Umjetničku organizaciju Atelijeri Žitnjak, koja se nalazi na samom rubu grada, u središtu industrijske zone Žitnjak, osnovali su prije više od dvadeset godina umjetnici-korisnici atelijera u kompleksu stare osnovne škole. Riječ je o umjetničkom i kulturnom centru osnovanom po uzoru na brojne međunarodne kulturne centre u (post)industrijskim zonama s ciljem da pridonese kulturnoj i socijalnoj revitalizaciji periferne i kulturno zapuštene industrijske zone, zbog čega Atelijeri nose i naziv Centar periferije. U sklopu Atelijera 2005. godine osnovana je i Galerija AŽ, odnosno višenamjenski izložbeni prostor u kojem je do sada održano dvjestotinjak izložbi i drugih kulturnih događanja, poput performansa, prezentacija i radionica. “Još 2003. godine, krajem jeseni i početkom zime, ova zgrada u kojoj se sada nalazimo pretvorena je u ateliere, odnosno dodijeljena umjetnicima. Prije toga je ovo bila škola, do 2000. godine kada se otvorila nova, a nakon toga je tri godine bila napuštena i dosta devastirana te je postojalo puno ideja o tome što s tim prostorom. Međutim, tadašnja kratkotrajna gradonačelnica Vlasta Pavić u suradnji s tadašnjim vodstvom HDLU-u zaključila je kako bi ovaj prostor bio dobar za umjetnike te je on nama i dodijeljen. Tada nas je bilo ukupno 12 i svaka je učionica dobila svojeg novog korisnika, s tim da je u nekima bilo i po dvoje ljudi. U to vrijeme je ovo bilo napušteno, cijelo područje bilo je prazno, nije bilo ničega, mi smo bili jedina zgrada u krugu kilometra, osim tih nekih industrijskih zgrada. Tako da je to sve zajedno izgledalo prilično beznadno, do zgrade je vodio makadam. Nije izgledalo kao nešto što bi si čovjek poželio, ali mi koji smo odlučili ovamo doći stvarno smo bili u prijekoj potrebi da dobijemo atelier. Neki su odustali kada su vidjeli lokaciju, ali jedna skupina nas je ostala”, rekao nam je Alem Korkut, predsjednik Umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak, koji se u ovim atelijerima nalazi od samog početka.
Skupina umjetnika koja se našla u Atelijerima Žitnjak bila je skupina vrlo različitih autora, različitih poetika i različitih generacija, no vrlo su brzo prihvatili jedni druge te pronašli zajednički jezik unatoč razlikama.
“Shvatili smo da su te neke umjetničke razlike zapravo dobrodošle i da možemo međusobno dobro komunicirati o tome čime se bavimo. Počeli smo se i družiti, kuhati zajedno, zajedno raditi te smo onda pokrenuli i Galeriju AŽ koja je s vremenom postala izuzetno važna na umjetničkoj sceni. Kasnije se i dosta umjetnika promijenilo, promijenila se namjena pojedinih prostorija tako da je to sve zapravo jedan živi organizam koji se prilagođava okolnostima”, rekao je Alem.
Riječ je svakako o vrlo netipičnom prostoru na vrlo netipičnoj lokaciji, gdje su se umjetnici nakon nekog vremena udružili u umjetničku organizaciju, što im je znatno olakšalo boravak u Atelijerima, a upravo su ih netipične okolnosti, kako nam je ispričao Alem, potaknule na to da i čitavu svoju ponudu učine jednako netipičnom:
“Hamo Čavrk, koji je također bio korisnik ovog prostora i koji se zatim odselio na Lošinj, imao je iskustva u umjetničkim organiziranjima jer je jedno vrijeme bio i tajnik HDLU-a tako da nas je zapravo on potaknuo na to da se udružimo u umjetničku organizaciju kako bismo na taj način mogli dobivati nekakva prava. Svatko od nas tada je imao zasebni ugovor za atelijer koji je koristio, a nalazili smo se u istoj zgradi, u prostoru u kojem je puno toga zajedničko tako da je ideja za osnivanje organizacije bila jako dobra. A kada smo kasnije pokrenuli galeriju, financirali smo je sami. Pozivali smo kolege i prijatelje da naprave izložbu koja bi onda uvijek završila s nekakvim druženjima, večerama i od samog je starta to bio naš zaštitni znak. S obzirom na to da prostor koji nudimo nije tipični galerijski prostor, odlučili smo da naša ponuda i naš feedback budu isto tako netipično galerijski, i to dan danas funkcionira. Galerija postoji već 19 godina i tijekom tog smo vremena izložili, vjerujem, sve značajne umjetnike i umjetnice na suvremenoj hrvatskoj sceni.”
