J. K. Rowling je ideju za serijal o Harryju Potteru dobila 1990. godine, dok je radila kao tajnica za Amnesty International. Sedmogodišnje razdoblje koje je uslijedilo obilježili su smrt njezine majke, rođenje prvog djeteta, razvod od prvog supruga i relativno siromaštvo sve do objavljivanja prvog romana u serijalu “Harry Potter i Kamen mudraca”. Postoji priča, koja se iz godine u godinu ponavlja, kako je Rowling, po vlastitom svjedočenju, svoju prvu knjigu iz serijala zimi pisala u nekom lokalu jer u stanu nije imala grijanja. Romani prate dječaka po imenu Harry Potter dok pohađa Hogwarts, školu za čarobnjake, i bori se protiv Lorda Voldemorta. Smrt i borba između dobra i zla središnje su teme serijala koji je oživio fantastiku kao žanr u dječjoj književnosti i iznjedrio brojne epigone. Kritički prijam bio je podijeljen. Brojni kritičari smatraju da Rowling piše konvencionalno te da je njezin prikaz spola i društvenih podjela regresivan. Također su se vodile i vjerske rasprave o “Harryju Potteru”. Bilo je pokušaja zabrane serijala diljem svijeta, pogotovo u Sjedinjenim Američkim Državama. Našao se na vrhu popisa najspornijih knjiga Američkog knjižničarskog udruženja u prve tri godine od objavljivanja. U sljedećim godinama roditelji su u nekoliko američkih gradova pokrenuli prosvjede protiv podučavanja u školama. Neki kršćanski kritičari, posebno evanđeoski kršćani, tvrdili su da romani promiču vještičarenje i štete djeci. Kritike su poprimile dva glavna oblika: tvrdnje da je “Harry Potter” poganski tekst i tvrdnje da potiče djecu da se suprotstave autoritetima. Autorica i znanstvenica Amanda Cockrell smatra da popularnost “Harryja Pottera” i nedavna preokupacija fantazijom i okultizmom među kršćanskim fundamentalistima objašnjavaju zašto je serijal naišao na posebno protivljenje. Neke skupine šijitskih i sunitskih muslimana također su tvrdile da serijal sadrži sotonistički podtekst, zbog čega ga je Ministarstvo obrazovanja i mladih u Ujedinjenim Arapskim Emiratima zabranilo u privatnim školama, navodeći da je u suprotnosti s islamskim vrijednostima.
Pseudonimom J. K. Rowling je nastao na inicijativu izdavača Bloomsbury Publishing, koji joj je predložio da koristi dva inicijala umjesto punog imena, predviđajući da mladići - njihova ciljana publika - neće htjeti čitati knjigu koju je napisala žena. Odabrala je “K” kao drugi inicijal, od bake s očeve strane Kathleen Rowling, i zbog lakoće izgovora dvaju uzastopnih slova. Nakon ponovne udaje 2001. godine, ponekad je privatno koristila ime Joanne Murray. Pet mjeseci nakon dolaska u Portugal, Rowling je u baru upoznala portugalskog televizijskog novinara Jorgea Arantesa i otkrila da dijele interes za Jane Austen. Do sredine 1992. planirali su putovanje u London. Veza je bila problematična, ali su se unatoč tome vjenčali u listopadu 1992. Rowling je tijekom braka doživjela obiteljsko nasilje. Arantes je u lipnju 2020. izjavio da ju je jednom ošamario i da ne žali zbog toga. Rowling je brak opisala kao “kratak i katastrofalan”. Tvrdila je kako joj nije bilo dopušteno imati ključ od kuće i da je suprug koristio rastući rukopis njezine prve knjige kao taoca. Rastali su se u studenom 1993., kad ju je Arantes izbacio iz kuće, nakon čega se vratila s policijom kako bi pokupila kćer Jessicu i njezine stvari te se skrivala dva tjedna prije nego što je napustila Portugal. Krajem 1993., s nacrtom “Harryja Pottera” u koferu, Rowling se s kćeri preselila u Edinburgh. “Harry Potter i Kamen mudraca” završila je u lipnju 1995. godine. Njezin literarni agent poslao je rukopis na 12 adresa, ali su ga svi redom odbili. Konačno ga je prihvatio Bloomsbury Publishing, nakon što je Nigel Newton, tadašnji voditelj Bloomsburyja, vidio s kojim zanimanjem njegova kći čita rukopis. Knjiga je objavljena u nakladi od 5650 primjeraka. Fama oko J. K. Rowling pokrenula se kad su na Sajmu dječjih knjiga u Bologni prodana prava za američko izdanje knjige. Na njezino iznenađenje i oduševljenje, Scholastic Corporation je kupila prava za 105.000 