Otišla je jedna od najvećih američkih glazbenih zvijezda, žena koja je tijekom više od šest desetljeća karijere od siromašne djevojčice iz planina Tennesseeja postala pjevačica, glumica, autorica, poslovna žena i filantropkinja čije su pjesme odavno osvojile publiku diljem svijeta. No Dolly Parton iza sebe nije ostavila samo pjesme koje već svi znaju. Jedna tek treba postati hit.
Negdje u Dollywoodu, u njezinu DreamMore Resortu u Tennesseeju, nalazi se kutija koju se prema njezinim uputama ne smije otvoriti do 2045. godine. U njoj je, među predmetima koje je sama odabrala, i pjesma koju je napisala i snimila posebno za ljude budućnosti. Dolly je godinama znala da postoji velika mogućnost da neće doživjeti trenutak kada će je javnost prvi put čuti. Kutija je napravljena u sklopu otvaranja resorta 2015. godine i trebala bi ostati zaključana 30 godina. U njoj se nalaze njezina knjiga, komad drveta s trijema kuće u kojoj je odrasla, nikad objavljena pjesma te još jedna zapečaćena kutija čiji je sadržaj poznavala samo Dolly. Na službenim stranicama pjevačice navodi se da pjesma govori o njezinim nadama i snovima za budućnost. Dolly se poslije šalila da su joj tada rekli kako će do 2045. ionako odavno biti mrtva. Odgovorila je da možda ipak neće (da je poživjela imala bi 99 godina). Ali priznala je i koliko joj je neobično bilo zaključati pjesmu koju smatra dobrom i svjesno je poslati u vrijeme u kojem možda više neće postojati. Kada se kutija konačno otvori, proći će gotovo dva desetljeća od njezine smrti. Glas Dolly Parton tada će, ako se njezine želje ispoštuju, prvi put otpjevati nešto što nitko izvan vrlo uskog kruga nikada nije čuo.
Dolly Rebecca Parton rođena je 19. siječnja 1946. u ruralnom dijelu istočnog Tennesseeja, kao četvrto od dvanaestero djece Roberta Leeja Partona i Avie Lee Owens. Obitelj je živjela vrlo skromno u planinskom kraju Great Smoky Mountains. Otac je radio na farmi i različite fizičke poslove kako bi prehranio brojnu obitelj, a Dolly je kasnije upravo to djetinjstvo pretvorila u jedan od najvažnijih izvora svojih pjesama. Jedna od najpoznatijih, Coat of Many Colors, nastala je iz uspomene na kaputić koji joj je majka sašila od komada različitih tkanina.
Glazba se u kući nije doživljavala kao put do bogatstva. Bila je dio svakodnevice. Dolly je pjevala u crkvi, kao djevojčica nastupala na lokalnoj televiziji, a već s 13 godina pojavila se u Grand Ole Opryju. Nakon završetka škole 1964. otišla je u Nashville uvjerena da će postati profesionalna glazbenica. Upravo prvog dana u gradu dogodilo se nešto što će obilježiti gotovo cijeli njezin privatni život. Ispred praonice rublja neobičnog imena Wishy Washy Laundromat 18-godišnja Dolly upoznala je 21-godišnjeg Carla Deana.
Dvije godine poslije, 30. svibnja 1966., vjenčali su se u Ringgoldu u Georgiji. Brak je trajao gotovo šest desetljeća, sve do Deanove smrti u ožujku 2025. u 82. godini. Njihov odnos desetljećima je intrigirao javnost upravo zato što je Carl Dean radio sve suprotno od svoje supruge. Dolly je bila jedna od najprepoznatljivijih žena na planetu, a on je potpuno izbjegavao kamere, premijere, dodjele nagrada i život slavnih. Bavio se asfaltiranjem i imao vlastitu tvrtku, te je radije boravio kod kuće nego pratio suprugu na crvenom tepihu.
Njih dvoje nisu imali djece, ali Dolly je često govorila da je upravo razlika među njima jedan od razloga zbog kojih je brak opstao. On nije pokušavao postati dio njezine slave, a ona ga nije pokušavala pretvoriti u javnu osobu. Carl je, međutim, sasvim neplanirano završio u jednoj od najvećih pjesama koje je Dolly napisala. I to zbog odlazaka u banku.
Priča iza pjesme Jolene godinama se prepričavala kao priča o ženi koja je gotovo ukrala muža Dolly Parton. Stvarnost je bila nešto manje dramatična, ali dovoljno dobra da Dolly od nje napravi klasik. Dok su ona i Carl još bili mladi bračni par, u banci koju je on posjećivao radila je visoka crvenokosa službenica. Prema Dollynoj priči, žena je bila očito zainteresirana za Carla, a njemu pozornost nije bila mrska. Dolly ga je zadirkivala da prečesto odlazi u banku s obzirom na to da nemaju ništa novaca. Ali bankovna službenica zapravo se nije zvala Jolene. Ime je došlo od sasvim druge osobe. Nakon jednog nastupa Dolly je potpisivala autograme kada joj je prišla djevojčica crvene kose, zelenih očiju i svijetle puti. Pitala ju je kako se zove. Jolene. Dolly je nekoliko puta naglas ponovila ime i zaključila da zvuči kao pjesma.
Jolene je objavljena 1973. i postala jedna od najpoznatijih country pjesama svih vremena. Tijekom desetljeća snimali su je i izvodili brojni glazbenici, od The White Stripesa i Miley Cyrus do Beyoncé.
