Ličina: I zombiji su ljudi! A spomenik Franji mora biti 20 m

Nakon što je prošle godine na pulskom sajmu 'Sanjam knjige' promovirao zbirku priča 'Bljuzga u praskozorje', 47-godišnji zagrebački filmski redatelj Predrag Ličina u izboru je i za dodjelu nagrade 'Fric' 

'Posljednji Srbin u Hrvatskoj', film kojim je Ličina snimio prvu hrvatsku zombie komediju, inancirao je Hrvatski audio-vizualni centar, a sufinancirao Filmski centar Srbije. Unatoč brojnim protestima braniteljskih udruga u Hrvatskoj, te histerije dijela medija u Srbiji, film je u obje države pobrao izvrsne kritike i privukao u kina brojnu publiku.

Kao dijete iz miješanog braka – otac Srbin, a majka Hrvatica – Ličina je odrastao gutajući stripove, glazbu američkog punk benda 'The Cramps' i Australca Nick Cavea, te SF i horor filmove. Odatle i njegov, nekima sasvim neshvatljivi smisao za humor, koji je vrlo često, u najmanju ruku, politički nekorektan.

Intervju Kultura "Želim Hrvatima suziti vjeru na veličinu tuš kabine"

Tako je u priči 'Crnac u oluji', nacionalnu i rasnu netrpeljivost dodatno zakomplicirao podjelom na punkere i heavy-metalce, a onda još i konfrontirao Hrvata i Srbina s jedne strane, Afrohrvatu i Afrosrbinu s druge strane. U drugoj priči će iseliti Hrvate na Novi Zeland i u Australiju jer je zbog naglog usporavanja Zemljine rotacije sjeverna hemisfera, pa tako i Hrvatska, ostala u vječnoj zimi i polumraku.

Istovremeno, hrvatska predsjednica putuje sunčanom južnom hemisferom i vrbuje našu dijasporu iz Ognjene zemlje, Eritreje i Fidžija da se vrate u Hrvatsku, a skoknut će i do Antarktike da potpiše ugovor o gospodarskoj suradnji. Stoga je i ovaj razgovor bilo nemoguće gurnuti u barem koliko-toliko ozbiljan smjer.

EXPRESS: Sve tri priče u knjizi lako se mogu zamisliti i kao scenariji za film. Zašto niste odmah to učinili s rukopisom?

- Zato jer mi često na um padne neka ideja za film ali unaprijed znam da ga nikad neću snimiti jer sigurno nikad neću imati takav budžet. Pa koliko bi mi milijuna dolara trebalo da snimim priču o putovanjima naše predsjednice? Zato napišem priču da barem ideja ostane zabilježena. Zapravo, tako su i nastali scenariji za moj kratkometražni SF 'Teleport Zovko' kao i za 'Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj'.

Kad napišem priču, onda sam od sebe otkupim prava za film. I tu ne štedim. Prodam si prava za ogromnu lovu i neću pregovarati za siću jer znam da je priča odličan predložak. Tek kad mi ta ogromna lova sjedne, prionem pisanju scenarija, razradi likova i dijaloga. Takvih priča imam barem deset.

Moderna vremena

EXPRESS: Zašto je onda pao izbor baš na ove tri – 'Crnac u oluji', 'Voda u kugli' i 'Bljuzga u praskozorje'?

Izabrao ih je urednik knjige Kruno Lokotar, a mislim da je to zato jer sve tri u naslovu imaju slovo 'U'. Inače, priča 'Crnac u oluji' nastala je tako da sam se s kolegom redateljem i prijateljem Rašom Andrićem dogovorio da napišem scenarij za film koji će dobiti Zlatnu palmu u Cannesu.

