Sa zapadne strane strme ulice uzdizala se zgrada iza solidne željezne kapije s natpisom "Milosrdne sestre Sv. Križa". A čim je ZET-ov autobus broj 129 s oznakom "Vrhovec" uz puni gas uspio uspuzati se uzbrdo, oslobodio nam je pogled na kuću na adresi Vrhovec 38. Tu je, dakle, do smrti 2002. Vjenceslav Richter sa svojom Nadom imao zagrebačku rezidenciju.
Voditeljica zbirke Vesna Meštrić dočekala nas je na maloj terasi u prizemlju s koje je pucao pogled na Zagreb. "Želimo pokazati i popularizirati i njegovu obiteljsku kuću koju je sagradio 1957. Tu je živio do kraja života, na prvom katu ćete vidjeti i stan", pričala nam je. Hm, 1957.? Na tren smo oklijevali nasloniti se na ogradu staru 60 godina, jer... Koliko je danas još sigurna? "Sigurna je! O, kako ne!", smijala se.
Već na prvi pogled bilo je jasno da je Richter kuću sagradio tako da svaki njezin detalj svjedoči o arhitektonskom i umjetničkom geniju. I dok je djevojka u crnom na stol na terasi pažljivo slagala boce s vinom i nizove čaša za otvorenje izložbe o Richterovim urbanističkim radovima, nimalo slučajno u godini 100. obljetnice njegovog rođenja kad MSU na drugom kraju grada organizira retrospektivnu izložbu o Richteru "Buntovnik s vizijom", voditeljica Meštrić nam je objašnjavala da je između borova, oraha, grmova lovora i višnje oko kuće instalirao sve redom vlastite skulpture.
"Ono tamo je 'C struktura', ono pored toga je 'Sunčani sat', zatim 'Centra', 'Binom', 'Plavi cvijet'..." Slijedila je smokva koju je sa zapada zasadio opet on i za koju je voditeljica rekla da svake godine jako dobro rađa. "O, da. Žilave su te smokve." Za tigrastu, debelu "vulgaris" mačku koja se lijeno prošetala terasom objasnila je da ne pripada galeriji. Ali je zato sve uokolo Richterovo autorsko djelo.
Vitki stup od četvrtastih horizontalnih ploča je "Trienalski signal", a ono šareno u dnu oko čega se igraju djeca i vrište to je stanica za ispitivanje kakvoće zraka u jednom kontejneru. "Richter je predložio vlastima da i nju dizajnira. Pa su mu dopustili." S guštom smo još jednom udahnuli svjež, večernji zrak parka, utamanili dva, tri komarca koji su se namjerili pogostiti se nama jeseni unatoč i ušli u galeriju.
Ispalo je da smo baš sretne ruke jer smo tu naišli na Ivana Rupnika, izvanrednog sveučilišnog profesora na Northeastern University's School of Architecture u Bostonu, koji Richtera ima u malom prstu. Proveli su nas kroz zimski vrt za dječje radionice gdje je na podu iscrtan tlocrt kuće koju je Richter gradio na zemljištu koje je dobio kao sudionik rata, namjerno ga odabravši tad daleko od centra Zagreba.
Još malo dalje u glavnoj prostoriji na sve strane bile su izložene Richterove skice koje nam je Vesna Meštrić objašnjavala jednu po jednu. "... a ovdje počinje sa sistemskom arhitekturom...", pričala nam je nad skicom triju monumentalnih, pomalo piramidalnih zgrada. I dok je zaustila objasniti zašto je takva arhitektura sistemska, Rupnik je intervenirao: "... i pojavljuje se u 'Blade Runneru'", rekao je smijući se. Ah, kako je znao na što će nas dobiti.
"Tako je", smijala se i ona. OK, oprezno smo pitali, da nije riječ o nekoj fori čiji smo smisao slučajno propustili. I onda nam je Rupnik objasnio. Godine 1963. pojavila se među najnaprednijim urbanistima tog vremena ideja o gradnji samodostatnih gradova, o velikim blokovima koji bi u sebi uključivali čak i industrijska i energetska postrojenja.
"U tome su prednjačili Englezi i Japanci, i to se nekad zvalo međunarodna megastrukturalna diskusija. Razmišljali su o zgradama koje bi mogle funkcionirati autonomno kao grad. Suštinski, bila je to optimistična ideja samoupravih jedinica, ne samo u Jugoslaviji, nego u svijetu. I tu se uključio Richter", pričao je Rupnik. Bilo je to 1963., a već 1964. Richter je objavio svoju knjigu "Sinturbanizam". Znači, bio je u tome od samog početka?
"Pomno je pratio neke trendove vizionarske arhitekture, što je u konačnici utjecalo i na Hollywood. Ovo se konkretno u 80-ima koristilo kao distopijski prikaz korporativnih sjedišta. Tako je to 1982. i Ridley Scott iskoristio u filmu za Tyrell Corporation u kojem su se proizvodili androidi Nexus", priča nam Rupnik.
