U genijalnom filmu mladoga Wima Wendersa "Alice in den Städten" nezaboravna je replika - Amerikanci su nam kolonizirali podsvijest. Dok je Wenders ovjenčan priznanjem njemačke kritike za domaći film godine obilazio internacionalne filmske festivale, rokerski svijet je sredinom 1970-ih počeo otkrivati kako zvuči totalno amerikanizirani njemački rock bend. Scorpions su startali iz Hannovera, ali su najčešće zvučali kao da dolaze s američkog MidWesta.
Bučna hard rock škvadra predvođena braćom Schenker potpuno se ufurala u zapadnonjemačku viziju američkog sna, čak je među ranim radovima imala pjesmu "American Girls". Trajno opredjeljeni za pjevanje na engleskom, Scorpions su izrasli u najuspješniji njemački sastav svih vremena i diljem svijeta prodali više od 100 milijuna ploča. S takvim rezultatima neupitan je status nacionalnih superjunaka, makar su u četiri i pol desetljeća karijere snimili svega dvije i pol pjesme na njemačkom.
Dvadesetak godina nakon proboja Scorpionsa, u Njemačkoj je sve izgledalo drugačije. Hard rock je pretopljen u heavy metal i njegove legure, srušen je Berlinski zid, Njemačka je ponovno ujedinjena, a na zapadnjačku rock scenu počeli su pristizati dečki s istoka koji su se preko noći uštekali u svjetske trendove. Šestorica istočnjaka, mahom bivši punkeri, pokrenuli su 1994. u Berlinu vrlo ambiciozan gothic-industrial-metal bend Rammstein. Mikrofon je uzeo najstariji među njima, 31-godišnji Till Lindemann iz Rostocka.
U djetinjstvu je marljivo trenirao plivanje, doplivao do finala juniorskog Europskog prvenstva i zamalo promašio olimpijsku normu za nastup u reprezentaciji DDR-a na igrama u Moskvi. Za razliku od hard rock braće Schenker iz Hannovera, Till Lindemann u školi nije učio engleski. Amerikanci mu nikako nisu mogli kolonizirati podsvijest. U njegovim formativnim godinama takve su pokušaje udruženim snagama suzbijali istočnonjemački Stasi i sovjetski KGB.
Kad je prekinuo plivačku karijeru, odlučio se okušati kao bubnjar na živahnoj berlinskoj punk sceni, gdje su lokalni bendovi pjevali isključivo na njemačkom, a njegov Feeling B bio je jedan od najupornijih i najprovokativnijih. Punkeri s istočne strane Zida bili su majstori provokacije, uvijek pažljivo odmjerene i izvedene u granicama zakona da ih po leđima ne dohvati pendrek Honeckerova režima.
Rammstein je usavršio berlinsku punkersku vještinu poigravanja na rubu dopuštenog i prenio je na zapadne pozornice u vlastitoj glazbeno-scenskoj maniri nazvanoj Neue Deutche Härte (NDH). Dobacio je mnogo dalje nego što se bilo tko mogao nadati.
Najtraženiji bend s njemačkoga govornog područja prodao je 45 milijuna ploča i zauzeo mjesto među planetarnim koncertnim atrakcijama nakon što mu je vodeći transatlanski glazbeni "industrijalac" Trent Reznor otvorio vrata američkog tržišta uvrstivši ga na soundtrack kultnog filma Davida Lyncha "The Lost Highway". Posljednji studijski album "Liebe ist für alle da" izbacio je 2009. uz škakljivi najavni videospot za pjesmu "Pussy" obilato začinjen nudizmom i pornografijom.
Međutim, zbog duge diskografske pauze povratnički sedmi album "Rammstein", koji će biti objavljen 17. svibnja, tražio je još jaču i efektniju provokaciju.
U grandioznom 9-minutnom spotu za prvi singl "Deutschland" izmiksana je cijela njemačka povijest. Unutra su drevni Arminiusovi germanski ratnici iz bitke protiv Rimljana, mitska heroina Germania, srednjovjekovni vitezovi, statua Karla Marxa, prizori Weimarske Republike, grb DDR-a, urbana gerila Baader-Meinhof, prvi Nijemac u svemiru Sigmund Jähn, omraženi diktator Erich Honecker i još hrpetina simbola uglavnom nejasnih gledatelju koji nije dobro upućen u njemačku povijest, pa je britanski magazin Metal Hammer detaljnu analizu spota prepustio profesorici Alexandri Lloyd s katedre germanistike na Oxfordu.
Prašina u najširoj javnosti posve očekivano podigla se zbog kadrova koji podsjećaju na Holokaust, gdje se pojavljuju članovi benda u logoraškim odorama privedeni na gubilište s omčama oko vrata.
Za nepunih mjesec dana "Deutschland" je skupio 38 milijuna pregleda na YouTubeu, a Rammstein je svakodnevno prozivan zbog trivijalizacije Holokausta uz burne reakcije iz Izraela i još burnije iz Njemačke. Najoštriju izjavu dao je Christoph Heubner iz Međunarodnog odbora Aushwitz: "Vrijednost ovog videa kao umjetničkog istraživanja njemačke povijesti i Njemačke kao domovine daleko je ispod nule".
Dok u Njemačkoj traju žučne rasprave je li u kontroverznom spotu bezobzirno zlorabljena sloboda umjetničkog izražavanja, neupitno je da se Rammstein još jedanput može pohvaliti kako je provokativnim sadržajem ugrabio golemi publicitet i osigurao novi bestseler. Donekle sličan incident zabilježen je 1998. zbog videa za Rammsteinovu obradu Depeche Mode dark wave klasika "Stripped", u kojem je korišten materijal iz nacističkog propagandnog filma "Olympia" Leni Riefenstahl.
Primal Scream i Asian Dub Foundation tad su pokrenuli inicijativu da se "pronacističkom" bendu zabrani djelovanje u Britaniji. Till Lindemann poslao je jasnu poruku zabrinutim britanskim kolegama: "Mi smo s Istoka. Odrasli smo u socijalizmu. Bili smo punkeri i gotičari. Mrzimo naciste".
Za dokazivanje na domaćem terenu ipak je trebalo ponuditi nešto konkretnije pa je Rammstein za treći album "Mutter" pripremio pjesmu "Links 2-3-4", u kojoj je Lindemann citirao tvrdog ljevičara Oscara Lafontainea i otvoreno istaknuo ljevičarski svjetonazor benda. Na tom primjeru prvi put se moglo razlučiti kako Rammstein gradi dvostruki identitet vješto prilagođen različitim krugovima publike, unutarnjem i vanjskom.
Za unutarnji krug, područje Njemačke i okolnih zemalja njemačkoga govornog područja, gdje slušatelj kuži njegovu igru riječima, to je bend koji se često upušta u društveni angažman i otvara teške teme. "Deutschland" na početku može zazvučati kao patriotska pjesma i jednosmjerna glorifikacija slavne njemačke prošlosti, ali završava pesimističnim pogledom u budućnost nepovratno ostarjele nacije.
U vanjskom krugu, pred publikom koja uglavnom ne razumije njemački, Rammstein se oslanja na žestoki zvuk, atraktivnu mješavinu metala, elektronike, industriala i gotike, a prije svega na neviđeni arsenal scenske pirotehnike. Till Lindemann je jedini svjetski glazbenik koji si je pribavio licencu pirotehničara jer nije bilo drugog načina da mu organizatori koncerata dopuste pogibeljno igranje vatrom na pozornici.
Rammstein je muzički još pretanak za ozbiljnu usporedbu s Nine Inch Nails, a odavno je prevelik za pejorativnu etiketu "Kindergarten Laibach". Na globalnoj razini najprije bi mogao ostati zapamćen kao Kiss za 21. stoljeće. Dakako, u masovkama tog tipa uvijek se mogu zalomiti neko posve iskrivljeno tumačenje i radikalno drugačiji doživljaj glazbe. Nakon katastrofalnog raspleta talačke krize u školi u Beslanu 2004. ruski istražitelji ustanovili su kako je skupina čečenskih terorista tijekom akcije za podizanje borbenog morala koristila pjesme Rammsteina.