dolara. Sljedeće tri knjige u serijalu objavljene su u brzom slijedu između 1998. i 2000. godine: “Harry Potter i Odaja tajni” (1998.), “Harry Potter i zatočenik iz Azkabana” (1999.) i “Harry Potter i Vatreni pehar” (2000.), a svaka je prodana u milijunima primjeraka. Godine 2004. “Forbes” je proglasio J. K. Rowling “prvom autoricom s milijardu dolara”. Međutim, Rowling je u intervjuu iz 2005. zanijekala da je milijarderka. Njezina ukupna prodaja u Velikoj Britaniji premašila je 238 milijuna funti, što ju je učinilo najprodavanijom živućom autoricom. Bogatstvo J. K. Rowling danas se procjenjuje na oko 820 milijuna funti, što je čini 196. najbogatijom osobom u Velikoj Britaniji. Rowling je poznata i po dobrotvornim donacijama. Njezine donacije između 2005. i 2025. godine procijenjene su, prema “Forbesu”, na više od 200 milijuna dolara. Bila je druga najizdašnija donatorica u Velikoj Britaniji 2015. godine, odmah nakon pjevača Eltona Johna. Rowling je kao svoje najvažnije književne utjecaje navela Homera, Geoffreyja Chaucera i Williama Shakespearea. Teoretičari se slažu da je “Harry Potter” pod snažnim utjecajem pisaca dječje fantastike, poput C. S. Lewisa, Goudgea, Nesbitta, J. R. R. Tolkiena, Ursule K. Le Guin i Diane Wynne Jones. Prema kritičarki Beatrice Groves, “Harry Potter” je također “ukorijenjen u zapadnoj književnoj tradiciji”, uključujući klasike. Neki teoretičari navodili su uz njezino ime i Roalda Dahla. Rowling, koja se u više navrata pozitivno izjašnjavala o Lewisu, u čijim je djelima zastupljen motiv bitke između dobra i zla, odbacila je svaku vezu s Dahlom. Godine 2012. Rowling je objavila “Prijevremene izbore”, svoj prvi roman za odrasle koji su zajednički adaptirali u mini seriju BBC i HBO. U travnju 2013. romanom “Zov kukavice” započela je treća faza stvaralaštva J. K. Rowling. Riječ je o kriminalističkom serijalu u kojemu je glavni lik privatni detektiv Cormoran Strike, izvanbračno dijete popularne britanske rock zvijezde i ratni veteran koji je u Afganistanu izgubio nogu. Pseudonim Robert Galbraith uzela je od Roberta F. Kennedyja, svog osobnog heroja, i Elle Galbraith, imena koje je sama izmislila u djetinjstvu. “Zov kukavice” je prvotno objavljen u 1500 primjeraka, ali kad je otkriveno da se iza pseudonima Robert Galbraith krije J. K. Rowling, prodaja je naglo porasla. U rujnu 2024. Rowling je objavila da je započela rad na futurističkom romanu. Navela je da postoje tri različita projekta kojima se može posvetiti nakon što bude objavljen deseti i posljednji planirani roman iz serijala o Cormoranu Strikeu.
Termin “žena” i “spol” u britanskom Zakonu o ravnopravnosti spolova odnosi se na biološku ženu i biološki spol, odlučio je nedavno britanski Vrhovni sud, što je svojevrsna satisfakcija za J. K. Rowling, koja se prije sedam-osam godina našla na udaru pobornika kulture otkazivanja zbog svojih stavova o transrodnim ženama. Tužbu je pokrenula aktivistička skupina “Za žene Škotske” (For Women Scotland, FWS), čiji je jedan od donatora iz prošlosti bila i sama Rowling. Spor se vodio oko pitanja treba li osoba koja ima potvrdu da je ženskog roda (Gender Recognition Certificate, odnosno GRC) biti tretirana kao žena po Zakonu o ravnopravnosti spolova iz 2010. Otkako je 2004. godine u Velikoj Britaniji donesen Zakon o priznanju roda, potvrdu GRC u zemlji je dobilo 8464 ljudi. Posjedovanje certifikata znači da možete ažurirati rodni list ili izvod iz posvojenja, ako je registriran u Ujedinjenom Kraljevstvu, stupiti u brak ili sklopiti građansko partnerstvo u vašem potvrđenom spolu, ažurirati vjenčani list ili potvrdu o građanskom partnerstvu te imati potvrđen spol na smrtovnici nakon smrti.
FWS smatra da bi nevezivanje definicije spola s “uobičajenim značenjem” moglo imati dalekosežne posljedice za prava ljudi na osnovi spola, kao i svakodnevne usluge kao što su toaleti i bolnički odjeli. Odvjetnici škotske vlade tvrdili su pred sudom da “zakon priznaje” da je osoba s GRC potvrdom promijenila spol. Vrhovni sud je jednoglasno odlučio u korist FWS-a.
