U vrijeme kada je Alem Ćurin radio ilustracije za moje priče u Nedjeljnoj Dalmaciji, koje će kasnije ući u knjige “Sarajevski marlboro” i “Karivani”, u tim novinama nije bilo kolora. Dok se Slobodna Dalmacija štampala u suodnosu crne i crvene, kao temeljnih tipografskih boja, Nedjeljna je bila crna i plava. I, naravno, Alemove su ilustracije bile crno-bijele. Izrađivao ih je ručno, perom, kistom, tušem i onim običnim bijelim korektorom. Oni koji pamte epohu pisaćih strojeva, pelir ili bankpost papira koji se mehaničkim valjkom uvlači u stroj, vrpcu na malenom koloturu, umočenu u crnu ili modru tintu, indigo papir za kopiranje, i inu infrastrukturu i sitnu galanteriju pisaćega stroja, ili šrajbmašine kako su još uvijek znali reći pojedini sarajevski umirovljeni činovnici, ti se sigurno sjećaju plastičnih bočica s navrnutim čepom, koji se pretvarao u kist. U bočicama bila je gusta bijela tekućina, kojom su se premazivala krivo otisnuta slova, preko kojih bi se, pošto se premaz stvrdne, odštampalo pravo slovo. Na obje Alemove slike na mom zidu, onoj iz 1993. i onoj iz 2003., postoje intervencije i ispravke, načinjene korektorom za pisaći stroj. Crteži su direrovski precizni, autor je bio jedan od najboljih crtača našega svijeta, njegova je linija neporeciva kao Božja riječ i uredna onoliko koliko uredno može biti ono što je ljudsko. Nacrtani su na najkvalitetnijem papiru, onom na koji je crtač bio naviknut i na kojem se osjećao onako kako se ja u svojim prozama osjećam na Sepetarevcu; nacrtani su ti crteži na papiru načinjenom od Alemove kože, tušem, te crnim i sivim temperama načinjenim od Alemove krvi, i sve je na njima neporecivo na način na koji je neporeciv Kniferov meandar, premda je stvoreno radom mašte koja je u svakom smislu bila nadstvarna, kao što nadstvarna jest ta tragična ratna ptica u obliku saksofona, koja bježi niz polja domovine, niz Panoniju ravnu, dok svud naokolo šire se eksplozije, samo jedno čini izuzetak od te sveopće i virtuozne alemovske preciznosti: greške koje se ispravljaju najobičnijim bijelim korektorom za pisaći stroj!
267
prikaza
Alem Ćurin, genij crno-bijele ilustracije. Korektorom je stvarao umjetnost i simbole
1/3
Alem Ćurin, genij crno-bijele ilustracije, koristio je bijeli korektor kao simbol istine i umjetničke intervencije. Njegove slike otkrivaju dubinu stvarnosti i priča u priči
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka