"Nije me briga što o meni misle tipovi poput Božidara Alića"

Baš uoči ovog razgovora, glumac Zagrebačkoga kazališta mladih Milivoj Beader (51) iz poštanskog je sanudčića izvadio obavijest Hrvatskog društva dramskih umjetnika da više nije njihov član. 

Ispisnicu je dobio na vlastiti zahtjev nakon što je među prvima stao u obranu kolegice Nine Violić, koja je nakon kritičkog osvrta na aktualne političke događaje, preko Facebooka primila na stotine prijetnji smrću.

Budući da HDDU nije osudio agresivne napade na svoju članicu, Beader te još stotinjak hrvatskih glumaca i kazališnih redatelja napustilo je udrugu i sudjelovalo u prosvjedima protiv aktualnog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Kako to da je iz HDDU-a istupilo tek stotinjak glumaca od skoro tisuću članova?

Andrej Kreutz

Ili zato što misle slično kao i novi ministar kulture ili zato što se boje. Ne znam čega bi se trebali bojati i zašto. Jasno mi je da nisu izašli članovi iz amaterskih kazališta, ali mi nije jasno da se nisu iščlanili iz većih kazališta poput Gavelle ili HNK. Ako im je baš toliko stalo do poreznih olakšica koje smo mogli ostvariti kao članovi tog udruženja, neka ga ostvaruju putem Hrvatskog društva filmskih djelatnika.

Možda se boje za radna mjesta jer politika kroji budžete kazališnih kuća. Jeste li pomislili da biste i vi mogli u ZKM-u dobiti otkaz?

Uvijek ima razloga da šutimo i ne iznosimo svoje mišljenje. Staljinizma je bilo i bit će ga bez obzira tko je na vlasti. Ako ćemo tako razmišljati, onda se stvarno nikad ništa u našem društvu neće promijeniti na bolje. Čisto sumnjam da će nam Bandić podijeliti otkaze jer smo bili na prosvjedima i istupili iz HDDU-a. Ali ako je došlo do toga da zbog svog mišljenja i svog stava izgubim posao, onda nek dobijem otkaz. Već mi dolaze poruke s raznih strana da će mi stati na kraj i da mi se broje krvna zrnca, ali nitko mi se nije još obratio izravno, valjda zato što znam odgovor na pitanje svih pitanja - ‘Gdje si bio ‘91?’.

Dijete ste iz miješanog braka, pa gdje ste bili 1991.?

U 113. šibenskoj brigadi. Otac mi je bio Srbin, a majka Hrvatica. U Drnišu je do 1990. četvrtina stanovništva bila srpske nacionalnosti i bilo je mnogo miješanih brakova. Te godine sam bio apsolvent ekonomije u Zagrebu i bezuspješno sam pokušavao upisati glumu. Kad sam vidio na televiziji da Ratko Mladić govori da je ‘Drniš vekovni srpski grad i da će sve ptice tamo opet da pevaju srpski’, javio sam se s još desetak prijatelja iz djetinjstva u Zbor narodne garde i otišao u 113. šibensku bojnu. Godinu dana branili smo položaje u Pakovu Selu. Samo u mojoj postrojbi bilo nas je 40-ak iz miješanih brakova. Dobili smo kalašnjikove, a nas nekoliko i ručne minobacače jer sam u JNA bio artiljerac. Mi i dečki sa šibenskog mosta sačuvali smo u tim prvim mjesecima Šibenik od okupacije. Otac je napustio Drniš prije ulaska srpske vojske i rat je proveo u hotelu Medena s ostalim Drnišanima jer se nije htio pridružiti Raškoviću. Njega i strica su u SAO Krajini zbog ‘izdaje’ osudili na doživotni zatvor, a mene su u odsustvu osudili na smrt.

Čega se sjećate iz tih dana?

Anto Magzan (PIXSELL)

Bilo je strašno slušati ih kako noću pjevaju četničke pjesme, a u vojarni je bila i vojska JNA, i dragovoljci kapetana Dragana, i Šešeljevci, i domaći. Proradio je u nama inat i odlučili smo da od tamo ne idemo pa makar svi izginuli. Odbili smo dva njihova napada, pa je i danas u Pakovu Selu jedan tenk koji smo im tada uništili. U takvim je borbama sav mit o srpskom junaštvu pao u vodu, vidjelo se da je to vojska bez morala.

Jeste li ikad zatražili braniteljski status?

U Gardi sam bio godinu dana, do srpnja 1992., kad sam položio prijamni na Akademiji. I to igrom slučaja jer su iz komisije nedostajala dva člana koji su do tada uporno glasali protiv mene i raspitivali se kod mojih kolega jel’ mi se otac doista zove Jovo. Iz rata sam se u Zagreb vratio prilično psihički rastrojen, a studij mi je pomogao da ponovno normalno profunkcioniram. Ipak, nikad nisam imao PTSP, kao ni nitko od mojih suboraca jer su se svi nakon rata vratili svojim poslovima i nitko od nas nije nikad tražio nikakve beneficije. Nismo ni mogli oboljeti od PTSP-a jer mnogo mojih dragih prijatelja iz 113. šibenske i 4. splitske nisu radili svinjarije kao što je to bio slučaj s pijanim tipovima koji su nakon naših akcija upadali u sela te pljačkali i ubijali starce, poput slučaja u Gaćelezama i Miljevcima. Takvi ispadi bacili su ljagu na časni Domovinski rat i da se to odmah procesuiralo, ne bi nam trebao Haag. To je ekipa koja se uvijek ponašala isto – slušaju Thompsona i Arkanovu Cecu te 20 godina pričaju samo o ratu, pa nije ni čudno da su prošvikali.

