Fotografkinja Substantia Jones je 2007. godine pokrenula projekt AdiPositivity, čiji je cilj „borba protiv mržnje i dezinformacija koje se tiču težine, ali i promoviranje ljubavi prema tijelu i prepoznavanje autonomije tijela pojedinaca, kao i promocija kritičkog razmišljanja o ulozi koju sve komercijalno igra u širenju zdravstvenih i onih izvještaja koji bi navodno trebali pomagati ljudima“.
„Nije nikakva tajna da ćete, gdje god pogledate, vidjeti da se fotografija koristi kao alat za stvaranje srama zbog našeg izgleda. Ja volim rušiti takvu uporabu alata i koristiti ga kako bih demistificirala debela tijela“, počela je Jones svoju priču za Huffington Post.
Citirajući pisca Junota Diaza, da se od čovjeka može stvoriti čudovište ako mu se onemogući bilo kakvo prikazivanje njega samog, na kulturološkoj razini, Jones je objasnila zašto smatra izuzetno važnim vizualno predstavljanje.
„Nažalost, mediji to često uskraćuju. Debele ljude ne možete vidjeti u medijima ni u popularnoj kulturi. Zato ja radim na tome da pomognem ljudima da zavole svoja tijela i da drugi sami sebi dopuste da vole svoje tijelo.“
Opisujući projekt, Jones tvrdi da se djelomično radi o feminizmu, djelomično o debljini, a djelomično o tome da vam se „je*e za druge“.
„Ljude i dalje uznemiruje nagost. Golotinja nije seks, seks nije pornografija, a pornografija nije zla. Čini mi se da mnogi to ne shvaćaju. Ako vide golo tijelo, oni misle da bi ono trebalo djelovati seksi ili da je seksualno.“
Kad je tek počela raditi na ovom projektu, fotografkinja je brzo shvatila da se možda ne obraća javnosti na način na koji bi željela.
No obraćala se debelim ljudima i automatski su joj se oni počeli javljati, i to iz cijelog svijeta.
Otvorili su joj dušu i progovorili koliko se srame svojeg izgleda. Jones se prisjeća da je tu bilo toliko srama kojeg sama nikad nije iskusila, ali nije ni shvaćala da postoji u tolikoj mjeri.
„Javila mi se jedna žena koja mi je napisala da je to jutro kad je otkrila moje fotografije bilo prvo jutro, otkad se sjeća, da nije plakala zbog svojeg tijela. A to će mi zauvijek ostati urezano u pamćenje, iako nastavljam dobivati slične priče od ljudi svakodnevno. No tad sam shvatila da se ustvari obraćam samim modelima i da se njima i trebam nastaviti obraćati.“
