Prije nešto više od dvije godine izraelski pisac Etgar Keret ispričao je za Express kako je svojedobno svog šestogodišnjeg sina u 30 sekundi naučio kako da se baca na pod u slučaju raketnog napada. 30 sekundi zato što je imao doslovno toliko za spasiti mu život. "Izmislio sam u hipu igru 'sendvič sa šunkom', gdje je on šunka, a majka i ja smo komadi kruha. I upalilo je", rekao je tada.
Hrvatskim čitateljima on se još 2008. predstavio zbirkom priča "8% od ničega", slijedilo je “Iznenada netko pokuca”, zatim “Pizzeria Kamikaze i druge priče”, naslov koji jako podsjeća na iračkog pisca Hassana Blasima, koji je utočište pronašao u Finskoj, i sada "Sedam dobrih godina". On je inteligentan, oštar, pronicljiv, opako duhovit, sve do granice subverzivnog, a nije mu problem granicu i prijeći. Konačno, jedna jedina njegova rečenica je takva da je u stanju opisati toliko toga da bi se o tome moglo pisati cijele knjige.
U Izraelu ga desničari i konzervativci prozivaju kao izdajnika, na Zapadu ga jednodimenzionalne isključive duše nerijetko žigošu kao ubojicu Palestinaca.
Kao umjetnik ali i konzument umjetnosti, pisac i redatelj - preferirate li knjige ili filmove?
To je dobro pitanje. Iako je moja ljubav prema knjigama pregolema slobodno mogu reći da film u mom svijetu igra jednako važnu ulogu. Zadnjih mi je godina jako teško pronaći interesantne i originalne filmove, ali zato tu kreativnost pronalazim u serijama koje postaju fantastične, poput "Breaking Bad", "Westworld" i "The Night" - zaista postaju 'egal' po jačini s odličnim filmovima i knjigama. Na kraju priče smatram da je sve u tome kako pričate priču i kakva je priča. Ako je dobra, i ako je vi dobro ispričate, medij je manje bitan.
Tko su vaši književni idoli - domaći i strani - i zašto?
Jao, ima ih puno. No da moram izabrati jednog to bi bio Kafka. Pisac koji me naučio da je pisati iskreno puno važnije od toga da si 'mudar', kao i da su mane i slabosti nužni sastojci za odličnu priču.
Koliko na vaš rad utječe politička stvarnost u Izraelu, i vaš židovski identitet?
Izrael je zemlja sukoba već vijekovima što znači da možda i nije najbolje mjesto za život, ali je odlično mjesto za skupljane inspiracije, jer pisanje se, naime, bavi konfliktom. Da živim u nekom mirnijem i tišem kutku svijeta priče bi mi, zasigurno, i dalje dolazile i tražile da ih ispričam, ali ne jednakim intenzitetom kao što je to sada.
Osjećate li se uopće kao Poljak - sviđa li vam se zemlja, pričate li jezik?
Rođen i odgojen sam u Izraelu, tako da se zaista osjećam kao Izraelac. No van moje domovine Poljska je definitivno država s kojom se najviše identificiram, i osjećam bliskost. Velikim je to dijelom, naravno, radi podrijetla mojih roditelja ali i velike ljubavi prema poljskoj literaturi i kulturi, te prijateljima koje tamo imam.
Radite li na nekom novom projektu, književnom ili druge vrste?
Upravo sam završio rad na zbirci kratkih priča. Trebalo mi je osam godina da ih napišem pa sam u isto vrijeme nervozan ali se i veselim izlasku iz tiska u svibnju. Mimo toga, moja supruga i ja bi trebali režirati TV dramediju (komičnu dramu) koju smo napisali za francuski Kanal Arte ovoga listopada. Čini se da će ovo biti najnapetija godina otkada nam se rodio sin Lev.
Možete li se zamisliti da živite i radite u Europi?
Volio bih nastaviti snimati i raditi u Europi, imam nevjerojatno poštovanje i ljubav prema umjetnosti koja skriva Francuska i druge države, ali kada je riječ o životu bojim se da se ja ne mogu ipak nigdje osjećati kao kod kuće kao što se osjećam u Izraelu.
Često u pričama spominjete brata i sestru, te kako ste u nekim stvarima radikalno različiti - iz čega to proizlazi i kako se manifestira?
Naši su roditelji jako inzistirali na tome da budemo svjesni da svijet možemo svojim radom i životom mijenjati na bolje, i svi to radimo samo na različite načine. Ja to činim kroz pisanje, moj brat anarhist kroz društveni aktivizam a moja ultra-ortodoksna sestra kroz molitvu. Naše su strategije posve različite, ali naš je cilj potpuno isti.
Naruči online:
"Sedam dobrih godina" Etgar Keret,
Fraktura (125,10 kn)
