Kako izgleda jedan dan u životu pankera na pragu petog desetljeća života?
Evo, danas sam ustao u 7 da odbacim djecu po institucijama, u 8 sam bio na radiju zbog intervjua, pa sam jurio na probu, sad kad završimo ovaj razgovo, idem po djecu, pa navečer imam još jedan intervju i onda sam za danas gotov.
Pitam zato što si na novi album ‘Dani zatvorenih vrata’ uvrstio pjesmu ‘Barba’, u kojoj sanjariš o mirnom životu u nekom dalmatinskom mjestu.
Da, ovo je album koji govori o stavovima čovjeka koji ima 40 i nešto godina, i kad podvuče crtu, nije bio baš najuspješniji. Imao je brodolome, i privatne i poslovne. Ima izmišljenih priča, a ima i onih kojima sam svjedočio, onih za koje sam čuo, i naravno, ima i mene osobno. Iako je nisam napisao, pjesma ‘Barba’ mi je baš legla jer često sanjarim da živim negdje u malome mjestu na moru, gdje bih, barem tako mislim, mogao dozirati količinu ljudi koje ću pustiti u svoj život. Zapravo je to pjesma kak si mali Štefek zamišlja biti Dalmatinac - cijeli dan ništa ne raditi i ploviti u barci. Zato što mi život ima velike amplitude. Najprije se zatvorim na nekoliko mjeseci sam u sobu od pet kvadrata da bih napisao pjesme. A onda kad izađem iz izolacije, moramo te pjesme otpjevati pred nekoliko stotina ili nekoliko tisuća ljudi. Posao mi je takav da ovisim o mišljenju drugih. E, to je užasan stres i tad poželim živjeti negdje drugdje i raditi nešto drugo.
To mi kažeš nakon osam albuma i skoro tisuću nastupa. Zar to nije već rutina?
Je l’ i ženi koja osmi put rađa kažeš da ne jauče jer joj je to već rutina? Nije i nikad neće biti! Teško pišem pjesme, neke godinama čuvam i ‘žvačem’ ih dok ne izađu pred publiku. A i onda nisam uvijek zadovoljan rezultatom. Ljubomoran sam na Štulića kad vidim s kakvom je lakoćom objavljivao dvostruke i trostruke albume. Kad mjerim vrijeme koje mi je potrebno da snimimo album, zaključim da sam, u odnosu na njega, neplodan autor.
Tko prvi čuje pjesme?
Oni koji su mi najbliži. Uglavnom moja žena i njezinom mišljenju doista vjerujem. Ima i na ovom albumu nekoliko pjesama koje joj se ne sviđaju. Na primjer baš taj ‘Barba’ joj je grozan, izvrijeđala me. Ali tu pjesmu sam pet-šest godina svirao na tulumima i bila je pravi hit, pa su me nagovarali da ju konačno snimim. Većina pjesama je nastala u Kanadi u jednom podrumu u Torontu, gdje sam proveo dva mjeseca bez svog benda. U toj radnoj sobi bilo je jako puno miševa, žohara… U šali sam rekao da je u tom našem stanu u Torontu na štednjaku Isus kuhao posljednju večeru.
U dosta pjesama tematiziraš krizu srednjih godina. U pjesmi ‘Messi’ ljutiš se na prijatelja koji se promijenio do neprepoznatljivosti zbog nove žene koja je ušla u njegov život.
Da. No mi volimo drugima suditi, a zaboravljamo kakvi smo mi bili kad smo počeli novu vezu. Koliko smo se spremni promijeniti i prilagoditi toj drugoj osobi? Pa ni ja nisam više isti otkako sam sa svojom suprugom u odnosu na to kakav sam bio dok sam bio s bivšim djevojkama. ‘Messi’ priča o ekstremnim slučajevima kad netko preko noći odluči biti sretno ‘udvojen’ i promijeni mimiku, gestikulaciju, način izražavanja, piće koje pije… Ali ja mislim da takve veze nemaju budućnost jer nemoguće je postati netko drugi kad imaš neke godine.
Gdje je ta granica kompromisa do koje se može ići u takvim situacijama?
Kao što sam opjevao - kreće od piva. Ako si prije pio veliko pivo, a sad piješ malo, znaš da nešto nije OK. Sljedeći signal je smisao za humor. Ako se odjednom trudiš biti korektan u šalama, a prije si volio sočnu zafrkanciju. Meni je važno da u vezi dijelim sličan smisao za humor. Ako netko ne kuži barem pet mojih fora, onda nije dobro.
