Nakon što mu je profesor Klamm dodijelio lošu ocjenu, učenik počini samoubojstvo. Njegov razred, napredna grupa iz njemačkog jezika, na taj čin reagira šutnjom i simboličnom objavom rata profesoru.
Klamm odgovara nizom prepoznatljivih učiteljskih maski: od empatičnog prijatelja, preko autoritarnog i rigidnog pedagoga, do slomljenog alkoholičara čiji se život raspada pod teretom tog događaja i iscrpljujuće svakodnevice školskog sustava.
Kad svi pokušaji komunikacije s učenicima propadnu, Klamm i sam počne razmišljati o samoubojstvu...
Riječ je o sižeu monodrame “Klammov rat” njemačkog pisca Kaija Hensela, jednog od najizvođenijih njemačkih dramskih tekstova 21. stoljeća.
Tematski naslonjen na Goetheova “Fausta”, Henselov komad završava prizorom u kojem profesor izlazi iz dvorane s pištoljem u ruci, dok se vrata za njim naglo zatvaraju.
Kultnu njemačku dramu hrvatska publika prvi puta može vidjeti u zagrebačkom Teatru Exit, gdje ju je u koprodukciji tog teatra i kazališne trupe OvoOno 8. svibnja premijerno postavio redatelj Dražen Krešić.
Riječ je ujedno o prvoj monodrami glumca Gorana Grgića, koja se izvodi uz autorsku glazbu Marka Marića i novoosnovani bend na sceni.
“Klammov rat” je napisan prije nekoliko desetljeća, no i danas se redovito izvodi diljem Europe, premda se svijet dramatično promijenio, osobito za mlađe generacije.
Kao romanopisac, Hensel je najpoznatiji po trilerima o istražiteljici Mariji Brecht
Koliko je ta monodrama danas relevantna? “Autoru je uvijek teško procijeniti relevantnost vlastitog djela”, kaže Hensel, koji je povodom hrvatske premijere ljubazno pristao na razgovor za Express.
“Kriza našeg obrazovnog sustava vjerojatno je danas dublja nego prije dvadeset godina.
Temeljna pitanja drame - što je obrazovanje, što je u ovom svijetu vrijedno znati, je li samo znanje možda iluzija - i dalje su aktualna.
Promijenili su se, međutim, neki parametri: umjetna inteligencija, činjenica da mladi sve više oblikuju svoj identitet online, a ne izvan digitalnog prostora i slično”, govori Hensel.
Tekst je napisan za izvođenje u stvarnim učionicama, s publikom koja sjedi u klupama poput učenika. Pitamo Hensela što je postigao tim zamagljivanjem granice između fikcije i stvarnog prostora.
“Postignute su dvije stvari”, odgovara. “Prvo, ostvareno je novo kazališno iskustvo.
Monodrame vrlo rijetko - zapravo ne znam nijednu drugu - razvijaju dramu u realnom vremenu; obično samo prepričavaju prošle događaje ili uopće nemaju radnju.
Osim toga, publika, koja preuzima ulogu učenika u učionici, postaje dio same drame.
Drugo postignuće je pragmatičnije, ali važno za uspjeh: predstava se može igrati bilo gdje i bilo kada, bez pozornice, rekvizita, zvuka ili rasvjete, iako se sve to može dodati.”
Profesor Klamm nije jednoznačan lik: istodobno je empatičan i strog, duhovit i zastrašujući. Zanima nas kako je Hensel gradio taj lik.
“Inspiracija mi je bila jedna od mojih posljednjih profesorica u školi, zvala se Klammt.
Osim toga, riječ ‘klamm’ na njemačkom znači vlažan, ljepljiv, bez novca... neugodno na razne načine. No nije bila riječ samo o njoj. Pretpostavljam da svaki učenik nosi u sebi mnoštvo sjećanja na nastavnike, od kojih su neka i nakon mnogo godina i dalje vrlo živa.”
Životni i profesionalni put Kaija Hensela obilježen je raznolikim radnim iskustvima, intenzivnim putovanjima i uspjesima u kazalištu, prozi i na televiziji. Rođen 1965. godine u Hamburgu, nakon završene mature radio je kao copywriter u reklamnoj agenciji. Prije nego što se potpuno posvetio pisanju, obavljao je niz različitih poslova: bio je barmen, perač posuđa i čuvar u muzeju.
Početkom 1990-ih krenuo je na dugačka putovanja po svijetu, što je imalo presudan utjecaj na njegov kasniji književni rad. Posebno se ističe njegovo jednogodišnje putovanje Afrikom, od Maroka do Cape Towna, tijekom kojeg je izbliza promatrao rad misionara i humanitaraca.
“Sve sam to radio zbog života, ne zbog posla. Htio sam vidjeti te zemlje. Bilo je to prije interneta, ili u njegovim počecima, a autostop je još bio živ (smijeh).
Loša strana toga bila je, barem za mene, manjak distance ili jedinstvenog pogleda na svijet.
Ili jednostavno iskustava koja su mi istodobno bila važna i prenosiva drugima. Posljednje veliko putovanje bilo je prošle godine: tri mjeseca biciklom kroz SAD.
Još ne znam hoće li iz toga nastati knjiga”, kaže Hensel.