Kad smo već kod toga, podržavate li branitelje u Savskoj?

Kako da ih podržim kad potiču na nasilje i usred Zagreba prijete građanima plinskim bocama? Ne kažem da i među njima nema pravih branitelja, ali generalno - oni su sramota za hrvatske branitelje. Nepojmljivo mi je da se tako lako daju izmanipulirati, a to se najbolje vidjelo na primopredaji u Ministarstvu branitelja s orgijanjem biskupa Košića. Od Crnojina famoznog registra izdajnika puno bih radije vidio reviziju braniteljskih mirovina jer znam mnogo njih koji se diče stanovima i beneficijama kao HRVI iako nikad nisu vidjeli prvu crtu niti su ranjeni u borbama.

Dragovoljac ste, a niste u braniteljskoj udruzi, glumac ste, a sad niste više ni u strukovnom udruženju?

Anto Magzan (PIXSELL)

Nikad nisam bio ni u jednoj udruzi ni u jednoj stranci. Izgleda da nigdje nisam bio dovoljno dobar. Kad sam došao u Gavellu, ekipa domoljuba me je tapšala po ramenu i govorila mi: ‘Ti si naš’ jer sam bio u Domovinskom ratu, a oni nisu bili nigdje. Kad sam bio u Splitu, bio sam jedini iz tamošnjeg HNK koji je bio dragovoljac pa mi ni tamo nitko od tih Štrljićevih kukavica nije smio ništa reći, a s treće strane su bili ovi moji u Zagrebu koji su bili Umjetnička bojna pa su i mene zvali da dođem tamo. Nije mi palo na pamet jer su nosili kožne jakne iz humanitarne pomoći, pušili Marlboro te čitali poeziju po podrumima u Sisku i Karlovcu da bi kao podizali borbeni moral. Kad su u Splitu na rivi uniformirani recitirali Tina Ujevića, grunula je granata s nekog broda pa su pobjegli s rive u kazalište. Kakva je to garda? U redu, neki ljudi ne žele nositi oružje, neki se boje i ja to poštujem, ali nemoj onda od toga raditi priču. Hrvoje Hitrec je poslije o njima pripremao monografiju pa su zvali Mladena Vulića, koji je bio dragovoljac u Županji, i mene da damo svoje fotografije iz rata. Nismo pristali. Vulić im je rekao: ‘Daj, odjebite!’. Kakva monografija? Za što? Za recitiranje. Nikad nisu došli ni do Šibenika, a kamoli do prve crte u Pakovu Selu. Puno mojih kolega se sklonilo u Umjetničku bojnu da ne bi dobili poziv u pravu postrojbu.

Za koga ste glasali na zadnjim izborima?

Svjetonazorski pripadam lijevom centru pa sam glasao za SDP. Da se razumijemo, nemam nikakvih simpatija prema Milanoviću jer je stvorio kult ličnosti kao i Tuđman, kao i Sanader. Okružio se hrpom poslušnika i njegova vlada nije održala ni jedno predizborno obećanje. Zamjeram im što su kulturu srozali na 0,5 posto proračuna, zamjeram im što su dopustili u Vukovaru dvije kolone, zamjeram im što su dopustili braniteljski prosvjed i sve ovo što se sad događa je njihov grijeh. Ali na zadnjim izborima nisam imao opciju. Nije to bila ni Mirela Holly, ni Sinčić, a naročito ne Most. Petrov je najavljivao velike reforme pa, eto, jedva čekam da ih vidim! Mnogi moji prijatelji su glasali za Most i danas se tuku po glavi jer je sad svima jasno da je Karamarko pojeo Petrova i da ovaj samo klima glavom. Znam i to da u Oreškovićevu predstavljanju programa nije bilo ni jedne riječi o kulturi.

Hoćete li i dalje ići na prosvjede protiv ministra kulture Zlatka Hasanbegovića?

Hoću. Ako smo mi za njega netalentirani anonimusi, onda se pitam tko je Zlatko Hasanbegović? On je prvi hrvatski ministar koji je apsolutni anonimus u kulturi. Hoće li mi to profesionalno naštetiti? Ne vjerujem, jer znam tko sam i što sam. A to što tipovi poput Božidara Alića i njemu sličnih misle o meni, nije me briga. Svjestan sam da kod nekih redatelja nikad nisam niti ću dobiti ulogu, ali s takvima ne bih nikad ni pristao surađivati. I to što je Juraga dao ostavku na mjesto predsjednika HDDU-a znak je da su naši prosvjedi imali smisla. Zanima me tko će biti njegov nasljednik, jer dosad je uvijek na tome mjestu bio netko blizak HDZ-u.