Kultura
257 prikaza

Kina izdaje najviše knjiga, ali se malo njih smije čitati

Knjižnica
Thinkstock
U Kini kultura, prije svega ima jedan cilj: osigurati ostanak Komunističke partije na vlasti

Kina je zemlja s najprofitabilnijom izdavačkom industrijom na svijetu. 

Predviđanja su da će ove godine zaraditi 15 milijardi dolara. U posljednjih 12 godina zarada od izdavanja i prodaje knjiga svake godine povećava se za 10 posto, što je u potpunoj suprotnosti sa zapadnim trendovima. 

U Narodnoj Republici Kini kultura, prije svega ima jedan cilj: osigurati ostanak Komunističke partije na vlasti. Upravo zbog toga postoji sedam pojmova (tema) koji se ne smiju spominjati u novinama, na internetu i u knjigama. 

Kinezi ne čitaju o demokraciji, razdiobi vlasti, vladajućima i njihovim obiteljima (osim na službenim stranicama), pravu na samoopredjeljenje i, o takozvanima, “trima T”: Tibetu, Tajvanu i Tiananmenu. Osim sedam smrtnih grijeha postoji i osmi, kralj tabua: seksualnost.

U tiskovinama ne bi trebalo biti ničega što, prema mišljenju partije, vrijeđa moral građana Kine. Kineske izdavačke kuće samo su prošle godine otkupile prava za objavljivanje 16.000 stranih autora. 

Izazov nije, kao u europskim zemljama, hoće li se objavljivanjem i prodajom ostvariti profit, nego: kako prilagoditi autora budnim moralistima Kineske partije. ako ne zadovolje pravila, izdavači će ili platiti astronomske kazne (manji prekršaji) ili će im se oduzeti licenca i kompanija (ako se ocijeni da objavljeno djelo poziva građane na politički otpor ili blud).

Bogato kinesko tržište s druge strane zanima američke i europske autore. Udruga za pravo na izražavanje Pen, sa sjedištem u New Yorku, nedavno je objavila izvješće prema kojem su zapadni autori koji se prevode i objavljuju u Kini gotovo potpuno cenzurirani. 

To više i nisu njihova djela, i oni to znaju, ali šute zbog novca, stoji u izvješću. Što nije ni čudno jer svakoga se dana samo na engleskom govornom području objavi se oko 1000 novih djela! Živjeti od pisanja mogu rijetki.

No ako autor odbije cenzuru, time onemogućava kineskim građanima da pročitaju barem nešto malo drukčije od onoga što im servira Partija, pa makar bilo i “oskvrnuto”. 

Ako se pak prihvati cenzura, time se prihvaća i iskrivljena partijska vizija svijeta. Dvojba podsjeća na paradoks “željezne kuće”, kako je Lu Xun, otac moderne kineske književnosti opisao svoju zemlju: 

“Zamislite željeznu kuću, bez prozora. Unutra je zaspalo mnogo ljudi, i ako nastave spavati, ugušit će se, ali bez boli i agonije. Ako vikneš, probudit ćeš ih, i onda će umrijeti svjesni i u mukama. Misliš da im radiš uslugu? A ipak, ako se probude, ne možeš sa sigurnošću reći da nema nade da se sruši kuća od željeza.”

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.