Krvnik iz Srebrenice nije se lomio između dobra i zla, dokazivao se

Krvnik iz Srebrenice nije se lomio između dobra i zla, dokazivao se Književnik novim dokumentarnim romanom istražuje motive Ljubiše Beare, pukovnika koji je u ljeto 1995. godine osmislio i predvodio četverodnevnu operaciju ubijanja 8000 Bošnjaka u okolici Srebrenice, Zvornika i Bratunca “Ubijanje rafalima iz automatskih pušaka i bacanjem bombi među natiskane zarobljenike intenzivno je trajalo najmanje dva sata: kroz zaglušujuću buku probijali su se samo jauci, zapomaganje, psovke, životinjski urlici ubojica, zvukovi umiranja. Pod zatvorenog hangara bio je vruć od krvi. Preživjelo je samo nekoliko ljudi sretnom slučajnošću: dok su ležali pod mrtvim tijelima i nastojali da ne daju od sebe znakove života, slušali su srpske vojnike i policajce kako galame i smiju se uz cigaretu poslije obavljenog posla.” Ulomak je to iz knjige “Beara” nagrađivanog pisca, scenarista, novinara i urednika Ivice Đikića koja o nekoliko dana srpnja 1995., kad je u okolici Srebrenice, Bratunca i Zvornika pobijeno više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, govori iz vizure onih koji su ubijali, bilo kao nalogodavci, organizatori ili kao izvršitelji. U ulomku s početka riječ je o pogubljenjima 13. srpnja u skladištu Zemljoradničke zadruge Kravica, kad je ubijeno više od tisuću muslimanskih zarobljenika, što je bio početak jednog od najgnjusnijih zločina u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Broj izravno ili neizravno uključenih u njega, od samoga vrha, Karadžića i Mladića, do dna, kojekakvih vojnika, kreće se oko tisuću, ali u središte svega Đikić postavlja pukovnika Ljubišu Bearu, tadašnjeg načelnika Uprave za sigurnost Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, koji je “tehnički osmislio i predvodio genocid”.