"Eto, sad sam ga dovršio. Nakon 35 godina studija morao sam dokazati da nisam uzalud skupio najviše položenih ispita u povijesti Akademije. Jedino mi nije pošlo za rukom da nostrificiram marksizam. Ja sam znači prototip lika koji je besplatno studirao", kaže Šovagović, na što dopunjujemo: uhljeb iz socijalizma koji je besplatno studirao do pedesete.
"Jesam, ja sam uhljeb obrazovnog sistema socijalizma, rata i kapitalizma: sve sam prošao. Kao što se kaže na jednome mjestu u drami o Tesli: 'Granica mogućeg ne postoji. Mi određujemo što je nemoguće'." Što onda čovjek koji je studirao 35 godina misli o kurikularnoj reformi u državi? O obrazovanju?
"Da ne obrnem pilu pa pitam što kurikuralna reforma misli o meni koji sam studirao 35 godina, ha, ha. A mene obuzima strah da se klincima obrazovanje nametne, kao takvo. Ja sam izbjegavao školu pod svaku cijenu i crpio sam znanje svugdje." Sve je to bilo moguće uz liberalan odgoj, uskačemo: a mišljenja o odgoju se oduvijek razilaze...
"Ma djecu treba samo malo pogurnuti, dati im motivaciju, uputiti ih na zamke koje ih čekaju na uglu", kaže Šovagović, za kojega u Wikipediji piše: "U početku poznat samo kao sin renomiranoga glumca Fabijana Šovagovića". Arhetipski glumac, mrkog pogelda, djelovao je kao strogi tip?
"Da, djelovao je strogo, ali samo na TV-u. Sestra i ja smo ga se kao klinci bojali, ali smo ubrzo skužili da je zapravo glumac, pa smo se prestali bojati. A meni je stari pružio slobodu u maksimalnom smislu riječi. Radio sam uglavnom ono što sam htio. Sjećam se kad mi je kupio prve Led Zeppeline, a već 1975. sam imao najbolje zvučnike koji su se mogli nabaviti u Jugoslaviji, SANSUI ES-207, kupio ih je u Poljoopskrbi: što danas komično zvuči današnjoj djeci", govori Šovagović i uz vlastito uvjerenje o dobrobiti cjeloživotnog obrazovanja nastavlja skepsu prema sistematizaciji školstva.
"Problemi obrazovanja su identični problemima politike. Strana mi je moralizacija o politici, pa tako i o reformi školstva. Tesla je, podsjećam, bio u problemu sa svakom školom: iz čega jedino slijedi pouka o individualizaciji pristupa obrazovanju", tumači naš sugovornik nastavljajući mišljenje o posljedicama reformi za društvo. "Bojim se da će naši klinci odrasti u društvu koje pretendira na švicarski način života". Mislite na ciljani model izvrsnosti i administrativne točnosti kao tekovine obrazovanja, pitamo.
"Na to, ali i na činjenicu prisvajanja beskrajne građanske letargije u kojoj se s jedne strane ne događa ništa, ali 'nasilje' jednog slučajno razbijenog prozora može dovesti vojsku na ulice. To je, znači, zemlja u kojoj se, poput Hrvatske, na jednoj razini neće desteljećima događati ništa značajno. To je također zemlja, poput Hrvatske, koja ima nemjerljivo vlastito povijesnopolitičko iskustvo posljednjih desetljeća, ali ga namjerno prešućuje, zaboravlja i ništa iz njega ne uči. Nikakva reforma formalnog obrazovanja ne može pomoći takvoj zemlji."
Znači, pesimizam po političkom ključu? "Naprotiv, optimizam treba graditi na pogreškama demokracije. Mislim da, zapravo, imamo golemu, povijesnu šansu u ovoj zemlji. Šansu koja se nudi već iz povijesne zadatosti, iz političkih okolnosti. Ali ako smo izgubili gušt stvaranja novoga te postali defetisti i pesimisti - pri čemu ne mislim na logičnost takvog stanja u dnevnopolitičkom ritmu, nego na općenitost svakodnevnog života, jasno je da moramo nešto mijenjati", misli Šovagović.
Možda je riječ o generacijskom ključu, pri čemu su oni odrasli u socijalizmu imali slobodniji pristup obrazovanju, ali i odgoju u obrazovnom sistemu? "Tako je. Jer suvremena djeca neće prolaziti kroz onaj dvostruki kod obrazovanja poput nas. Mi smo bili maturanti kad je bilo jasno da se komunizam raspada, ali smo sjedili i učili teoriju i praksu samoupravnog socijalizma. Koliko je to imalo smisla, bilo je jasno jedino onome kome tadašnji obrazovni sistem nije bio jedina životna opcija.
A nove, mlade generacije se kod nas moraju prikačiti na termin optimizma. Svi procesi kapitalizma koji su kod nas aktualni dogodili su se ranije negdje drugdje: reklo bi se, ništa mudro. Važno bi bilo jedino prihvatiti racionalnost suvremenog stanja, u kojemu se može postići skroman, ali zadovoljan život. A to je tek ambiciozno, ne?
Na nedavno završenom natječaju HAVC-a, Šovagović nije dobio sredstva za snimanje filma prema "Gloriji" Ranka Marinkovića, gdje je scenarij poptisao s Ivicom Đikićem. "Da, prate nas neuspjesi", kaže i citira Teslu: "Za svakoga je najgore ako uspije, tad nestaje glad za istraživanjem". Istodobno, ovih dana, priprema objavljivanje zbirke svojih pjesama, scenarij za film prema svojoj drami "Cigla" i objavu demo snimaka tri benda u kojima svira.
