Kod Andrića samo loši ljudi dobro spavaju

Knjiga Ive Andrića “Znakovi pored puta”, koja je prvi put objavljena posthumno, u sklopu Andrićevih “Sabranih djela”, po mnogo čemu je jedinstvena: radi se o zbirci kratkih, cjelovitih i zaokruženih fragmenata koje je Andrić zapisivao tijekom cijele svoje književne karijere. Preko “Znakova” može se steći kakav-takav uvid u Andrićev intimni svijet, nešto od čega je ovaj pisac za života zazirao, ali ne na onaj književno neprihvatljivi način, kakav je u Andrićevu slučaju postao gotovo pa pravilo, da se njegove rečenice mehanički izvlače iz konteksta fikcionalnih djela, pa se tako, kao iz nekakve “staklene kugle”, iščitava Andrićeva osobnost. Ovdje je prvenstveno riječ o tome da barem donekle shvatimo koje su sve teme zaokupljale Andrića cijelog života, osim onih kojih se dotakao u svojim kanoniziranim romanima i pripovijetkama. Također, preko određenih, karakterističnih fragmenata moguće je saznati mnogo toga o načinu na koji je Andrić stvarao. U Andrićevim “Sveskama”, objavljenima također posthumno, iz kojih je Andrić uglavnom crpio građu za “Znakove pored puta”, postoje određene napomene uz fragmente (“O piscu”, “Za pripovetku”, “Književnost”, “Film”...) koje pobliže određuju karakter svakog od njih i, što je najzanimljivije, većina njih je, za razliku od fragmenata unesenih u “Znakove pored puta”, datirana. Ovo se najčešće tumačilo time da je Andrić tako, pripremajući “Znakove” za tisak, brisao iz tih zapisa trag bilo kakvog “ja”, što se najčešće zlonamjerno pripisivalo njegovu političkom oportunizmu, što je u nekim rijetkim slučajevima i imalo svoje opravdanje, ali je generalno pogrešno. Nedatirani fragmenti se percipiraju na potpuno drugačiji način od onih koji su datirani. Datirane crtice dobivaju neizostavno osobne konotacije, dok one nedatirane gube tu dimenziju, ali zato dobivaju na širini. Možda je ovo ključni razlog zbog kojeg je to Andrić radio. Andrić je jednom na sjajan način opisao karakter tih svojih zapisa, predstavivši ih kao svojevrsni tavan u kojemu ostavlja sve redom, svjestan da mu veći dio toga nikad neće zatrebati.