Vraćamo se u svijet Panema. "Svitanje nad žetvom" peta je knjiga autorice Suzanne Collins koja nas ponovno uvlači u mračnu priču koja je puno više od samog preživljavanja. Kao i s prethodne četiri knjige, zapela sam s rečenicom "još samo jedno poglavlje". Kakvo samozavaravanje. Kad sam čula da nam stiže još jedan roman iz ove sage, pitala sam se je li nam doista potrebna još jedna perspektiva na ovu brutalnu distopijsku "društvenu" igru? I odgovor je: da.
U originalnoj trilogiji "Igre gladi", jedan od najzanimljivijih likova bio mi je upravo glavni protagonist novoga romana - Haymitch Abernathy. Njegova kompleksna ličnost privukla je moju pažnju i pitala sam se koja je njegova priča? Koji dio sebe je morao ubiti da bi pobijedio? I sad se sve otkriva. Do sada nam je bio poznat kao traumatizirani, cinični i većinu vremena pijani mentor Katniss i Peetea. Zamislite, ujutro se budite i vaš je rođendan. Umjesto uživanja u tom posebnom danu, doznajete da bi vam to zapravo mogao biti posljednji rođendan. Haymitch koji dolazi iz Okruga 12 je za svoj 16. rođendan izvučen kao kandidat u pedesetim Igrama gladi. Ova tragična koincidencija na njemu će ostaviti dugoročne posljedice kojima svjedočimo u originalnoj trilogiji.
Ponovno se postavlja pitanje: je li moguće zadržati čovječnost kad je sve oko nas nehumano? Haymitch pokušava pronaći balans između vlastite moralnosti i okrutnih pravila sustava koji ih želi slomiti. Podsjećamo se da su Igre gladi puno više od krvoločne arene i fizičkog preživljavanja - to su psihološke igre, testovi morala i savjesti uz koje dolazi pitanje kako sačuvati svoj identitet s kojim su kročili u arenu? Kako ostati isti?
Ono što je karakteristično za cijelu ovo sagu je istraživanje moći, kontrole i otpora. Panem je prikazan kao disfunkcionalna, toksična distopija koja kroz desetljeća doživljava transformacije, ali nikad uistinu ne uspijeva ozdraviti. U fokusu su društvene posljedice, propaganda, očita klasna podjela i razina kontrole. Igre su osmišljene kao kazna i upozorenje za davnu pobunu, ali je s godinama postala i zabava za privilegirane koji su normalizirali nasilje. S godinama, Igre su stvorile kolektivni PTSP koji paralizira i čini da se osjećaju bespomoćni. Cilj Kapitola kroz sve knjige ostaje isti: zadrži moć i slomi nadu.
Stil pisanja je oštar, ali brzo se čita. Collins je još jednom napisala promišljenu, emotivnu nabijenu i relevantnu priču koja će ostati uz vas još dugo nakon što završite s čitanjem.