Atelijeri Žitnjak s godinama su se nastavili razvijati putem brojnih izložbi, ali također i putem brojnih rezidencijalnih programa, koji su počeli još 2007. godine organizacijom razmjene između Zagreba i Düsseldorfa.
“Sve je krenulo sa Zagrebom i Düsseldorfom i taj je rezidencijalni program trajao 17 godina, prošle je godine došlo do prekida jer je u Düsseldorfu došlo do nekih promjena i novih partnera te su željeli promijeniti gradove s kojima su organizirali razmjene. To zapravo i nije bio projekt dogovoren direktno od Atelijera Žitnjak, već je to bilo organizirano od strane Grada Zagreba, to su međusobno organizirali Zagreb i Düsseldorf, a Žitnjak je bio domaćin. I to su bile prve rezidencije, tada još nismo ni imali rezidencijalni prostor koji imamo sada, tek smo kasnije uspjeli urediti prvi rezidencijalni prostor uz pomoć sredstava Zaklade Kultura nova, a prošle smo godine uredili i dva nova atelijera, od kojih je jedan namijenjen baš za gostujuće umjetnike iz drugih zemalja i gradova. Trenutno imamo suradnju sa Sarajevom, dogovorili smo razmjenu sa Celjem, a već nekoliko godina imamo i razmjenu s Dubrovnikom tako da umjetnici borave u tom novouređenom prostoru, imaju spavaonicu, imaju kuhinju, kompletan prostor za boravak i, naravno, radni prostor. Prošle smo godine također pokrenuli i rezidenciju za mlade umjetnike. Nakon što raspišemo natječaj za umjetnike i umjetnice do 40 godina, oni se javljaju sa svojim projektima te mi odabiremo najbolje i tim umjetnicima onda na tri mjeseca dajemo prostorno korištenje atelijera”, rekla nam je Mirna Rul, voditeljica Galerije AŽ. Prije uređenja novog prostora, umjetnička razmjena između Zagreba i Düsseldorfa funkcionirala je tako da je jedan umjetnik iz Žitnjaka odlazio u Düsseldorf, umjetnik koji je dolazio iz Düsseldorfa koristio je taj atelijer, a za spavanje su iznajmljivali neki stan ili apartman u gradu. Novi rezidencijalni prostori to su potpuno promijenili te su pridonijeli tome da se strani umjetnici imaju priliku redovito družiti s umjetnicima iz Žitnjaka, što je dovelo do ostvarivanja brojnih kontakata koji još uvijek traju. “Mislim da trenutno stvarno imamo prostor kakav ima rijetko koji grad i rijetko koja organizacija, prostor koji je istovremeno i atelijer i prostor za boravak s mogućnošću da se izađe u atrij koji je isto lijepo uređen i gdje se može boraviti ispod smokve kao Buddha. Mislim da ovo što sada imamo stvarno ima potencijal da se te razmjene i boravci umjetnika, i to ne samo likovnih, mogu razvijati puno bolje.
Imali smo čak i ideje da se ta rezidencija ne namjenjuje isključivo likovnim umjetnicima, nego možda i piscima, možda čak i nekim plesnim trupama jer je riječ o stvarno velikom prostoru koji stvarno nudi puno toga”, objasnio je Alem.
Svoju dvadesetu godišnjicu Atelijeri Žitnjak obilježili su u Galeriji Klovićevi dvori izložbom naslovljenom ‘Atelijeri Žitnjak - Od periferije do centra’, gdje su izloženi radovi ukupno 21 umjetnika koji su u nekome trenutku radili u Atelijerima Žitnjak, a datum održavanja izložbe, kako nam je ispričao Alem, sasvim se slučajno poklopio s dvadesetom godišnjicom od osnutka Atelijera Žitnjak.