“Termini ‘žena’ i ‘spol’ u Zakonu o ravnopravnosti iz 2010. odnose se na biološku ženu i biološki spol”, obrazložio je presudu lord Hodge, jedan od sudaca u procesu.
Presuda je izazvala i političke podjele u Škotskoj. Čelnica britanske Konzervativne stranke Kemi Badenoch rekla je da je presuda “pobjeda”: “Reći ‘transžene su žene’ zapravo nikad nije bilo točno, a sad nije točno ni u zakonu. Ovo je pobjeda za sve žene koje su se suočile s osobnim zlostavljanjem ili izgubile posao zbog iznošenja očitog. Žene su žene, a muškarci muškarci: ne možete promijeniti svoj biološki spol”.
S druge strane, Maggie Chapman iz Udruge Škotski Zeleni nazvala je presudu duboko zabrinjavajućom i “velikim udarcem za neke od najmarginaliziranijih ljudi u našem društvu”: “To bi moglo ukloniti važne zaštite i ostaviti mnoge transosobe i njihove voljene duboko tjeskobnima i zabrinutima kako će to utjecati na njihove živote i što će uslijediti. Transosobe samo žele živjeti svoje živote kao i svi mi, bez straha od predrasuda ili nasilja, ali danas su gadno iznevjerene”. Na ovu presudu bez sumnje je utjecala i pobjeda Donalda Trumpa, odnosno bolje reći poraz Kamale Harris na posljednjim američkim predsjedničkim izborima, što je još jedna potvrda da se ovo pitanje u međuvremenu pretvorilo u jeftinu političku ideologiju koja ne vodi računa o sudbinama ljudi s obje strane, već ga isključivo koristi kao politički argument koji je razotkrio golotinju jedne plošne ideologije čiji je uspon, poput onoga puta do pakla iz Evanđelja, “popločan dobrim namjerama”. Ugledni američki biolog Jerry Coyne, o čemu sam svojevremeno pisao, također se krajem prošle godine našao na udaru kulture otkazivanja zbog sličnih stavova kakve je iznosila J. K. Rowling. Coyne smatra kako je rodni aktivizam preuzeo u određenoj mjeri “najgore aspekte religije”, kao što su dogma, hereza ili ekskomunikacija, pri čemu je poprimio određene elemente ideološkog. Coyne je, da podsjetim, “stradao” zbog svog eseja “Biologija nije netrpeljivost” koji je uklonjen sa stranica Zaklade Sloboda od religije, čiji je Coyne bio počasni član, zbog čega je istupio iz te organizacije, da bi se tako usprotivio onome što smatra “problematičnim rodno-ideološkim zarobljavanjem”. Uredništvo Zaklade esej je uklonilo nakon žestokih kritika koje su došle iz LGBTQ krugova, nazvavši njegovo objavljivanje pogreškom.
Esej je nakon toga, uz dopuštenje Jerryja Coynea, ponovno objavljen u Free Inquiryju, uglednom časopisu koji objavljuje Vijeće za sekularni humanizam, koji pokriva široki raspon filozofskih tema.
“U Free Inquiryju dvije naše ključne vrijednosti su vrijednosti slobode govora i poštovanja temeljeni na činjenicama. Vjerujemo da Coyneov esej predstavlja dobro obrazloženu, znanstveno utemeljenu analizu nekih transrodnih kontroverzi i zadovoljstvo nam je predstaviti ga našim čitateljima kako bi mogli sami prosuditi o njegovoj vrijednosti”, navelo je uredništvo u obrazloženju.
Coyne se u spornom eseju referira i na tekst “Što je žena?” američke LGBTQ aktivistice Kat Grant, koja je samu sebe okarakterizirala kao “nebinarnu osobu koja se igra s rodnim izražavanjem na sve moguće načine”. Redefiniciju pojma “žena” Coyne smatra pokušajem nametanja ideologije prirodi”.
“Nikad ne bi trebalo birati između znanstvene stvarnosti i trans prava. Transrodne osobe zasigurno bi trebale uživati sva moralna i zakonska prava svih ostalih. Ali moralna i zakonska prava ne protežu se na područja u kojima ‘neizbrisiv pečat’ spola rezultira ugrožavanjem zakonskih i moralnih prava drugih”, tvrdi Coyne.
Fama oko rodno kritičkih tekstova J. K. Rowling kulminirala je 2019. godine, kad je javno branila britansku aktivisticu Mayu Forstater, čiji ugovor o radu nije obnovljen nakon što je dala neke rodno kritičke izjave koje je “Centar za globalni razvoj Europe” proglasio “anti-transrodnim”.
