Josif Staljin izgradio je veliki i moćni Sovjetski savez, no učinio je to svojom nemilosrdnom politikom koja je odgovorna za smrt gotovo devet milijuna ljudi.
Oni lojalni komunističkoj partiji smatrali su ga vođom i zaštitnikom Rusije i ruskog naroda, a oni koji su mu se protivili bili su sustavno iskorijenjeni. No čak i oni lojalni njegovu liku i djelu često su završavali u zatvoru ili bili ubijeni. Uništavao je slobodu govora, izražavanja i slobodu medija.
Njegova nemilosrdnost nije bila ograničena samo na ulogu vođe Sovjetskog saveza, već se mogla vidjeti i u životu njegove obitelji. 1932. godine njegova druga supruga pronađena je mrtva. Nakon pregleda utvrđeno je kako je umrla od prsnuća slijepog crijeva, no mnogi povjesničari misle da su ju ubili Staljinovi agenti ili čak i on sam. 1943. godine njegov je najstariji sin Jakov Džugašvili umro u nacističkom koncentracijskom logoru jer ga Staljin nije htio zamijeniti za nacističkog generala kojeg su zarobili Rusi.
Upravljao je i njezinim ljubavnim životom. Bila je antisemitist, pa joj je zabranio da izlazi sa Židovima, i želio je da se uda za jednog od visoko pozicioniranih čelnika komunističke partije. No ona se ipak udala za Židova, Grigori Mozorova, kojeg Staljin nikada nije odobravao. Par se razveo 1947. godine.
Nakon Staljinove smrti 1953. godine Svetlana je pomislila kako će se država konačno prestati miješati u njezin život. Preuzela je majčino prezime Alilujeva i počela hodati sa indijskim komunistom Brajesh Singhom kojeg je upoznala u Moskvi. Država ju je ipak nastavila špijunirati i kontrolirati njezin život, natjerali su ju da odbije prosidbu i zabranili joj da napusti Sovjetski savez iz bilo kojeg razloga. No kada je Singh umro 1966. godine Svetlana je uspjela dobiti dozvolu i otići na njegov sprovod u New Delhi.
Bila joj je to idealna prilika za bijeg. Pozvala je taksi koji ju je odveo u obližnju američku ambasadu gdje je zatražila politički azil. Amerikanci nisu znali da Staljin ima kćer, pa su ju prebacili u Švicarsku gdje je čekala da provjere njezin identitet i odluče hoće li joj dozvoliti dolazak u SAD. Nakon što je njezin identitet potvrđen predsjednik Lyndon Johnson suočio se sa teškom odlukom, hoće li joj dozvoliti politički azil i tako možda pogoršati već narušene odnose sa Sovjetskim savezom.
Nakon nekoliko tjedana razmišljanja, odobren joj je dolazak u SAD.
Čim je stigla javno je osudila komunizam i autoritarni teror kojeg je nametnuo njezin otac. Svjetski mediji izvještavali su o njezinom dolasku, a Sovjeti su bili bijesni. Navodno su planirali uposliti tajne agente u SAD-u da ju ubiju, no te planove nikada nisu proveli u djelo.
Nikada u potpunosti nije bila sretna sa svojim životom u SAD-u. Često se selila, a nedostajala su joj i njezina djeca koja su ostala u Sovjetskom savezu i s kojima nije bila, tj. nije smjela biti u kontaktu. Većinu svog novca potrošila je do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća i upala u financijske probleme. Na iznenađenje mnogih zapadnjaka u Sovjetski savez vratila se 1984. godine. Ponovno je bila sa svojom obitelji i ispričala se što se odrekla komunizma.
No ostala je samo dvije godine, i preselila se u Veliku Britaniju. U Bristolu je ostala do 2009. godine, da bi se zatim opet vratila u SAD i dobila trajnu vizu. 22. studenog 2011. godine u 85 godini života preminula je u Wisconsinu. Čini se kako do kraja svog života nije mogla pobjeći od strašnog naslijeđa svoga oca.