A za to je potrebno da glavni lik bude totalno nesretan. Da po mogućnosti bude crnac, da je gej, da recimo umre od raka side na eboli, i još da cijeli film snimim u jednom kadru. Palma je zagarantirana. Ima Woody Allen odličan štos u svom filmu 'Hollywood Ending'. Slijep odrežira film i prigovaraju mu da se ništa ne razumije. Kaže on: 'Pa naravno da se ne razumije kad sam slijep. Ali u Francuskoj sam pobrao sve nagrade!' Eto, tu je sve rečeno o autorskoj europskoj kinematografiji. Ako ti glavni junak preživi - nema nagrade.

EXPRESS: Nije li vam već dojadilo da zbog vašeg humora stalno imate probleme?

Istina, ali ne mogu si pomoći. To je valjda zato jer se ovdje sve previše ozbiljno shvaća. Do sad sam snimio više od stotinu glazbenih i reklamnih spotova. Zbog toga često komuniciram s ljudima iz marketinga kojima moram predočiti kako će izgledati spot. Takvi sastanci su vrlo ozbiljni jer im moram objasniti što će dobiti za svoj novac.

Jednom, iznuren duljinom takvog ozbiljnog sastanka, i nakon što su klijenti bili zadovoljni i pristali na koncept, završio sam razgovor riječima: “Eto, pa hvala vam što ste mi dali priliku da napokon snimim svoju prvu reklamu i nadam se da ćete mi pomoći jer sam još malo nesiguran.“ Nastala je totalna uzbuna, skoro sam izgubio posao jer netko nije shvatio šalu.

EXPRESS: Prije nego ste krenuli snimati 'Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj' dvojili ste kakvi će zombiji biti u vašem filmu – brzi ili spori? Na kraju su bili brzi. Zašto?

Zbog budžeta. Ne zato da snimanje kraće traje, nego kad su zombiji spori moraju imati vrhunske maske. Na svakom liku majstori za zombie bi imali posla barem dva sata – da otkinu komad kože na licu, da nacrtaju žile, da izvade oko, da unište čeljust... A ako ne daj bože, u istom kadru imam četiri zombija - to ti je osam sati posla, što znači ostaje četiri sata za snimanje. A onda kad se i upale kamere, mora ispred njih stajati koreograf i pokazivati im kretnje. A sve to košta – i dobri majstori maske i koreografi... Kad su zombiji brzi, onda je sve puno jednostavnije jer im samo nacrtaš airbrushom vene i u oči staviš leće. Dakle lova je presudila. Sva sreća da nisam imao holivudski budžet. Vjerojatno bi još dan-danas sjedio i razmišljao o brzim i sporim zombijima i film još ne bi udario ni prvu klapu. Tipični sam horoskopski blizanac – silno nesiguran. A, zapravo... možda i nisam...

EXPRESS: Već ste snimili jedan žanrovski kratkometražni film – 'Teleport Zovko' koji se, kako ste napisali na foršpanu, temelji na istinitom događaju – ukazanju Gospe Međugorske. Sad ste snimili horor. Koji vam je žanr draži?

Kad bolje razmislim, više volim ZF. Od horora pak volim sve, osim ukletih kuća. U njih ne vjerujem. Ali vjerujem i u vukodlake, i u zombije, u kreature. Kao što sam jednom rekao – shvatio sam vlastito prokletstvo kad sam davno, dok sam bio još na Akademiji, kupio knjigu jednog američkog filmskog teoretičara. On je rekao da su horori strah od smrti, a ZF strah od života. A ja volim i ZF i horore. Moj život je, znači konstanti pakao! Još mi samo fali da mi se počnu javljati glasovi.

EXPRESS: Otac vam je bio novinar, pa bi to moglo objasniti strast prema pisanju. Ali odakle strast prema filmovima i režiji?

Ja sam zapravo počeo gutati stripove i cijeli sam život želio napraviti strip, ali sam totalno dno za crtanje. Zato mi je neizmjerna želja da barem napravim scenarij za strip i to s nekim poput mog prijatelja i ilustratora moje knjige Borivoja Grbića. On inače crta i sve storyboarde za moje reklame. Za to treba neizmjerno puno vremena i zato jednog dana...