A prema jednoj od Dollynih poznatih priča, u približno istom razdoblju - možda čak i istoga dana - napisala je još jednu pjesmu koja će joj donijeti jednu od najvažnijih poslovnih odluka u životu. I Will Always Love You danas mnogi prije svega povezuju s Whitney Houston i filmom The Bodyguard.
Međutim, Dolly ju je napisala gotovo dva desetljeća ranije. Nije nastala kao ljubavna pjesma upućena muškarcu s kojim prekida vezu. Pjesma je zapravo bila njezin oproštaj od Portera Wagonera, country zvijezde čiji joj je televizijski show omogućio veliki proboj. Kada ju je čuo Elvis Presley, poželio ju je snimiti. Za Dolly, koja je odrasla u Tennesseeju, to je bio gotovo nestvaran trenutak. Elvis je tada bio najveća zvijezda na svijetu. Onda se uključio njegov menadžer, pukovnik Tom Parker. Prema Dollynoj priči, Parker joj je objasnio da Elvis neće snimiti pjesmu ako mu se ne ustupi polovica izdavačkih prava.
Porter Wagoner i Dolly Parton
Dolly je morala birati između toga da njezinu pjesmu otpjeva Elvis Presley i toga da zadrži vlasništvo nad vlastitim djelom. Odbila je. Kasnije je govorila da je zbog te odluke plakala cijelu noć. Ali prava nije dala. Godinama poslije pokazalo se koliko je taj potez bio važan. Whitney Houston snimila je I Will Always Love You za film The Bodyguard 1992. i pretvorila Dollynu pjesmu u jedan od najvećih svjetskih pop-hitova. Dolly je ostala vlasnica autorskih prava.
Novac i slavu Dolly je desetljećima vraćala u kraj iz kojeg je potekla, ali jedan od njezinih najvećih projekata nije imao veze s glazbom. Njezin otac Robert Lee Parton bio je vrijedan i sposoban čovjek, ali nije imao gotovo nikakvo formalno obrazovanje, nije čak znao čitati ni pisati.
Dolly Parton sa svojom obitelji 1960.
Dolly je govorila da ga je to pratilo cijeloga života i da se zbog toga osjećao manje vrijednim, premda je upravo on svojim radom uzdržavao dvanaestero djece. Godine 1995. pokrenula je Imagination Library. Ideja je u početku bila jednostavna: djeci u njezinu rodnom okrugu besplatno slati knjige od rođenja do polaska u školu. Projekt je prerastao Tennessee i zatim Sjedinjene Države. Proširio se na više zemalja, a do 2026. djeci su kroz program poslani stotine milijuna knjiga. Dolly je govorila da je njezin otac bio ponosan kada su je djeca počela nazivati "gospođom koja donosi knjige".
Dolly nije bila samo solo zvijezda. Jedan od najvećih hitova njezine karijere nastao je u duetu s Kennyjem Rogersom. Pjesma Islands in the Stream objavljena je 1983., a napisala su je braća Gibb iz Bee Geesa. Duet Dolly Parton i Kennyja Rogersa stigao je na prvo mjesto američke Billboardove ljestvice i postao jedna od onih pjesama koje su preživjele vlastitu eru.
Rogers i Dolly desetljećima su ostali bliski prijatelji i glazbeni partneri. Njihova međusobna kemija često je izazivala nagađanja, ali oboje su tvrdili da među njima nikada nije bilo ljubavne veze. Rogers je umro 2020., a zanimljivo je da je upravo Islands in the Stream postala tema posljednje objave Dolly Parton na Instagramu. Samo desetak dana prije smrti podsjetila je pratitelje na 43 godine od njihova velikog hita.
Pjesma je posljednjih godina ponovno postala popularna zahvaljujući Davidu i Victoriji Beckham. Njihov zajednički ples uz Islands in the Stream postao je jedan od njihovih prepoznatljivih privatnih trenutaka koje su dijelili s javnošću. Victoria je uoči Davidova 50. rođendana ponovno objavila snimku njih dvoje kako plešu upravo uz Dolly i Kennyja.
U međuvremenu je Dolly uspjela napraviti nešto što uspije rijetkim glazbenicima: nekoliko puta promijeniti vlastitu karijeru, a da nikada potpuno ne napusti ono od čega je krenula. S country pozornica prešla je na pop-ljestvice, a potom i na film. S Jane Fondom i Lily Tomlin glumila je u filmu 9 to 5, za koji je napisala istoimeni hit. Uslijedili su filmovi poput The Best Little Whorehouse in Texas i Steel Magnolias. Izgradila je i poslovno carstvo, čiji je najpoznatiji dio zabavni park Dollywood u Tennesseeju.
Pritom je desetljećima vrlo svjesno gradila i vlastiti izgled - golema platinasta kosa, uska odjeća, visoke potpetice, nokti, kamenčići i šljokice. Sve je to bio dio dobro osmišljenog imidža. Inspiraciju je pronašla još kao djevojčica u Tennesseeju, u lokalnoj ženi koju su drugi smatrali neukusnom i "lakom", dok je maloj Dolly upravo ona bila oličenje ljepote. Iza stereotipa o "glupoj plavuši" i "djevojci s periferije" (white trash) stajala je autorica tisuća pjesama i vrlo sposobna poslovna žena koja je izgradila vlastito carstvo. Često se i sama šalila na račun svojeg izgleda, a jedna od njezinih najpoznatijih rečenica bila je da "treba puno novca da bi se izgledalo tako jeftino".
