Kultura
390 prikaza

Anarhizam u praksi: Stoljeće i pol zaostatka oni nadoknađuju

Marko Strpić u "Što čitaš?"
Robert Anić/PIXSELL
Utemeljitelj knjižare Marko Strpić kaže da im često kažu: "Čitali smo onu vašu knjigu i sad kužim da je to što mislim anarhizam"

Za srednjostrujašku knjižnu publiku (pa i za one malobrojnije elitiste) vjerojatno je nepoznato da u veži na adresi Gundulićeva 11 u Zagrebu već godinama djeluje nevelika knjižara-antikvarijat "Što čitaš?" kao komplementarni projekt istoimene izdavačke kuće specijalizirane za anarhističku literaturu. U želji da uputimo i na ovaj po mnogočemu specifični segment hrvatske knjižne scene razgovaramo s Markom Strpićem, utemeljiteljem "Što čitaš?".

Krenimo od početaka... Čitam na vašem webu da je izdavačka kuća "Što čitaš?" pokrenuta tijekom ljeta 2001. godine, iako sam izdavački projekt postoji nešto dulje... Možete li to malo precizirati, kako i kad je sve počelo te kako ste se odlučili za upravo ovakav izdavački profil?

To je bio početak za "Što čitaš?" i od tada objavljujemo pod tim imenom, ali zapravo sve počinje nekoliko godina ranije, još kao izdavaštvo Zagrebačkog anarhističkog pokreta (ZAP), grupe koja je prestala djelovati 2001. godine (grupa je pokrenuta 1990. godine) i tu nastaje ideja da se izdavaštvo nastavi kroz "Što čitaš?". Prije pokretanja "Što čitaš?" objavljene su dvije knjige i desetak brošura, fanzina, newslettera itd. Osnova ideja je od početka bila objavljivati ono što sami želimo čitati, a nitko drugi neće prevesti ili objaviti. Preciznije govoreći, od početka smo objavljivali anarhističku literaturu ili literaturu od interesa za anarhiste i anarhistkinje.

Marko Strpić u "Što čitaš?" | Author: Robert Anić/PIXSELL Robert Anić/PIXSELL

Osnovni tematski smjer projekta "Što čitaš?" moguće je definirati kroz pojam 'slobodarstvo'. Možeš li to malo elaborirati?

Da, to je ostalo u nekom osnovnom opisu onoga što radimo, slobodarstvo, prevedeno iz francuskog jezika zapravo označava anarhizam i nekako mi je uvijek bio drag taj termin. Već sam spomenuo da smo uvijek objavljivali naslove koji su vezani uz anarhizam ili su nam interesantni iz te perspektive. Primjerice, rado smo uvijek objavljivali sve vezano uz permakulturu, iako ne moramo nužno reći da je to anarhistička tema, ali pojam slobodarstvo to lijepo obuhvaća. Pa opet, ne bježimo od toga da smo anarhistička izdavačka kuća, po tome kako smo organizirani, na koji način se odnosimo jedni prema drugima i svijetu.

Koliko naslova u prosjeku objavite godišnje i koji su kriteriji po kojima birate naslove koje objavljujete?


Malo. Od jednog do tri naslova, ako govorimo o naslovima na našem jeziku. Objavljujemo ono što nam se čini važnim, a nije dosad objavljeno. I za što imamo novca. Tu moram naglasiti da nam u tom smislu novac nije neka motivacija jer ne objavljujemo naslove zbog 'tržišta', tako da knjige ne vidimo kao 'robu' koju treba što bolje prodati. Kad se govori o anarhističkoj literaturi, uvijek je riječ o tome da mi i dalje 'popunjavamo rupe', da to tako kažem, jer tek zadnjih 25 godina možemo govoriti o nekom kontinuiranom radu na objavljivanju klasika i suvremenih anarhističkih naslova. A moramo nadoknaditi 150 godina zaostataka i sporadičnog objavljivanja u vrijeme kad je ovakvo izdavaštvo uspijevalo postojati.

Osim na hrvatskom jeziku, pojedina izdanja objavljujete i na jeziku originala, zar ne?

