"Moj život su najobičnije laži, nešto seksa i puno nerada za mnogo love. Vaše love, naravno", tim je riječima započela svoj trenutak istine fikcijska supruga političara iz drugog ešalona, kako se da zaključiti, iako se u knjizi to decidirano ne tvrdi, upravo posrnule demokršćanske, ognjištarske stranke. Roman "Ispovijedi žene političara" ulazi u umove ljudi iz elitnog političkog i gospodarskog polusvijeta u Hrvata, objašnjavajući mnoštvo društvenih fenomena običnim građanima koji su pošteđeni iz prve ruke posvjedočiti i uvjeriti se kakve hrvatske elite doista jesu. To što hrvatske elite, krležijanski rečeno, danas čine "ubojice i prevaranti", čak i nije najveća hrvatska tragedija. Uostalom, nacionalnu sklonost štovanja "Mörder und Falschspieler" prezreo je naš najveći književnik još prije devedeset godina u "Gospodi Glembayevima".
Istinska tragedija Hrvatske jest u tome što se u toj zemlji stoljećima ništa suštinski nije promijenilo. Još se radi o maloj, provincijalnoj zemlji, koja tradicionalno tavori na rubu nekakve civilizacije, pa su stoga i elite opisane u romanu tek banda sjecikesa, sitnih podlaca i grebatora, do te mjere patetičnih obožavatelja "pečenog", tzv. janjičara, da su dušu spremni prodati čak i lokalnim vođama tijekom pet minuta njihove vlasti u naojbičnijem kokošinjcu. Sve iz prvog lica žene koja je sa svojim suprugom pokušala živjeti ispod radara, kao par nešto normalnijih i pametnijih, ali i dalje devijantno ambicioznih ljudi, prikačenih poput pijavica na sustav parazita koji pak i sami poput pijavica isisavaju životne sokove iz nacije. Svijet podlaca i beskičmenjaka u "Ispovijedi žene političara" opisan je zdravim, brutalnim cinizmom do savršenstva ozlojeđene i otriježnjene žene, kroz mnoštvo konkretnih živopisnih primjera.
Anonimnih, dakako, jer tko zna čiji bi se sve osjećaji našli na kušnji kad bi osobna imena dobili, primjerice, jedan trgovac oružjem koji je u sebi pronašao sklonost draguljima, što je platio i zatvorom, zatim dojučerašnji nikogović koji se savršeno snašao u trgovanju naftom u Banjoj Luci, pravaš koji je maestralno prepisao magisterij, političar koji je javno zaključio da je moral relativan, naočiti TV voditelj koji je kurve plaćao kokainom, očalinko kojemu je, dok je bio u SAD-u, čak i Lenjin bio desno, da bi s povratkom u domovinu u sebi otkrio tvrdog konzervativca ili tip koji se Jaci nakon povijesnog izbornog poraza ispričao da mora na WC, da se više nikad ne bi vratio. Ovo nije roman s ključem, navodi Nataša Seh u Prologu, nego virenje kroz ključaonicu. A zapravo je riječ o romanu s toliko ključeva koliko je grešnika u hrvatskoj politici, biznisu i kleru, s onoliko ključeva koliko bi ih se očekivalo pronaći u radnoj sobi samog sv. Petra.
Roman je pisan dovoljno jednostavno da ga se iz razbibrige može pročitati na plaži, a istodobno si objasniti fenomen svijeta karijernih rektalnih alpinista i mediokriteta životno posvećenih isključivo tome da izvrsno žive na račun kakvih četiri milijuna građana. U takvom svijetu ideološki sukobi potrebni su tek zato da bi se javnost poštedjela trivijalnosti klanovskih podjela, a tračevi o kurvanju nisu potrebni zato da se razotkrije tko koga, nego zato da se netko može pohvaliti da je još u stanju ševiti. Ovo je roman sa ženskom dušom, samo ne ranjene i slabašne žene, nego probuđene amazonke u čijem se srcu gnjev nataložio poput vječnog leda, da bi takva konačno bila sposobna preživjeti u maloj bari s mnoštvom krokodila.
Autorica objašnjava da u vremenima kad je rat mir, sloboda ropstvo, a neznanje snaga, preživljavaju samo oni naoružani s dovoljno cinizma da ne moraju niti prodati dušu niti pušiti podvale o uzvišenim ciljevima i općoj koristi. Riječ je o studiji slučaja slučajne države u kojoj se istodobno i dirljivo i otrovno zaključuje da je Saint Just imao prokleto pravo kad je ustvrdio da "nitko ne može vladati nedužno". Pa ako je slavni revolucionar tim riječima poslao Louisa XVI. na giljotinu, junakinja je postupila ženski mudro i svoju žrtvu sredila puno vještije. Roman je utoliko efektniji jer je nepretenciozan, a istodobno je direktan i nemilosrdno prikazuje ljude kakvi doista jesu.
