Čovjek ima očajno loše perceptore mirisa, ali i vrlo razvijen sustav za stvaranje njušnih halucinacija. Nevjerojatno je, zapravo, kakvi nam se sve mirisi svakodnevno pričinjavaju
Miris svježe štavljene i bojane kože, miris kožne jakne koja je možda stigla iz dućana u 35. ulici u Queensu, nije lako prepoznatljiv. Zna ga onaj tko je upravo kupio jaknu. Zna ga i onaj drugi tko voli miris novih predmeta od kože, ali čak će i taj, nađe li se u zimu 1991. u JAT-ovom avionu koji leti od Zagreba prema Sarajevu, s cjelokupnim emocionalnim opterećenjem i traumom konteksta, vjerojatno pogriješiti u detektiranju mirisa. Kontekst će ga odvesti u nekom drugom smjeru, pa će ga miris nove kožne jakne asocirati na mirise iz kemijskog kabineta, na vonj vrelog bakelita, na miris zapaljene plastike, na imaginarni, nikad doživljeni miris plastičnog eksploziva.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
