Dandanas Irak ne zna što da čini s primjerkom Kur'ana ispisanim tijekom dvije godine krvlju pokojnog iračkog diktatora Sadama Huseina. Optočen zlatom, raskošno ukrašen, ono što je problematično kod tog primjerka svete knjige muslimana jest to što je napisan krvlju, nečim što islam smatra nečistim da bi se na takav način postupalo s oko 6000 stihova i 336.000 riječi iz Kur'ana. Međutim, isto tako uništiti Kur'an također bi bilo svetogrđe, tako da su Kur'an godinama držali javno izloženim u džamiji Umm al-Qura kod Bagdada, da bi ga s padom Sadama Huseina zaključali u sef.
Uopće, na ideju da se napravi takav primjerak svete knjige, Husein je došao krajem 1996. kada je u prosincu posjetio svog sina Udaja u bolnici. Udaj je upravo bio preživio pokušaj atentata, i to kakav – izbušili su mu automobil koji je u tom trenutku vozio sa 30 metaka. Neki tvrde da je to bila ideja oca, neki da je bila ideja sina koji je zamolio oca da napravi takvu knjigu. Sadam Husein je u svakom slučaju tijekom naredne dvije godine donirao između 24 i 27 litara vlastite krvi za pisanje takve knjige, sve kako bi time iskazao zahvalnost Bogu što ga je sačuvao na životu tijekom toliko puta što su ga pokušali ubiti, što je prolijevao svoju krv i slično. Knjigu su mu konačno uručili u rujnu 2000., tijekom posebne svečane ceremonije.
Još je samo preostalo odlučiti gdje će to i izložiti. Zapravo se unaprijed znalo. Bila je riječ o džamiji Umm al-Qura kod Bagdada, čiji su kamen temeljac položili na 61. rođendan predsjednika, 28. travnja 1998. i koja je službeno dovršena na 10. godišnjicu Zaljevskog rata, odnosno na 64. rođendan Sadama Huseina 28. travnja 2001. Džamija je koštala 7,5 milijuna dolara, znači i ne tako puno. Ono što je kod nje karakteristično jest oblik i simbolika njenih osam minareta. Četiri vanjska izgrađena su u obliku kalašnjikova i svaki je visine 43 metra, koji označavaju 43 dana Zaljevskog rata.
Četiri unutarnja su pak u obliku projektila SCUD i svi su visine 37 metara, koji označavaju 1937., godinu rođenja Sadama Huseina. Nakon rušenja njegovog režima, džamija je postala kontroverzna po tome što je postala mjesto regrutiranja iračke pobune, čak i skupina bliskih al-Kaidi. Sva ta ekipa iz džamije je izbačena 2007. da bi četiri godine poslije u bombaškom samoubilačkom napadu na džamiju bilo pobijeno 28 i ranjeno 30 ljudi.
Nekadašnji irački diktator smaknut je vješanjem 30. prosinca 2006. godine.
Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Muvaffak al-Rubai je nadgledao vješanje i otkrio detalje vezane za taj događaj.
"Je li bio zločinac? Je. Ubojica? Je. Krvnik? Je. Ali je ostao snažan do kraja", tvrdi Rubai.
On se sjeća kako je Sadam ušao sam kod njega u prostoriju zatvora gdje je pogubljenje izvršeno prije 12 godina, a nosio je sako i bijelu košulju, ponašao se normalno i opušteno, ne pokazavši ni trunku straha.
"Naravno, neki ljudi su tražili od mene da kažem kako se onesvijestio ili da je bio drogiran", napominje Rubai i ističe: "Nisam od njega čuo ni riječ o pokajanju, nije se pomolio Bogu za milost, niti je tražio oproštaj, kao što bi, svakako, učinio neko tko će umrijeti za koju minutu".
Rubai je, kaže, potom odveo Sadama, koji je imao lisice na rukama i držao Kuran, kod suca koji mu je pročitao optužnicu, a Sadam je ponovio: “Smrt Americi! Smrt Izraelu! Živjela Palestina! Smrt perzijskim svećenicima!” Nakon toga, Rubai je odveo Sadama u prostoriju sa vješalima.
"Zastao je, pogledao u vješala, zatim u mene, pa spustio pogled... i rekao: "Doktore, ovo je za muškarce", prepričava Rubai. Kada je došao trenutak da se popne na vješala, noge su mu bile još vezane, pa su Rubai i ostali morali odvući do stepenica.
Neposredno prije vješanja, svjedoci su mu dobacili podrugljivo: “Živio Muhamed Bakr al-Sadr!” i “Moqtada, Moqtada!”, što se odnosilo na Sadamovog protivnika koji je ubijen za vrijeme njegove vladavine i na njegovog rođaka, koji je došao na čelo moćne policije poslije 2003.
Sadam je odgovorio: “Zar su to muškarci?” i, prije nego što je povučena poluga, počeo je recitirati stihove iz Kurana, koje nije uspeo izgovoriti do kraja: “Potvrđujem da nema drugog Boga osim Allaha, a Muhamed...”, i to su bile njegove posljednje riječi.