“Izložba u Galeriji Klovićevi dvori potpuno se slučajno poklopila s našom godišnjicom, no potrebno je istaknuti još jednu značajnu stvar od prošle godine. Naime, lani smo promijenili način korištenja prostora u smislu pravnog tretmana. Više nema svatko od nas zasebne ugovore s Gradom Zagrebom za svoj atelijer, nego smo kao umjetnička organizacija s gradom zaključili zajednički ugovor o korištenju prostora, što nam sada, naravno, uz dogovor s gradom, daje malo veću autonomiju u odlučivanju o tome tko ovdje može boraviti te možemo malo više pristupati nekakvim natječajima. Nadam se da ćemo u budućnosti imati malo više sredstava za obnovu zgrade jer ona prije 25 godina ipak nije napuštena bez razloga, ima ona puno svojih mana i dosta je tu stvari koje bi se trebale srediti kako bi to sve funkcioniralo”, rekao nam je Alem.
Tijekom godina u Atelijerima Žitnjak organiziran je čitav niz različitih izložbi, a njihovi programi i suradnje nastavljaju se širiti pa tako surađuju s različitim umjetničkim akademijama te organiziraju brojne radionice za studente i sve zainteresirane.
“Imali smo jako puno izložbi, a svake godine izdajemo i godišnjak u kojem su tekstovi, izložbe i fotografije svega onoga što se dogodilo prethodne godine.
U rujnu smo imali otvaranje izložbe Igora Eškinje, a organizirali smo i događanje za mlade umjetnike koji su tu proveli tri mjeseca pa su oni predstavljali svoje radove nastale tijekom njihovog boravka u našim atelijerima. Programi nam se šire. Krenuli smo s tim samostalnim izložbenim programima, a onda smo počeli organizirati rezidencije i radionice te smo imali i suradnje s akademijama. Tako smo surađivali s umjetnicom Katarinom Dudom koja predaje na studiju novih medija na zagrebačkoj akademiji i koja je dio svoje nastave sa studentima održavala na Žitnjaku. U listopadu nam sa svojim studentima dolazi i Lana Stojičević, koja je inače na splitskoj akademiji i koja će također ovdje organizirati neke radionice”, ispričala nam je Mirna. “Također smo imali i radionice za studente arhitekture. Mi smo se zapravo od početka okupili s tom idejom da pružimo mogućnost da se izlažu radovi, počeli smo s tim izložbenim aktivnostima, zatim s rezidencijama, a sada mi se nekako čini kao da se čitav stav prema ovom našem prostoru i našoj lokaciji promijenio. Ta naša lokacija koja je u početku svima bila problem i koja je tako daleko od svega, zapravo je u međuvremenu postala seksi jer je to kraj grada, ima nekakvu drugačiju konotaciju. Ona je negdje između industrije i trgovine, između sela i grada i to nekako pruža dosta materijala za razmišljanje i za stavljanje svega toga u nekakav umjetnički kontekst”, pojasnio je Alem, referirajući se ponovno na ideju umjetničkog centra u industrijskoj zoni. “Često su upravo margine bile tema na koju su se na neki način nadovezivali umjetnici koji su ovamo dolazili”, nadodala je Mirna. “Također bih još volio nadodati kako smo mi cijelo vrijeme imali umjetničkog voditelja. Na početku je to bila Kata Mijatović, umjetnica koja koristi jedan od naših atelijera, zatim je to bio Bojan Krištofić, koji je ovdje bio četiri ili pet godina te je pokrenuo dosta novih projekata i programa, a onda je prije dvije godine došla Mirna koja je nastavila s dijelom tih programa te i sama dodala neke nove, tako da imamo dosta toga što se tu događa. Spomenut ću isto tako i da je pokrenut program Početnice likovne kritike koji vodi Mirna zajedno s Tenom Starčević koja radi u Uredu za fotografiju. Mladi ljudi dolaze na radionice, pišu tekstove pod njihovim mentorstvom te na taj način grade svoje rukopise i svoje mogućnosti prepoznavanja umjetnosti”, rekao je Alem. Atelijeri Žitnjak svakako su se tijekom godina profilirali kao jedno od najvažnijih umjetničkih središta u gradu, odnosno kao mjesto koje se razvilo u vrlo netipičnom okruženju i koje je dovelo kulturu čak i u one periferne, industrijske dijelove grada. Njihova naizgled udaljena i nepristupačna lokacija s vremenom je postala nešto što čitavoj organizaciji pruža dodatni čar, a s obzirom na sve izložbe i projekte koje su već imali i koji su im trenutno u planu, jedno je sigurno – Atelijeri Žitnjak nastavit će se razvijati i pružati umjetnicima i publici priliku da umjetnost dožive u jednom potpuno drugačijem, alternativnom, netipičnom i izuzetno posebnom okruženju.