Rowling je napisala da transrodne osobe trebaju živjeti u “miru i sigurnosti”, ali da se protivi “prisiljavanju žena da napuste posao zbog tvrdnji da je spol stvaran”. Forstater je pokrenula tužbu protiv Centra, nakon čega je sud ustvrdio da rodno kritički stavovi nisu u nesuglasju sa Zakonom o jednakosti spolova iz 2010. godine.
Na naknadnom saslušanju, Sud za radne sporove presudio je u korist Forstater, zaključivši da je pretrpjela izravnu diskriminaciju na temelju svojih rodno kritičkih uvjerenja. U presudi o pravnim lijekovima donesenoj u lipnju 2023. Forstater je dosuđena odšteta od 91.500 funti za gubitak zarade, uz dodatnih 14.900 funti kamata. Ubrzo se Rowling našla na udaru javnosti, uključujući uvrede, pa čak i prijetnje smrću te optužbi za fašizam. Kritike na njezin račun stigle su i s fan stranica “Harryja Pottera”, LGBT dobrotvornih organizacija, vodećih glumaca iz filmske franšize o “Harryju Potteru”... Nakon što je Kerry Kennedy izrazila “duboko razočaranje” stavovima J. K. Rowling, spisateljica je vratila nagradu Ripple of Hope koju joj je dodijelila organizacija za ljudska prava Roberta F. Kennedyja. Međutim, Rowling se nije dala ušutkati, već se žestoko obrušila na svoje kritičare. Ismijala je frazu “ljudi koji imaju menstruaciju”, koja se udomaćila u transrodnim krugovima, te napisala da će ženska prava biti “izbrisana” ako “spol nije stvaran”. U travnju 2024., pišući o škotskom Zakonu o zločinima iz mržnje i javnom redu, navela je popis transrodnih žena, napisavši da su one “muškarci, sve do jednog”. Također, Rowling poriče da je transfobična. U eseju objavljenom na njezinoj web stranici u lipnju 2020., objasnila je da njezini stavovi o pravima žena proizlaze iz njezina iskustva obiteljskog nasilja i seksualnih napada. Iako je potvrdila da “većina transrodnih osoba ne samo da ne predstavlja nikakvu prijetnju drugima, već je i ranjiva”, te da “transrodne osobe trebaju i zaslužuju zaštitu”, napisala je da ne treba dopustiti “bilo kojem muškarcu koji vjeruje ili se osjeća kao žena” ulazak u ženske kupaonice ili svlačionice. U romanu “Srce crno kao tinta”, šestoj i najopsežnijoj knjizi iz serijala o Cormoranu Strikeu, koji je u prvom tjednu prodaje u Velikoj Britaniji prodan u čak 50 tisuća primjeraka, što ga je smjestilo na prvo mjesto službene liste 50 najprodavanijih knjiga u Velikoj Britaniji, Rowling piše o nasilju nad ženama, koje je i sama iskusila, koje se iz virtualnog svijeta prelijeva na stvarni. Mizogini muški svijet koji je Rowling opisala usporediv je sa svijetom iz romana “Muškarcima koji mrze žene” Stiega Larssona.
Radnja prati istragu ubojstva Edie Ledwell, sukreatorice bizarnog animiranog serijala “Srce crno kao tinta”, koji se prikazuju ne YouTubeu, čija se radnja odvija na groblju. Josh Blay, koautor serijala, opisuje na jednome mjestu kako su došli na ideju o serijalu: “Crv koji govori. Jednostavno smo mislili da je to smiješno jer crv na groblju jede tijela koja se raspadaju. Svidjela nam se ideja da je ljutit zbog svog posla i o njemu govori kao o dosadnom rintanju. Kao da radi tvornici. Ali samo je zasićeni crv”. Istovremeno, kako raste popularnost serijala, do te mjere da u igru ulazi i Netflix, na internetu nastaje skupina okupljena oko interaktivne igre čiji je glavni lik demon Drek iz “Srca crnog kao tinta”. Skupinu predvodi tajanstveni Anomija, iza čijega se pseudonima krije serijski ubojica žena. Rowling istražuje zlostavljanje na internetu i dobar dio romana napisan je u formi internetske komunikacije te pokazuje kako to nasilje nastaje i do kakvih zastrašujućih posljedica može dovesti i da se, u konačnici, neminovno prelijeva na stvarni svijet.
Posebna vrijednost ovoga romana leži u tome da u njemu mnogo značajniju ulogu u odnosu na prethodne romane serijala igra Strikeova pomoćnica Robin Ellacott, romantična i patrijarhalno odgojena djevojka iz Walesa, koja preuzima inicijativu i u konačnici sama razriješi ubojstva, spasivši pritom Strikeu život, nakon čega od pomoćnice postaje partnerica detektivske agencije. Lik Robin Ellacott, Rowling kao da je napisala po sebi, priču o ženi koja je uspjela u dominantno muškom svijetu.