Po povratku u Njemačku, dvije je sezone radio kao redatelj u kazalištu u Lübecku. Od 1994. godine počeo je pisati scenarije za brojne televizijske filmove i popularne serije - humoristične, akcijske i kriminalističke - kao što su ‘RTL Samstag Nacht’, ‘Alarm für Cobra 11’ (gore) i ‘Die Männer vom K3’
Po povratku u Njemačku, dvije je sezone radio kao redatelj u kazalištu u Lübecku.
Od 1994. godine počeo je pisati scenarije za brojne televizijske filmove i popularne serije - humoristične, akcijske i kriminalističke - kao što su “RTL Samstag Nacht”, “Alarm für Cobra 11” i “Die Männer vom K3”. Kazališni i književni proboj dogodio mu se upravo monodramom “Klammov rat” koja je 2000. praizvedena u Dresdenu.
Ubrzo je postala najizvođeniji kazališni tekst na njemačkom govornom području. Je li ga taj uspjeh iznenadio? “Da, iznenadio me.
U početku su dramu odbili brojni teatri i izdavači, smatrajući lik zastarjelim i nerelevantnim.
Na kraju je jedno kazalište odlučilo pokušati, i iznenadilo se koliko su se učenici snažno identificirali s tim likom, čak braneći njegove postupke.
Već su i prije dvadeset godina mladi bili konzervativniji u svojim vrijednostima nego što su to njihovi učitelji - i kazališni ljudi - pretpostavljali”, govori Hensel.
Izvorno je dramu napisao za svoje kazalište u Lübecku.
“To je ujedno bilo prvo kazalište koje je tekst odbilo, pa sam se okrenuo pisanju za televiziju i gotovo zaboravio na dramu.
U opticaju je ostalo tek nekoliko primjeraka. Kasniji uspjeh uvelike je rezultat sreće.”
Kao romanopisac, Hensel je najpoznatiji po trilerima o istražiteljici Mariji Brecht: “Das Perseus-Protokoll” i “Sonnentau” - kao svog književnog uzora ističe francuskog majstora krimića Georgesa Simenona.
Njegov kasniji opus uključuje romane “Bist du glücklich?”, “Terminal” i “Wo Ist Valentin?”, te često izvođenu dramu “Koja je droga za mene najbolja?”. Za svoja je književna djela dobio niz strukovnih nagrada.
Predaje kreativno pisanje na institucijama kao što su HFF München, Goethe-Institut i Sveučilište u Augsburgu, a također piše i putopisne reportaže za listove Tagesspiegel i Frankfurter Rundschau.
Pitamo ga u kojem se mediju najbolje snalazi. “Na moj rad najprije je utjecala pandemija, a potom i ekonomska kriza u Njemačkoj.
Prodaja knjiga je slaba, projekti se otkazuju, a moj posljednji izdavač - jedno od istaknutijih imena u art-house izdavaštvu - ove je godine prodan, što je tek eufemizam da se kaže da je bankrotirao.
U svemu tome postoji i jedna dobra strana: prisiljeni ste na fokus, na pitanje što vam je doista važno raditi. Kao mlađi nisam o tome dovoljno razmišljao, stvari su se jednostavno događale. Sada radim na novom romanu. Zadovoljan sam njime, ali to je težak rad.”
Riječ je ujedno o prvoj monodrami glumca Gorana Grgića, koja se izvodi uz autorsku glazbu Marka Marića i novoosnovani bend na sceni
Nedavne ankete pokazale su da je krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) postala pojedinačno najjača stranka u Njemačkoj.
Pitamo Hensela kako bi mogla izgledati budućnost Njemačke i Europske unije ako ta stranka na sljedećim federalnim izborima preuzme vlast. “Izgledi da AfD preuzme vlast na saveznoj razini vrlo su mali. Za to bi bila potrebna nova velika kriza - iako se danas nikad ne zna”, odgovara. “Pokrajinski izbori, osobito na istoku, druga su stvar.
Za sada su različite krize - uključujući Viktora Orbána, poteškoće s Trumpom i post-brexitovsku Veliku Britaniju - djelovale ujedinjujuće.
Hoće li se to nastaviti, teško je reći, ali ja sam sklon optimizmu.”
Hensel ne brine ni o mogućim posljedicama jačanja desnice na njemačku kulturnu politiku.
“Nećemo vidjeti ‘Mađarsku 2.0’ u Njemačkoj, ali je moguće da će se neke stvari promijeniti na lokalnoj i regionalnoj razini ako AfD dođe na vlast.
Na koji način?
Postoje brojna crna predviđanja, ali budući da se politički, ekonomski i društveni čimbenici isprepliću, ne osjećam se pozvanim dodavati vlastite prognoze.”
Živimo u svijetu u kojem se globalne krize smjenjuju gotovo svakodnevno. Zanima nas gdje poznati njemački pisac pronalazi razloge za nadu.
“Optimist sam, iz više razloga”, kaže Hensel.
“Jedan je, priznajem, čisti prkos. Sve češći katastrofizam, osobito među lijevim intelektualcima, djeluje mi zamorno, neinspirativno i bez poticajne snage. Od njega nema nikakve koristi.”
