Kultura
1642 prikaza

Kad pogledate "Pakleni val" ne znate biste li se smijali ili plakali

Scena iz filma "Pakleni val"
Warner Bros
Novi Coreov uradak je atraktivan, herojski film koji je istodobno besmislen i smiješan

Nije postojao nijedan jedini razlog da se radi nova verzija 25 godina starog kultnog akcijskog filma “Pakleni val” (1991.) u režiji genijalne oskarovke Kathryn Bigelow, s Keanuom Reevesom i Patrickom Swayzejem u glavnim ulogama. 

Redateljica prvoga filma bila je beskrajno bolja, glumci također, scenarij je bio izvrstan, akcijske scene uvjerljivije, radnja napetija, karakteri slojevitiji, buntovnički duh filma razumniji, a metafizički kontekst prihvatljiviji.

Pa ipak, snimatelj akcijskog hita “Brzi i žestoki”, Ericson Core, režirao je svoj, novi, “Pakleni val”. Zašto? Ako tražimo zajedničku sastavnicu “Brzih i žestokih” i novog “Paklenog vala”, onda je to strast za ekstremnim sportovima, brzoj vožnji u prvom filmu i cijeloj seriji smrtonosnih sportova u njegovu “Paklenom valu”: vratolomijama na motociklu, surfanju na ubojitim golemim valovima, skakanju niz vodopad, snowboardingu niz okomitu snježnu padinu itd.

Suprotstavljaju se svima koji uništavaju planet

Akrobacije i atraktivnost tih sportova bliži su videoigrama nego filmu, a film na trenutke doista sliči videoigri.

Politički i ekološki kontekst akcije je dirljivo smiješan. Momci se odaju smrtonosnim pothvatima kako bi se suprotstavili svima koji uništavaju naš planet.

Uz opasne pothvate poduzimaju i razne akcije “vraćanja” planetu i ljudima onoga što su im oteli zli kapitalisti. Pljačkaju banke i goleme iznose bacaju iz zraka siromašnom puku manje razvijenih zemalja.

Osim što su preuzeli ulogu timskog Robina Hooda, oni su i ekološka družba u stilu majke Tereze koja majci Zemlji vraća iskopano zlato tako što ruši planinu na konvoj šlepera koji kapitalistima odvozi iskopano zlato.

Pitam se je li se itko od ekipe filma smijao kad je pisao ili čitao scenarij filma Ericsona Corea koji je napisan, čini se, kako bi opravdao vratolomne prizore, a ne ispričao smislenu priču. Redatelj Core rekao je, pretpostavljam, da želi najvratolomniju jurnjavu motociklima na toj i toj lokaciji, a scenarist Kurt Wimmer morao je smisliti dramski povod kako bi se ta scena snimila. I tako kroz čitav film.

Ne znam čija je ideja, Coreova ili Wimmerova, da se smrtonosne akrobacije junaka filma osmisle nizom akcijskih izazova silama prirode nazvanih “Ozakijeva osmica”. Taj izmišljeni Ozaki nema nikakve veze sa slavnim ocem japanskog ustava Yukiom Ozakijem, iako u filmu kakav je Coreov nijedan ezoterični detalj nije slučajan, pa tako ni ime tvorca sustava osam vratolomija.

Možda je niz od osam samoubilačkih izazova silama prirode, koji mogu onoga tko ih uspije proći i ostati živ uvesti u savršenstvo nirvane, smišljen kao neki apolitički univerzalni duhovni “ustav” novovjekih junaka našega planeta, modernih ekoloških Jedi vitezova koji se akcijom bore protiv Mračne strane kapitalizma.

Sve više filmova, namjerno ili slučajno, koketira s marksističkim i komunističkim idejama te spaja, nekad uspješno, nekad smiješno, pop kulturu s pop politikom. U Coreovu filmu u središtu kapitalističke policije, FBI-u, nalazi se popis svih ciljeva Ozakijeve osmice, kao da se radi o potencijalnim ciljevima ISIL-a i Al Kaide.

Prvi Ozakijev izazov silama prirode zove se Rađanje sile, a pothvat je skok s velikog vrha poput Everesta. Drugi je Rođenje neba, a u filmu to vidimo u prizoru skoka s aviona iznad Meksika.

Smrtonosni uspon na vrh vodoada bez pomagala

Treći se zove Buđenje zemlje i nastavlja se na skok iz zraka: junaci ulete u golemu rupu. Četvrti izazov je Život vode, s junacima koji surfaju na golemim valovima. Peti je Život vjetra koji junaci polože tako da lete s planinskog vrha kroz vratolomne prirodne prostore. Šesti, Život leda, polože snowboardanjem niz snježne litice. Sedmi, zvan Gospodari šest života, sastoji se od smrtonosnog uspona na vrh golemog vodopada bez ikakvih pomagala ili osiguranja, samo rukama, nogama i tijelom.

Osmi i posljednji nastavlja se na sedmi i zove se Čin konačnog povjerenja: junaci moraju skočiti s vrha na koji su se jedva popeli niz vodopad, a u filmu je to najviši neprekidni vodopad na našem planetu, Angel Falls u Venezueli.

Kad gledate Coreov “Pakleni val”, ne znate biste li se smijali ili plakali. Ne sjećam se kad sam gledao tako atraktivan, herojski film koji je istodobno tako besmislen i smiješan.

Kao da su ga radili luđaci, poklonici neke sekte, ili djeca koja ne znaju zašto nešto rade, ali to rade tako čudesno da im se morate diviti. Jest da nije nešto, ali ekipa zaslužuje medalju za hrabrost i upornost.

Coreov “Pakleni val” nije ni izdaleka onako dobro kino kao 25 godina star original s Keanuom Reeveseom i Patrickom Swayzejem, ali je ipak čudna vrsta nekog novog, ne tako dobrog, ali ipak zabavnog kina.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.