nacionalnih ekonomija i otvaranje radnih mjesta, masovno uživanje kanabisa je činjenica i neracionalno je milijune ljudi tretirati kao kriminalce kad suštinski nisu kriminalci.
Samo po Engleskoj i Walesu prošle godine je kanabis uživalo 2,1 milijun ljudi u dobi od 16 do 59 godina, navodi Guardian. S druge strane, država Washington legalizirala je kanabis 2014., otada je prikupila samo na tome milijardu dolara poreza, od čega je 80 posto išlo u zdravstvo i pravosuđe, a broj maloljetnika koji je puše bitno se smanjio. Kalifornija je kanabis legalizirala ove godine i projekcije se da će tržište tamo do 2020. dosegnuti 6,4 milijarde dolara godišnje.
Njemačka kanabis nije legalizirala, ali ima odlično regulirano tržište i proizvodnju kanabisa. Kanada i Nizozemska godišnje u Njemačku izvezu 22 tone kanabisa, a pet grama medicinskog kanabisa u ljekarni košta 125 eura. Pritom, neka medicinska osiguranja pokrivaju troškove, neka druga ne. Tu se dolazi do Hrvatske. Prije nekoliko godina Huanito Luksetić, prvi hrvatski aktivist i borac za korištenje marihuane u medicinske svrhe, izjavio je u alanfordovskom stilu: "Bolje biti ilegalno živ, nego legalno mrtav!"
On živi s multiplom sklerozom i u ovu borbu je krenuo kad je shvatio da mu kanabis toliko ublažava bolove, da – umjesto da doma leži i stenje – uz kanabis može hodati, može trpjeti bolove, biti radno sposoban, više nema problema s vidom. U Hrvatskoj su medicinski pripravci od kanabisa također legalni, samo, mjesečna doza kanabisovog ulja neke pacijente koštala bi čak 600 eura, što si u našoj zemlji malo tko može priuštiti.
Luksetić je zato, kao i toliki drugi, počeo sam uzgajati marihuanu kako bi od nje proizvodio ulje, samo što on nije imao takvu sreću da ga ne uhvate. Kod njega je policija pronašla 15 kilograma marihuane, te je osuđen na dvije godine zatvora i sada čeka rješenje na žalbu zbog kazne bezuvjetnog zatvora kao da je narkodiler. Josip Kerum je, pak, prije nekog vremena za 15,8 kilograma marihuane što su mu policajci pronašli u automobilu, na sudu dobio jednu godinu zatvora.
Josip Kerum je inače nećak puno poznatijeg tajkuna Željka Keruma. Ono što danas oboljele gura u "kriminal" cijene su lijekova koji se uvoze u Hrvatsku, koje HZZO ne pokriva ni s jednom lipom, te nikakav napredak prema regulaciji tržišta. Povjerenstvo za medicinski kanabis sastalo se tijekom vladavine prošlih dviju vlada točno nula (0) puta.
I dok oboljeli mogu birati da ili ubrzano propadaju ili da se počnu baviti ilegalnom poljoprivredom i ilegalnom farmakologijom, a Republika Hrvatska ekonomski ne stoji baš najbolje, mnoge zemlje svijeta pretvorile su i medicinski kanabis i kanabis za slobodno uživanje u spektakularan biznis.
Proizvode pripravke i biljke s u promil određenim postocima THC-a odnosno drugih terapijskih sastojaka, u njima se neće pronaći nikakvih halucinogenih sintetičkih dodataka ili pesticida koji u nekim slučajevima mogu ozbiljno narušiti zdravlje.
Diljem svijeta danas se na legalnom kanabisu zaradi 6,7 milijardi dolara, već sljedeće godine – 2019. - očekuje se da će se to učetverostručiti, a do 2021. da će zarada ići do 31 milijarde. Gdje bi u takvom svijetu moglo biti mjesto Hrvatske odlično pokazuje primjer Izraela. Ta zemlja medicinsku marihuanu legalizirala je još 1990., danas ima 25.000 pacijenata kojima je odobreno njeno korištenje, što je jedan od najvećih udjela u stanovništvu u svijetu.
Pritom Izrael ima potrebe za 14 tona takve marihuane godišnje, što nije beznačajan izdatak ako se zna da kanadske proizvođače proizvodnja stoji između 0,80 i jednog dolara po gramu. Izrael zato proizvodi vlastitu marihuanu s troškovima upola nižima od kanadskih. Ne samo to, nego Izrael proizvodi godišnje 24 tone, što znači da sa 14 tona pokriva sve svoje potrebe, a preostalo izvozi.
To što je u Kanadi proizvodnja skuplja, u prvom redu je zasluga klime, a ako znamo da Hrvatska ima svoju mediteransku obalu, da je klima čak i cijelom ostalom dijelu bitno blaža od klime u Kanadi, pri čemu u Hrvatskoj ima i više nego dovoljno obrazovanih za profesionalno voditi sve poslove u proizvodnji, pa i preradi, ispada da Hrvatska užasno trati potencijal da se i pobrine za oboljele i da otvara radna mjesta i napuni državni budžet, pa i da razvija izvoz.
Što se tiče ljekovitih svojstava kanabisa, u terapiji multiple skleroze, glaukoma i nekih drugih bolesti, terapeutsko djelovanje nije sporno, makad u dijelu suzbijanja simptoma. No, stvari poput tvrdnji da liječi rak, AIDS i slične bolesti, da liječi emocionalna i psihička stanja, koliko u ovom trenutku zna moderna medicina, čisti su mit.