EXPRESS: Odakle ljubav prema filmu?

Isto zahvaljujući starom. Svaku subotu popodne i nedjelju ujutro smo brat i ja išli s njim u kino. Dakle od moje sedme godine, od 1979., sjećam se Festovih premijera u kinu Zagreb i Tuškanac, Ljubo Jelčić moderator i onda sve što je sedam dana na repertoaru. U 11 navečer – ja 7, a brat 5 godina i gledamo 'Aliena'. A onda na televiziji 'Zimski bioskop' se zvao.

Dođeš doma iz škole i svako malo repriza 'Zapadnog svijeta' s Yulom Brynnerom kad je robot. I 'Čovjek Omega' s Charltonom Hestonom kad ostane sam na svijetu. Pa i danas mi je svaki kadar pred očima. Ali da, volim i vesterne. I da, gledam naravno arthouse filmove i volim i Hanekea i Seidla. Nisam baš toliko ortodoksni tip.

Duško Marušić/Pixsell

EXPRESS: Što nakon prikazivanja filma 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj' u regiji? Kakva je njegova budućnost?

Ma film je samo za ovu regiju, jer jedino ovdje ljudi mogu shvatiti o čemu pričam. Inače azijsko tržište je ludo za hororima i zombie filmovima. Oni će kupiti svaki na koji naiđu na internetu, ali kako da oni razumiju odnose Srba i Hrvata? Osim toga, u svijetu skoro svaki dan izađe jedan novi horor. I zato je tu kvaliteta upitna. Od 10 možda je jedan dobar, ostali su dno. SF je već druga priča. Od 10 ih ima barem 3-4 dobra jer je i veći budžet. A festivali? Pa sigurno neću zombie film slati u Cannes. Postoji hiljadu žanrovskih festivala. Pa ja sam ih čak s 'Teleport Zovkom' osvojio četiri. K'o da je to problem? Nisu mi festivali napeti. Cilj mi je nasmijati i zabaviti gledatelje u kinu.

EXPRESS: Govorili ste da ćete snimiti i nastavak 'Teleport Zovka'. Kad će onda 'Teleport Zovko 2'?

I dalje mi je to velika želja. Htio bih snimiti užasno loš nastavak, tako da se konačno vidi koliko je prvi bio izvrstan. Jer uvijek je nastavak drastično lošiji od prvog filma. Kad bolje promislim, jedino je 'Kum 2' bio bolji od 'Kuma 1'. Samo je 1 'Kum 2'.

EXPRESS: Film je bio sufinanciran i od strane srbijanskog Filmskog centra. Je li njihov filmski centar uspio izboriti nezavisan status od ministarstva kulture, pa tako i od politike? Kako funkcionira Filmski centar Srbije?

Zanimljivo je da se neke stvari najprije odigraju u Hrvatskoj, pa onda Srbi zakasne nekoliko godina, i onda se slična stvar odigra i kod njih. Kao što smo mi u Hrvatskoj prije 2-3 godine imali veliku bunu protiv HAVC-a i dodjele novca filmovima koji nisu 'dovoljno hrvatski', nakon toga se i u Srbiji dignula velika hajka oko filma 'Mezimica' jer je kao 'antisrpski film'.

EXPRESS: Svojedobno ste bili razočarani spomenikom prvom hrvatskom predsjedniku Tuđmanu u Zagrebu.

Jesam. Kao što sam tad napisao na Facebooku: "Već danima čitam da Tuđmanov spomenik ne LIČINA njega." Jako sam razočaran. Zašto mi u Hrvatskoj uvijek sve radimo na pola? Nikad ništa pošteno i kako treba. On je definitivno premalen. Da se mene pita, trebao bi biti barem 15-20 metara visine i da se vidi još iz Karlovca. Ovo stvarno nema smisla.