Ja sam vam nešto kao grgeč koji je upao u akvarij gdje plivaju književne ribice

Kad se govori o suvremenoj hrvatskoj književnosti, nezaobilazno je ime Slobodana Šnajdera (1948.), pisca i dramatičara čije se knjige iščekuju, jer ne objavljuje često i ne objavljuje puno, no knjige Slobodana Šnajdera vrijedi i treba čekati. Njegovi romani nalaze svoje mjesto među čitateljima, ostaju dugo s njima, mada im nipošto ne podilaze. Pisac je to slojevitih i kompleksnih priča, takvih da bi svojom ukorijenjenosti u nesretnu povijest po svemu mogle biti opterećujuće - ali jezik Slobodana Šnajdera zavodljiv je i duhovit, pronicljiv i britak, i nikad nije bilo tako lako čitati o svim jadima ovoga društva. Autor je i više drama, njegov “Hrvatski Faust” uživa kultni status, objavio je zbirke pripovijetki “Knjiga o sitnom” i “505 sa crtom”, zbirku eseja “Umrijeti u Hrvatskoj” te romane “Morendo”, višestruko nagrađivan “Doba mjedi”, a prošle godine i “Anđeo nestajanja”. Tim povodom donosimo veliki razgovor sa Slobodanom Šnajderom - o pisanju i čitanju, obitelji i književnim uzorima, o životu pisca i životu u Hrvatskoj, i o jednoj Mariji kojoj možemo zahvaliti dosadašnje knjige, a o kojoj ćemo tek čitati.