‘Lijepa riječ’ je prava ljubavna pjesma.
Bojao sam se da je prepatetična, ali me žena uvjerila da nije. Svirali smo ju nekoliko puta na probi i nismo bili ‘ljubomoran sam na štulića kad vidim većina pjesama je nastala u podrumu u Torontu, gdje sam proveo dva mjeseca u društvu miševa i žohara zadovoljni. Snimio sam ju na mobitel i mjesec dana kasnije shvatio da baš tako kako smo ju odsvirali na probi treba biti i na albumu. Zokija smo stavili na muke jer više nije znao kako je odsvirao gitaru, pa je morao ‘skidati’ samog sebe.
Imaš nekoliko politički angažiranih pjesama. U ‘Mojoj majici’ govoriš protiv pokreta, građanskih akcija, stranaka i njihovih majica na kojima su logotipi…
Ma tu ima najviše autoironije jer mi frontmeni volimo imati lijepe majice na sebi, da nas svi vide. Volim kad mi nije pretijesna, kad je agresivna, pa se gledam u backstageu u toj majici, kak mi stoji, izgledam li dobro…
Kad smo već kod toga, ima li i koliko samoljublja u glazbenicima kad stanu na binu?
Svatko tko ima potrebu stati na binu i nešto govoriti masi, pati od viška samopouzdanja, pa tako vjerojatno i ja. I nitko mi ne može reći da to nije tako. Jer nije normalna situacija da staneš pred deset ili sto ili deset tisuća ljudi i govoriš im kako ti vidiš svijet oko sebe.
Imaš pjesmu ‘Udarna vijest’ u kojoj kritiziraš medije i glad za senzacionalizmom.
Englezi imaju jednu uzrečicu – ‘if it bleeds it leads’. To je kad otvorim novine, televiziju ili portale i odmah naiđem recimo na vijest o bebi koju je pojeo rakun. Ne mogu to podnijeti i odmah mijenjam program ili portal. Zašto moram znati da je norveški višestruki ubojica i terorist Breivik nosio Lacoste majicu? Isto tako mislim da je OK odluka televizijskih kuća u Engleskoj da više ne prikazuju ekshibicioniste koji ulijeću na nogometne terene. Ako želiš popularnost – ne može na takav način! Evo ti prijedlog za naslov teksta - Mile Kekin se zalaže za cenzuru!
Jesi li ikad razmišljao da pjesme otpjevate na engleskom i proširite tržište?
Pjevam na hrvatskom i sličnim jezicima i to je jezik na kojem razmišljam. Neke smo pjesme čak i imali na njemačkom i engleskom. Ali zapravo ja sam bolji tekstopisac nego pjevač. I zato mi je glupo lišiti se onog najboljeg u sebi samo zato da bi me čuli imućniji dijelovi Europe i svijeta. Ima domaćih bendova koji pjevaju na engleskom i to rade jako dobro, ali uvijek imam osjećaj da sam to već čuo u boljoj verziji od stranih bendova. Jezik je jako moćno oružje kojim možeš nekog jako taknuti u srce. Da se toga lišimo, to ne bi više bilo Hladno pivo.
Na albumu vam je pjevao i Tomfa iz Kawasaki 3p-a i Branko Golubović Golub iz Goblina. Kako je došlo do te suradnje?
Da. Goblini su odličan punk bend iz Srbije. Inače Golub radi za strane humanitarne organizacije i kad sam ga nazvao, zatekao sam ga u Etiopiji, u Adis Abebi. Poslao sam mu pjesmu, a njemu se toliko svidjela da je odmah javio da će tamo navečer u ormaru snimiti svoju dionicu. Drugo jutro dobio sam njegovu snimku i odnio je producentima, koji su se oduševili silinom energije kojom je to otpjevao.
Odlična priča za promociju albuma. Još kad bi bila istinita…
Ma uopće se ne šalim! Pa ja sam vokal za pjesmu ‘Šamar’ snimio u ormaru u Denykenovu stanu u Novom Zagrebu. To je stara producentska fora.
Za dvije godine je 30 godina benda. Budući da ste prve važne koncerte odsvirali na dvije danas iznimno kontroverzne lokacije, gdje ćete proslaviti obljetnicu - koncertom u Remetincu ili koncertom u Kumrovcu?
Definitivno u Kumrovcu, jer je puno ljepša priroda. Osim toga, čujem da se okreću kineskom turističkom tržištu, pa ako i mi usput otkinemo dio toga kolača… selimo se u Kinu.
