Andrej Železnjakov jedina je potvrđena žrtva otrova navčok (novichok) prije Sergeja Skripala i njegove kćeri Julije. Godine 1987. radio je u laboratoriju kada je radi rupe na zaštitnoj kacigi izložen supstanci koju su Rusi razvijali kao kemijsko oružje.
- Ispred očiju sam vidio crvene i narančaste krugove, i počelo mi je zvoniti u ušima, jedva sam hvatao zrak. Uhvatio me osjećaj nemoći i straha – rekao je znanstvenik sada ugašenoj ruskoj novini "Novo vrijeme".
Od posljedica trovanja Železnjakov je preminuo 1993. godine, a njegov je intervju posvjedočio koliko je Rusija ignorirala američko-sovjetski dogovor iz 1990. godine kojim se stopira proizvodnja kemijskog oružja.
Dok je Železnjakov nekima heroj drugi kažu da se ne smije zaboraviti da je on sudjelovao u stvaranju otrova o kojem ne bi vjerojatno ništa razotkrio da i sam od njega nije stradao.
- Dao je sve informacije koje je znao i mogao. Nije ga bilo strah jer je znao da ima vrlo ograničeno vrijeme – kaže Vil Mirzajanov koji je nakon prebjega u Ameriku otkrio približnu formulu za otrov, no usprkos tome Amerikanci nisu još uspjeli sintetizirati agens.
Železnjakovu je ubrzano otkazivao organizam – patio je od epilepsije, ciroze, hepatitisa te oštećenja živaca. Umro je od izljeva krvi u mozak, nesretan i sam nakon što ga je ostavila žena i djeca.
Rusi i dalje negiraju da postoji takav program (i otrov) u Rusiji, no prošlog je tjedna u ruskim Novostima izašao intervju sa šefom Instituta za organsku kemiju koji je zapravo potvrdio postojanje programa, no ne zove se navčok (novichok) već foliant.
Guardian je od osobe bliske programu dobio potvrdu kako Železnjakov nije nipošto prva žrtva programa i otrova novčok/foliant.
Među žrtvama koje su, navodno, stradale tijekom razvoja programa su znanstvenik Lipasov, te Vladimir Petrenko koji se 1982. godine ponudio da iskuša novo zaštitno odjelo no zapravo je u sobu pušten nervni agens. Petrenko je postao ekološki aktivist nakon toga, a cijeli se život borio s posljedicama trovanja.
Pod neobjašnjenim okolnostima, a s istim simptomima umrli su i bankar Ivan Kivelidi i njegova tajnica 1995. godine.
Železnjakovu su Sovjeti osigurali ugodnu egzistenciju nakon trovanja, svaki je mjesec dobivao nekoliko tisuća rubalja, te se očekivalo da nikada neće progovoriti. Ipak je on druga generacija muškaraca u obitelji Železnjakov koji su se bavili kemijskim oružjem.
Njegov je otac Nikolai bio zamjenik šefa programa prije početka II. Svjetskog rata. U to se doba ubrzano proizvodio cijanid. Za svoj rad i predanost Nikolai je nagrađen stanom u elitnom djelu Moskve gdje su živjele "najviše kaste" političara. Sin se školovao na istom institutu kao i otac, te ušao u isti posao.
Analizirao je soman i VX prije no što su se otrovi krenuli testirati na životinjama. Osamdesetih je krenuo raditi na navčoku A-232 pod "izgovorom" da žele držati korak sa zapadom.
Na početku se čak htjelo te otrove koristiti u industrijske svrhe kao gnojiva ili pesticidi, tek su nakon nekog vremena shvatili kako su potentni, a i kako sada imaju idealan izgovor za proizvodnju. Zato su sastojke za program foliant izuzeli sa popisa koji je predan Washingtonu prije dogovora o navodnoj suspenziji proizvodnje kemijskog oružja – pisao je ekspert za kemijsko oružjen Johnathan Tucker.
Nizozemski novinar Hans de Vreij 1987. imao je priliku ispregovarati posjetu postrojenju gdje su se proizvodile određene supstance.
Mi smo im zapravo služili za polupropagandu, htjeli su da svijet sazna da imaju ozbiljne stvari. Ubrizgali su nešto u zeca i on je uginuo za 30 sekundi – rekao je De Vreij. U to su doba i Amerikanci razvijali binarne otrove.
Železnjakovu su u postrojenju nakon što je udahnuo otrov rekli da popije malo čaja. Odmah je krenuo povraćati, a na putu prema kući mu je pozlilo ispred crkve. Protuotrov koju su mu dali na poslu uopće nije djelovao.
U bolnici su ga spasili atropinom, no mjesece je proveo u komi i oslabljen. Liječnike u bolnici prisilili su da potpišu kako se znanstvenik "otrovao lošim kobasicama".
Kada je Mirzajanov uhićen, a njegovi nadređeni ponovno negirali kako nema programa, piše Guardian, Železnjakov je odlučio progovoriti. Sedam mjeseci poslije intervjua bio je mrtav.
Što je točno navčok (novichok)?
Riječ je o više vrsta nervnih agensa koje su razvili Sovjeti između 1970. i 1980. godine kako bi zaobišli međunarodna pravila o restrikcijama u proizvodnji kemijskog oružja.
- Gotovo se ništa ne zno o ovim otrovima, a izrazito su rijetko i korišteni – kaže specijalist za kemijsko oružje Alastair Hay koji je istraživao i pokolj Kurda kemijskim oružjem u Halabji 1988. godine.
Neke vrste ovih otrova ubojitije su od sarina, somana i tabuna, pa čak i od zloglasnog toksina VX, navodno najsmrtonosnijeg ikada.
Navčok se sporo razgrađuje i čak i u tragovima se tvrdoglavo zadržava na odjeći, koži i kosi. Otrov se aktivira tek nakon mješanja dvije, same za sebe, bezopasne komponente, a nitko, smatra se, nema cijelu formulu otrova osim Moskve.
Posljedice se liječe ubrizgavanjem atropina ili diazepama, no iako to može spasiti život zdravlje ostaje trajno narušeno. Otrov može doći u više oblika, od tekućine do aerosola.
