Alexis de Tocqueville: Kako konformizam gura Ameriku u ropstvo

Čak i netko tko u domeni političke teorije nije laik teško da može u najkraćim crtama sintetizirati kapitalno ostvarenje autora koji je, osim po ovom, ostao upamćen i po djelu “Stari režim i revolucija” (1856.), zatim po prepisci s Johnom Stuartom Millom, Gustaveom de Beaumontom ili Arthurom de Gobineauom, kao i po bogatoj političkoj karijeri koja je kulminirala tijekom 1849., kad je obnašao funkciju francuskog ministra vanjskih poslova. Početkom tridesetih godina sa spomenutim je De Beaumontom proučavao američki kazneni sistem (“O kaznenom sustavu u Sjedinjenim Američkim Državama i njegovoj primjeni u Francuskoj”, 1832.), što je bilo polazište proučavanja cjelokupnog, tada umnogome avangardnog, Europi teško zamislivog modela funkcionalne predstavničke demokracije. “O demokraciji u Americi” dvije su knjige nastale u razmaku od pet godina (1835. i 1840.) koje nedvojbeno čine jedinstvenu misaonu cjelinu onda i sada prepoznatu kao jedan od temelja liberalno-demokratske teorije. Sociolog Rade Kalanj u pogovoru primjećuje da je temeljena na Montesquieuovoj metodi komparativne analize, ne zanemarujući ujedno Rousseaua i prosvjetiteljsku filozofiju napretka. Kalanj kao ključ čitanja knjige ističe prepoznavanje načela jednakosti kao konvergentne točke demokratskih sistema te lokalne zajednice kao inkubatore nacionalnog suvereniteta. K tome upućuje na dva postulata: suverenitet nije apsolutan, a zakonodavno pravo narod ostvaruje preko predstavnika.