Lucija Žuti studira grafiku i u svojim radovima često se na ironičan način bavi društvenim pitanjima. "Jedino tako mogu pridobiti pozornost ljudi, a možda ih i osvijestiti", kaže.
Do sada je imala dvije samostalne izložbu, jednu u Laubi, a drugu, "Križni put umjetnika", u Galeriji VN. U tom projektu istraživala je odnos institucije i umjetnika, pokušavajući istražiti koliko su institucije spremne surađivati s umjetnicima, a umjetnika je usporedila s Kristovom mukom.
"U sklopu projekta napravila sam i performans hodanja križnim putem. Prvo sam uputila molbu značajnim umjetničkim institucijama u Zagrebu, od galerija do Ministarstva kulture, tražeći od njih odobrenje da jednu od postaja križnog puta umjetnika, odnosno križ s natpisom, koji sam ispisala vlastitom krvlju, postavim ispred njihove zgrade na jedan dan. Noseći križ, prikazala sam muku koju umjetnik mora proći u komunikaciji s institucijama, kustosima, povjesničarima umjetnosti, galeristima i kritičarima, koji su u superiornom položaju jer predstavljaju moć, te da komunikacija postaje najteži, ali i najdragocjeniji dio stvaralačkog procesa", kaže.
Sad priprema izložbu u Galeriji SC pod nazivom "Umjetnost za religiju", gdje će se baviti pojmom umjetnosti kao svojevrsne religije. Polazi od Marxove teze da je "religija opijum za narod", pa u skladu s tim je i umjetnost opijum za umjetnika i publiku.
"Tom izložbom radova u vosku htjela bih ukazati na kult štovanja umjetničkog djela, kojim se mase opijaju te kao publika dolaze u galerije. Također ću se na ironičan način poigrati materijalnom stranom religije. Posjetitelji će moći kupiti svijeću i zapaliti je ispred nekog rada, čime će odati počast umjetničkom djelu", ispričala nam je mlada umjetnica.
Aspiracije Tina Samaržije, studenta treće godine grafike u klasi Roberta Šimraka, najviše se vrte oko tradicionalnih tehnika, a najčešće ga inspiriraju emocije i životna iskustva. "Svatko se na svoj način nosi s teškim situacijama u životu, a moj način je likovnost", kaže Samaržija dodajući da mu dodatnu inspiraciju daje i prof. Šimrak, koji svoje studente potiče i motivira ne samo savjetima nego i putovanjima, na kojima su sudjelovali s raznim projektima.
Primjerice, prošle jeseni bili su na likovnoj koloniji u Čakovcu, a sa Svjetlanom Junakovićem surađivali su s Večernjim listom na projektu Hrvatska 2078. godine. Sudjelovali su i u realizaciji dječje opere "Brundibar", nastale u spomen na holokaust, za koju su grafičari s ALU dizajnirali plakat i grafički dizajn, a slikari scenografiju.
"Sad se pripremamo u suradnji s grafičarkom Melindom Ševčić za program ukrašavanja bolničkih zidova muralima, a surađujemo i s jednim kineskim sveučilištem", kaže.
Bez obzira na brojna praktična iskustva Tin Samaržija sumnja da će itko do njih, s obzirom na situaciju u zemlji, osobito u kulturi, moći živjeti samo od arta.
"Ako napravite platno od 2x2 m, ne možete ga prodati za kikiriki, tj. 500 kuna, jer ste u taj rad uložili puno truda i emocija. Srećom, imamo mogućnost da se bavimo primijenjenom grafikom, od dizajna do plakata, tako da možemo od osam do tri biti grafički dizajneri u nekoj agenciji, a nakon toga ono što zapravo jesmo – likovnjaci", zaključuje Tin Samaržija dodajući da im upravo fakultativni projekti na ALU omogućuju izlazak na scenu i tržište, dakle, vidljivost i infiltriranje u likovne pore, što pak pridonosi gradnji njihova kredibiliteta.
O tim novim strujanjima na ALU svjedoči Danko Friščić, prodekan za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju, koji kaže da sve više rade na međunarodnim projektima, interdisciplinarnosti i multimedijalnom pristupu kako bi studentima otvorili mogućnosti za što snažniju komunikaciju s drugim umjetničkim područjima i znanošću.
Već surađuju s PMF-om i Hrvatskim botaničkim društvom, jer žele, kaže, pokazati široke mogućnosti kreativnog spajanja umjetnost i znanosti te razbiti predrasudu da slikarstvo, grafika i skulptura imaju samo dekorativnu svrhu. U Šimrakovoj klasi je i Borna Ivanuša, student treće godine grafike, koji je trenutačno "malo prešao na slikarstvo".
"Od trećeg razreda srednje škole bavim se autoportretima, ali preko njih komentiram i društvenu stvarnost i političke teme", kaže. Što ga je privuklo slikarskoj tehnici? "Nedostajalo mi je boje u grafičkim radovima", pojašnjava dodajući da smatra da sebe može više i bolje izraziti koloritom. To je vidljivo na njegovim zabavnim slikama, zapravo autoportretima, koji su inspirirani likovima iz omiljenih crtanih filmova, kao što su Miki Maus, Popaj i Simpsoni.
"U svaki taj lik iz crtića upisujem svoje predimenzionirane oči i usta, a njihov izraz ovisi o mom raspoloženju i doživljaju tog lika", kaže Ivanuša dodajući da velikim zubima, između ostalog, izražava svoj intenzivni karakter. Na kiparskom odsjeku svoje radove predstavila nam je Ana Maria Maravić, studentica četvrte godine male plastike i medaljerstva u klasi Damira Mataušića, koja je već sudjelovala na nekoliko skupnih izložbi, primjerice u Galeriji Šira, Pikto u Branimir centru te u Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu projekta Baunet, a uskoro će imati samostalnu izložbu u Knjižnici Marije Jurić Zagorke.
Najviše voli raditi u prirodnim materijalima, kao što su terakota, metal, plemenite kovine i staklo. Pokazuje nam mobil "Skriveni par", napravljen u porculanu, koji prikazuje mnoštvo prolaznika među kojima se nazire zaljubljeni par.
"Inspirira me ljubav, ali istražujem i položaj pojedinca u masi i utjecaj mase na pojedinca", kaže, objašnjavajući da su njeni radovi sastavljeni od puno malih segmenata koji čine cjelinu. U njima govori o usponima i padovima, o preprekama u životu. "Zato su moji radovi povezani s plesom i melodijom jer život doživljavam kao melodiju koja ide gore-dolje i mi plešemo unutar toga. Također, u radove usađujem bilje", kaže.
Zašto staklo
"Staklo je jako zanimljiv medij", kaže otkrivajući nam da je u sklopu vrlo popularnog izbornoga kolegija Tehnike i umjetnost stakla, osnovanog prije 17 godina na ALU, realizirala projekt "Planktoni", koji je predstavila u Dubrovniku.
"Za sada nemamo odgovarajuću tehnologiju jer je puhanje stakla vrlo skup, složen i dugotrajan proces. Studentima smo omogućili da na malom plameniku mogu puhati male forme", kaže profesor stakla Anton Vrlić dodajući da dodatna iskustva stječu tijekom trodnevne terenske nastave u Muzeju stakla u Zadru, gdje se studenti temeljito upoznaju s tehnikama kao što su graviranje, poliranje, vitraj, taljenje stakla u kalupima, toplinska obrada i hladna dorada.
"Ako imate dobar plan i uporno ga slijedite, možete uspjeti", samouvjereno tvrdi Ana Maria Maravić zaključujući optimistično da se mladi umjetnici mogu baviti nakitom, modom i dizajnom. Dakle, imaju široko polje djelovanja.
