Svaki uspješni američki blockbuster imao je recept za dobru zaradu u kinima u kojem je poseban sastojak bio i seks, tj. seks scene. Čini se kako to više nije tako, a mnogi se pitaju zašto. Europski filmovi zato od seksa ne odustaju, dok su oni hollywoodski postali akcijski filmovi i obiteljske drame u kojima seks više nije dio onoga što bi trebalo privući publiku.
I sada se postavlja pitanje zašto?
Po mišljenju onih koji pažljivo prate filmsku kulturu i događanja u Hollywoodu razlozi su razni, i pokazuju kako filmski svijet prolazi kroz temeljne promjene prioriteta, potaknutih širokim kulturnim, političkim i zakonodavnim promjenama, piše The Guardian.
Po pisanju Stephena Gallowaya, kolumnista Hollywood Reportera, promjene su većinom ekonomske prirode. Hollywoodu više nije isplativo raditi drame koje mogu uključivati to fizičko povezivanje. Umjesto tog potrebno je napraviti film koji će zadovoljiti muškarce i žene, te populaciju iznad i ispod 25 godina.
"Začudo nije riječ o puritanstvu, jer je Hollywood uvijek bio puritanski. Sve je to ekonomija. Ako uključite seks dobit ćete film sa oznakom R, i to znači da nema djece, što vam neće dovesti sve one koje želite u kino", naglašava Galloway.
Trenutačne iznimke su muzičke drame u kojima se prati i homoseksualna ljubav, što možemo vidjeti i na primjeru uspješnog filma o Eltonu Johnu i njegovom "izlasku iz ormara" Rocketman ili po primjeru Bohemian Rhapsody koja je svojim producentima, bubnjaru i gitaristi, donijela milijarde dolara.
Ne smijemo zaboraviti ni pokret #MeToo koji je prošle godine ostavio velikog traga na filmskoj industriji, ali i doveo do izmjena u ugovorima koje glumice mogu zahtijevati.
"Žene se osjećaju daleko manje prisiljene pristati na golotinju i to ih je osnažilo da na takva pitanja odgovore sa Ne", naglašava Galloway. U trenutačnom okruženju odvjetnici glumaca će zahtijevati posebne uvjete i zaštitu u tim scenama golotinje, uključujući i mogućnost da ih se tuži ako snimke negdje procure.
I tu opet postaje važno pitanje ekonomije, novca. Glumice mogu dobiti unosne ugovore sa modnim i kozmetičkim kućama, koji će od njih zahtijevati održavanje dobre slike u javnosti. Teško će se neku glumicu moći nazvati sofisticiranom i elegantnom ako internetom kruži njena najnovija scena seksa.
Isto se primjenjuje i na televizijske ekrane, na kojima, bez obzira na veću slobodu koju pružaju Netflix i HBO, klasične scene seksa postaju gotovo raritet.
Uvijek postoje iznimke, naravno, među kojima je i serija Euphoria koja ima popriličan broj scena golotinje, nasilja, silovanja, gušenja i konzumiranja droge. U toj se seriji Disneyjeva zvijezda Zendaya predozira.
"Roditelji će totalno poludjeti na ovu seriju", rekao je kreator Euphorie, Sam Levinson.
Od producenata koji zahtijevaju nepotrebnu golotinju do navoda o gotovo uobičajenom seksualnom zlostavljanju o kojem će se pričati na suđenju producentu Harveyju Weinsteinu, raspoloženje u filmskoj industriji promijenilo se.
Profesorica Linda Hirshman, autorica Reckoning, velike nove studije o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju koja prati porijeklo #MeToo pokreta do smrti Mary Jo Kopechne u automobilu Teda Kennedyja u Chappaquiddicku 1969. godine, tvrdi da se korijeni sadašnjeg anti seks raspoloženja vuku iz obnove britanske monarhije 1660. godine.
Tada je ženama prvi put bilo dozvoljeno popeti se na pozornicu i doživljavati ih seksualno dostupnima. 300 godina kasnije, kao što je napisala, Hollywood je "bio kao takvo britansko kazalište na steroidima". Ili kako je to Marilyn Monroe jednom rekla, muškarci koje je ona poznavala Hollywood su doživljavali kao "pretrpan bordel, vrtuljak s krevetima za konje".
Povratak u to davno vrijeme prije 17.stoljeća nije nešto o čemu glumice danas razmišljaju. Dok je pripremala svoje rad i razgovarala sa glumicama Hirshman kaže kako su joj neke rekle da iako nisu uživale u pritisku da se pojave gole, sama golotinja nije im bila problem.
"Žalile su se kako ih njihovi kolege zlostavljaju u tim scenama u kojima su trebali glumiti zajedno, prije #MeToo pokreta. U nekim su prilikama tijekom snimanja scena seksa iskoristili priliku i dirali ih tamo gdje to nije uopće bilo potrebno za snimanje", kaže.
Mislili kako su glumice još davno prije mogle pokrenuti tužbu ako su radile u takvim uvjetima.
"I naravno to bi tada bio kraj njihovih karijera. A naravno da nisu htjele žrtvovati svoje ambicije", objašnjava.
Vjeruje kako je točka preokreta bila 2016. godine kada je voditeljica Gretchen Carlson sa Foxa podnijela tužbu za seksualno uznemiravanja protiv svog šefa Rogera Ailesa. Bila je to prekretnica koja je podigla stigmu sa onih koji pokreću takve tužbe. I tada je pokrenula lavinu. U tom je slučaju važno političko i pravosudno okruženje, a Kalifornija ima jako napredne zakone o jednakosti radnika.
Zvijezde poput Reese Witherspoon i Meryl Streep priključile su se naporima u važnosti edukacije o jednakosti, i pomažu u pokretanju otpora protiv uznemiravanja u industriji u kojoj se čini da uspjeh ili neuspjeh glumica ovisi o producentima, redateljima i agentnim, većinom muškarcima.
Možda smrt suvremene seks scene ima dublje korijene u glumačkoj profesiji, za žene, nego što se to čini na prvu.
"Možemo pretpostaviti da bi novu moć mogle iskoristiti i postaviti ograničenja na njihovu izloženost zlostavljanju", naglašava. Hirshman.
Filmovi sa X oznakom
Secretary (2002)
Maggie Gyllenhaal i James Spader beve se BDSM igranjem uloga
9½ Weeks (1986)
Mickey Rourke i Kim Basinger uživaju u kratkoj, ali intenzivnoj aferi
The Piano Teacher (2001)
Isabelle Huppert i Benoît Magimel istražuju sado mazohizam
Don’t Look Now (1973)
Glasine su kružile godinama da scena seksa Donalda Sutherlanda i Julie Christie nije bila simulirana
Blue Is the Warmest Colour (2013)
Lezbijska ljubavna priča sa sedmominotnom scenom seksa
American Psycho (2000)
Dubok pogled na mušku seksualnu sociopatologiju
Black Swan (2010)
Ova baletska melodrama uključuje i zamišljenu lezbijsku scenu sa Natalie Portman i Milom Kunis