Da, ali zapravo samo na engleskom. Za neke naslove nam je važno da budu dostupni, no ne možemo sve prevesti niti to ponekad ima smisla zbog relativno malog interesa za anarhističku literaturu. Neke teme su toliko specifične ili su neke knjige toliko velike da jednostavno nema smisla ulagati golemi novac, koji i onako nemamo, u knjigu koju će kupiti 50 ljudi. Ne znači to da nam tih 50 ljudi nije važno, ali oni/one će to pročitati i na engleskom, kad već nije dostupan prijevod.

Na koji način financirate nove naslove, koliko vam se uopće vraća kroz prodaju objavljenih izdanja?

Sve financiramo prodajom i vlastitim sredstvima pa je neka procjena da se novac vraća jer ga uvijek imamo za neko novo izdanje. Možda se može reći i da je najveći ulog u naša izdanja sam rad, jer sve vezano uz izdavaštvo radimo volonterski. Bitno nam je da te knjige i drugi tekstovi budu objavljeni pa još od početaka pokušavamo sve odraditi tako da u nova izdanja ulažemo sav novac za tisak, a ostalo pokušavamo odraditi volonterski. Bilo je tu i nekoliko iznimaka, dva puta smo platili prijevod, ali to je više bila solidarna gesta prema ljudima kojima je novac u tom trenutku trebao, a mi smo ga imali dovoljno za pokriti sve troškove. Pomalo je smiješno da jedan od tih plaćenih prijevoda nikad nismo ni objavili. Nije to neko strogo pravilo, nego svjesna odluka da su knjige koje objavljujemo tu zato što je to nama važno i zato što želimo da ih ljudi čitaju, a kroz ovaj pomalo idealistički pristup ih pokušavamo ne tretirati kao 'posao'.

Noam Chomsky, "Mediji, propaganda i sistem" | Author: "Što čitaš?" "Što čitaš?"

Tko su najčešći kupci vaših izdanja? Postoji li dovoljno veliko tržište (zapravo radije rabim izraz publika koja je spremna kupiti knjige) za knjige profila "Što čitaš?"

Radije govorimo o publici nego tržištu, iako je tanka linija između autora i 'publike' kad govorimo o našim izdanjima. Često se to isprepliće na više razina. Ali nije to toliko zatvoreno kako zvuči. Interes je prilično širok i često nadilazi naša očekivanja i predviđanja koliko će pojedini naslov biti zanimljiv ljudima. Tako smo neke od knjiga prodali u nekoliko tisuća primjeraka, a tu ne govorim samo o Noamu Chomskom, čija je knjiga u našem izdanju i najčitanija (barem tako kažu) elektronička knjiga u Hrvatskoj. Recimo, 'Anarhija je moguća', koja govori o anarhizmu u praksi, nešto je što već nekoliko godina mnogi rado čitaju jer govori o konkretnim ljudima i primjerima, a vjerujem da se mnogi i prepoznaju u njima. Često nam ljudi priđu i kažu: 'Čitala sam onu vašu knjigu i tek sad znam da se ono što već godinama mislim i radim zove anarhizam'. Za mene je to najvažnije, ljudi u tim naslovima pronalaze nešto za sebe. Osim toga, sva naša izdanja su odmah dostupna i na internetu, tako da je uopće teško reći tko ih sve i koliko čita. Svakako se pokazalo da besplatna elektronička izdanja pomažu u promociji i prodaji tiskanih izdanja. Ljudi koji čitaju ipak vole fizičku knjigu.

Jesu li knjižare zainteresirane za vaša izdanja?

Jesu, ali ne plaćaju pa mi nismo pretjerano zainteresirani za suradnju, ha, ha. Prije, dok je još postojala kakva-takva distribucija po knjižarama, i tu pogotovo moram pohvaliti Jesenski i Turk s kojima smo imali sjajnu suradnju, naša izdanja su bila dostupna u drugim knjižarama. Danas, osim što niti nema puno neovisnih knjižara koje su konceptualno okrenute manjim izdavačkim projektima, gotovo da ne vidim s kim bismo mogli ostvariti direktnu suradnju. Na neki način smo odustali od toga, a nije da nas netko vuče za rukav.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.