Čujem korake razaranja
Grad gori kao tamjan u crkvi
U dimu vidim našu savest
Između naoružanih grupa, naoružano drveće
Sve što vidim je naoružano
Sve je vojska, borba i rat
Radovan Karadžić, "Sarajevo", 1971.
Poezija je oduvijek smatrana profinjenom umjetnošću i sinonimom je za delikatnost i osjećajnost. Stoga je gotovo neshvatljivo da je upravo ona oduvijek bila omiljena umjetnička forma tiranima i diktatorima od antike do danas.
Od antike do danas
– Dikatore je na pisanje stihova inspiriralo traženje utjehe, opisivanje intimnih osjećaja ili pak želja za slavom, tvrdi Ulrich Gotter autor knjige 'Tirani pišu poeziju'.
Njihovi stihovi zapravo govore o prirodi moći, privlačnosti pjesništva i riziku umjetničke interpretacije, kaže Gotter koji kao arhetip pjesnka tiranina navodi rimskog cara Nerona.
Njegovi historiografi Tacit i Svetonije kažu da je Rim podjednako bio izmučen Neronovim stihovima kao i njegovom politikom.
No autor knjige pita se je li moguće objektivno sagledati kvalitetu poezije koju pišu tirani jer – ruganje njihovim djelima pruža određeno zadovoljstvo, ali bismo li umanjili njihove zločine ako bi njihovi stihovi imali umjetničku vrijednost? Odnosno, možemo li pravedno ocijeniti kvalitetu poezije koju su pisali tirani?
Kao što ističe znanstvenik, u usporedbi s carevima Cezarom i Augustom, Neronova vladavina bila je "izrazito krvava". Sliku o patetičnom despotu koji stoji na pozornici i izgovara stihove dok istovremeno njegov Rim gori do temelja, upotpunio je historiograf Svetonije koji je napisao da je Neron bio 'jako oduševljen ljepotom plamena'.
Inspiracija drugima
Tijekom boravka u Grčkoj sudjelovao je na natjecanjima iz pjesništva, pjevanju i sviranju lire, te natjecanjima u utrkama kočija. Iako je tijekom utrke ispao iz svoje kočije s deset konja, prestrašeni suci proglasili su ga pobjednikom. Naredio je da se uklone s postolja kipovi prethodnih pobjednika, a u Rim se vratio s 1808 nagrada i darova.
Ovaj krvnik kasnije je inspirirao mnoge umjetnike, pa tako i nobelovca Henryka Sienkiewicza, prema čijem je romanu 'Quo vadis', snimljen kasnije i film.
Gotovo dvije tisuće godina kasnije, skupina talijanskih pjesnika predvidjela je fašizam pod motom 'Nek umjetnost procvjeta, iako svijet propada'. Futurizam, čiji je utemeljitelj bio talijanski pjesnik Filippo Tommaso Marinetti, smatrao je da je rat jedini lijek za svijet.
Nadahnuo Mussolinija
Gnuša se prošlosti i slavi tehnologiju, brzinu, nasilje koje suprotstavlja prošlosti i tradicionalnoj umjetnosti nad kojima trijumfira tehnologija. Talijanski pjesnik i političar Gabriele D'Annunzio sve te ideje je proveo u djelo kao jedan od duhovnih inspiratora Benita Mussolinija, koji se i sam prihvatio čitanja i pisanja poezije.
Kako kaže autor knjige Gotter, diktatori kanaliziraju svoja umjetnička razočaranja u politiku, pa je to bio i slučaj s Hitlerom koji je želio biti slikar i bečki boem. Njegov ratni propagandist Goebbels napisao je ekspresionistički roman, dok je kambodžanski diktator Pol Pot, koji se školovao u Parizu, bio obožavatelj Verlainove simbolističke poezije.
Staljinova poezija je kič
Ruski marksizam pokrenuo je val radikalnih estetskih pokreta, pa je i mladi Staljin pisao poeziju na gruzijskom jeziku koji je bio zabranjen u pravoslavnom sjemeništu koje je pohađao. Kritičar Evgenij Dobrenko kaže da Staljinove stihove karakterizira manjak samoironije, pretjerana egzaltiranost i imitiranje umjetnosti. Stilske figure graniče s kičem i prepuno je pjesničkih klišeja. Ipak, njegova je poezija objavljivana u književnim časopisima pod pseudonimom, a tada su kritičari ipak pronašli pokoju pohvalu za Staljinove stihove.
- Njihova ljepota leži u ritmu i jeziku kojeg je teško prenijeti u prijevode, kaže Simon Sebag Montefiore.
Staljinova poezija u prestižnim književnim časopisima je i antologizirana kao primjer gruzijske klasične literature, dok Robert Service tvrdi da taj rad posjeduje "prepoznatljivu lingvističku čistoću ".
