Crkva ima novac i moć, kaže nam: 'Jebite se!'

"Bili su to ljudi koji su tražili promjene sad, s onim što se ima. Ako se zna tri akorda, svirat će se tri akorda. Nitko nije čekao, kao, daj prvo da svladamo glazbeno umijeće. Kad su čuli Stoogese, svi su rekli: 'Vidi, pa ovi baš nešto i ne znaju pjevati, svirati.' Ali to je zvučalo odlično, pa su u publici iz toga zaključili još nešto: 'Pa ako mogu oni, onda možemo i mi!' Pobuna i revolucija trebala se dogoditi odmah, bez odlaganja", opisujući duh vremena, opisivao je duh predstave. Htio je u predstavi imati čistu situaciju, čisto platno, pa je izmislio bend Fury. Uostalom, ako je Bowie mogao izmisliti Ziggyja...

"U toj revoluciji bilo je važno pokušati, ne dopustiti da se ljude uvjeri da ništa nije moguće, da je svaki otpor uzaludan, da ih se uvuče u apatiju kao danas", pričao je. Da bi objasnio fenomen punka, Kurspahić se, kaže, voli prisjetiti kako je Lemmy objasnio što je rock and roll bio u svojim korijenima, još kao "rebel music", u doba Little Richarda, koji mu je bio uzor:

Tomislav Miletić/PIXSELL

"'Zamisli da si u '50-ima u Americi, da sviraš rock and roll, da izgledaš kako izgledaš, da si peder i da si crn.' Pa, to je to! Isto to je i punk!" To i jest bio razlog zašto punk nikad nije mogao postati mainstream kao rock. "Tek Nirvana je komercijalno naplatila kapital tog doba. A oni iz prapočetaka, poput MC5 i Stoogesa naplatili su nešto tek u 2000-ima. Nije im bilo dopušteno da uspiju. Običavam reći da mi je najpolitičnija scena u predstavi kad prikazujem kako bend radi pjesmu, kad raspravljaju hoće li raditi ljubavnu ili pjesmu o revoluciji, melodioznu ili nabrijanu. Začetnici benda, pjevač i gitarist, u odnosu su kao Robespierre-Danton, Lenjin-Trocki, Fidel-Che", otkrivao nam je kako je krojio predstavu.

Što se motiva tiče, bili smo dojma da predstavu nije radio samo zbog obljetnice, nego je nešto prepoznao u sadašnjem dobu. "Apsolutno je bila riječ o prepoznavanju aktualnog trenutka u vremenu i društvu. Htio sam poručiti da, ako ništa drugo, barem možeš reći: 'Fuck you!' Ja danas još i mogu shvatiti stare i rezignirane, ali definitivno ne mogu mlade, koji su odustali a da nisu niti počeli. Kod nas ne postoji kultura prosvjeda, pobune, da se kaže svoje mišljenje, što je posljedica sustava obrazovanja. A tu onda dolazimo i do ovog problema s kurikularnom reformom", kazao je, nakratko zašutio, a onda ustvrdio da ne bi on štedio niti te današnje "starce".

Miran Kurspahić Kultura "Moja nona je Tuđmana učila francuski, ali nije glasala za njega"

Posebno ako su ti "starci" bili mladi u doba novog vala? "Tako je. Ljudi su i inače zaboravljiva vrsta, a posebno u Hrvatskoj imamo pamćenje na razini vinske mušice. Ako u ovoj zemlji upotrebljavaš i četvrtinu mozga, često ćeš se osjećati usamljeno. Međutim, za odustajanje nema opravdanja. Ako si uskratiš otpor, što ti onda još ostaje!? Što se mene tiče, otkad znam za sebe, sudionik sam baš svih prosvjeda. Bio sam sto puta razočaran, ali sam barem nailazio tamo čak i na te stare pankere. Komatozno društvo, rekao je, nije stvar samo naše 'hrvatske prćije' nego je sav Zapad u banani, preko desničarenja i nacionalizama po Europi, Brexita i SAD-a..., u kojem su se sami doveli dotle da biraju između dva zla", pričao je i zaključio da nema šanse da se sve skupa diljem svijeta ne raspadne na vrlo ružan način.

Uvijek je bio i bit će optimist, ali: "Ipak, nimalo mi nije zabavna ideja retrogradnog izranjanja atavizama poput ovakve Crkve, poput nacionalizama. Ono što smo smatrali da je odavno mrtvo izranja poput vampira, i to ne bih rekao da me plaši nego me ljuti. Upravo te 60-e i 70-e bile su vrhunac vjere u znanost, u čovjeka, doba nevjerojatnih otkrića, odlaska na Mjesec, popularizacije znanosti, rasta kritičkog promišljanja.

Dok danas imamo savršene uvjete za ovakvo izranjanje Crkve, drugih religija, pseudoreligija, antivakcinacijskih udruga, organizacija o Zemlji kao ravnoj ploči, teorija urote, raznih manifestacija totalnog skepticizma, ali bez ikakvih argumenata", sročio je dijagnozu. Za ulogu Crkve u hrvatskoj republici u 21. stoljeću rekao je kako je očito da se ona više nema niti potrebu skrivati iza konzervativnih udruga.

"Ona danas djeluje direktno na politiku, na obrazovanje, svoje odvratne prste sad su gurnuli i u zdravstveni sektor. Vrijeme je da se napokon počne direktno djelovati, da se postavi pitanje koliko kod nas još ima zdravog razuma, da se jasno kaže da je Crkva postala direktan neprijatelj sekularne države. U crkvenim strukturama smatraju da imaju kapital, logistiku, moć, veze i poručuju nam: 'Pa se sad jebite!' E pa neće moći", kazao je Kurspahić.

"Zato se i dogodilo to da jedan Hasanbegović govori o 1991. kao o 'nultoj godini' kao posve legitimnoj stvari. Mislim, pa dokle svi oni žele unazad pobrisati povijest? Je li se uopće dogodila i 1789.!? U koje stoljeće nas namjeravaju vratiti i izignorirati sve što se dogodilo u međuvremenu? A to nisu u stanju izvesti osim tako da udare po obrazovanju i kulturi.

Na tome mjestu se naprosto mora reći: No pasaran! Nema što tražiti vjeronauk i vjerska obilježja u školama, nemamo zašto mi svi plaćati toj crkvi račune. Zato i pizdim toliko na Vatikanske ugovore. Nije to nimalo benigno. Pa pogledajmo samo Poljsku, Mađarsku, da ne govorimo o Srbiji i BiH. Zato se mora djelovati sad i odmah. Zato punk i zato nema odlaganja."