Romantični birkorat
Staljinov duhovni nasljednik, Juri Andropov, utjelovljuje romantičnog birokratu. Dok je kao šef KGB-a progonio disidente i slomio mađarsku pobunu, pisao je ljubavne pjesme svojoj supruzi.
I sjevernokorejski diktator Kim Il-sung je 1992. napisao poemu svom sinu, Jong-ilu koju je i objavio, a poeziju je pisao i kineski vođa Mao Zedong. Iako je htio sasvim zatrijeti stare običaje, navike, ideje i kulturu, pjesme je pisao upravo u tradicionalnom stilu.
Poezija je poslužila i kao inkriminirajući dokaz na Međunarodnom kaznenom sudu, gdje je Radovan Karadžić, 'Bosanski mesar' proglašen krivim za genocid. Dokumentarac BBC-a iz 1992. godine uhvatio je sastanak Karadžića i nacionalističkog ruskog pisca Eduarda Limonova u kojem Karadžić čita pjesmu koja najavljuje nasilje, a Limonov puca rafal metaka u dolinu. Karadžić tvrdi da je unaprijed predvidio ratne godine, a pjesma 'Sarajevo' iz 1971. godine upravo opisuje 'grad koji gori poput tamjana' i da su to 'pripreme za vrisak'.
- Karadžić je bio upravo ključna figura 'poetsko-vojničkog kompleksa', kako to naziva filozof Slavoj Žižek, jer je u Njegoševom 'Gorskom vijencu' pronašao inspiraciju za etničko čišćenje muslimana, kaže u knjizi Ulrich Gotter.
Čujem korake razaranja / Grad gori kao tamjan u crkvi / U dimu vidim našu savest, Između naoružanih grupa, naoružano drveće
Sve što vidim je naoružano/ Sve je vojska, borba i rat, pisao je Karadžić prije nego što je postao ratni zločinac.
Ja čujem kako nesreća zaista korača
pretvorena u bubu.
Kad dođe čas smrviće bubu
k'o što trošnog pevača mrvi tišina i pretvara ga u glas.
Ja znam da je sve ovo priprema jauka
šta sprema crni metal u garaži.
Gle kako strah pretvoren u pauka
po svome kompjuteru odgovor traži.
Jedna od četiri Karadžićeve zbirke poezije zvala se Ludo koplje, a druga kao da je imenom nagovijestila kasnije događaje na ovim prostorima, u kojima je pjesnik-zločinac odigrao jednu od važnijih uloga. Zbrika se zove Crna bajka, pisao je portal bosnjaci.net.
"Svjetla grada, zadivljujuća i prijeteća u isti mah"
Sarajevo je Karadžićeva fascinacija (sve negativnija kako je vrijeme odmicalo, čini se) prisutna još od rane dobi, kad je kao dječak doselio s obitelji iz Crne Gore (točnije s Durmitora, planine u pograničnom području s BiH), pisao je portal bocnjaci.net. O tom prvom pogledu na "svjetla grada, zadivljujuća i prijeteća u isti mah" svjedočio je Karadžić i u razgovoru za Independent on Sunday, objavljenom u kolovozu 1993. Kad su ga dvojica britanskih novinara za potrebe toga teksta upitali o tvrdnjama voli li ljudima lagati gledajući im u oči, Karadžić im je odgovorio: "Neee, ja volim gledati u oči jer su one lijepe, a usto su i ogledalo ljudske duše, što mi je i u stručnom smislu zanimljivo". Pritom ih je, napisali su engleski novinari, gledao u oči.
Karadžić je vođenje Srpske demokratske stranke preuzeo nakon što je svrgnut njen osnivač Vladimir Srebrov (pisac iz Srbije koji je to ime uzeo iz panslavenskih i rusofilskih osjećaja, pravim imenom Milan Nikolić). Srebrov je isključen zbog navodnog radikalizma, ali se pokazalo da je zapravo bio umjereniji te da je proveo rat u opsjednutom Sarajevu i postao kritičar srpskog i svakog drugog šovinizma. U međuvremenu je Karadžić bio nepopustljiv prema takvima, pa je jednim radijskim prisluškivanjem, kako je objavio beogradski magazin Profil, snimljena njegova reakcija na izvještaj da neki Srbi odbijaju uzeti oružje i krenuti na svoje susjede: "Pobijte ih, dođavola, sve!"
I Osama Bin Laden bio je među najcjenjenijim džihadskim pjesnicima, a njegov status djelomično proizlazi iz njegovog 'umijeća klasične rječitosti'. Bin Ladenov emir u Iraku, Abu Musab Al-Zarqawi, poznat je istodobno kao 'mesar' i 'onaj koji puno plače' – potvrđujući vezu između nemilosrdnosti i sentimentalnosti, želje za moći i sažaljenjem. Sadašnji vođa Al-Qaide, Ayman al-Zawahiri, također piše poeziju, a samoproglašeni kalif takozvane islamske države Abu Bakr al-Baghdadi napisao je doktorsku disertaciju o vjerskoj pjesmi.
