Bio je idealist, o čemu dovoljno govori činjenica da je sinovima dao imena Milovan i Dušan, no nije se mirio s unitarističkom politikom. Šibl je i pisac, veliki, sjajan pisac, stvaratelj - sve suprotno od naše suvremene desnice, koja od alata u ruci drži jedino čekić. Oni su nalik na ISIL u Palmiri - hodaju od jednog do drugog kulturnog spomenika, sve ruše, ništa ne grade. Knjige, predstave, filmovi, muzeji, zbirke - nigdje ništa, pustinja. A iza Šibla su ostala djela koja nije moguće tek tako "isčekićati".
Njegovi su ratni dnevnici prvorazredno štivo, uz bok Milovanu Đilasu i Edurardu Kocbeku, reljefni, s mnoštvom sjajno ocrtanih karaktera i situacija, nisu slučajno poslužili kao materijal za najbolje, zapravo, jedine u višem smislu istinite naše filmove o Drugom svjetskom ratu. Po Šiblu je snimljena i sjajna serija "Sumorna jesen", koja se i danas prati bez daha.
Olovnih sedamdesetih i nešto relaksiranijih osamdesetih, Šibl je bio jedan od rijetkih koji se usudio družiti s Franjom Tuđmanom. Tijekom Hrvatskog proljeća bio je jedan od najistaknutijih lidera umjerene struje, ona koja nije nasjedala radikalima kojima su dirigirale tajne službe. Šibl je bio Krležin prijatelj. I nesalomljiv u svojim uvjerenjima, za razliku od Krleže koji je bio čovjek "od glave do (četrdeset) pete". Za to je platio izopćenjem.
Iz vojske je istupio zbog prosvjeda jer mu nisu dali da s X. korpusom oslobodi Zagreb, pa je u vojsku mobiliziran tek tijekom sukoba sa Staljinom 1948. Na pitanje bi li opet išao u šumu, kasnije je duhovito odgovarao: "U šumu? Više ni u park". Priča o televiziji u Jugoslaviji ide tako da je Šibl jednom prilikom intervjuirao Tita, koji mu je rekao kako cijeli svijet, za razliku od Jugoslavije, ima televiziju.
"Požuri s tim", rekao mu je. Šibl je, doista, požurio - no kad je posao bio pri kraju, iz Beograda su počeli dolaziti telefonski pozivi Rodoljuba Čolakovića, ministra kulture, suprotnog sadržaja - "Uspori s tim...". Najprije pristojni, vremenom sve nervozniji pozivi trebali su natjerati Šibla da odustane i primat u pokretanju televizije prepusti Beogradu. No Šibl - nije usporio. Već prvi tekst koji ćete naći na internetskim tražilicama odmah pokazuje da je ovaj sjajni pisac u najširoj javnosti pravilno percipiran kao otac ove ustanove:
"Osnivač i prvi generalni direktor RTV Zagreb bio je narodni heroj Ivan Šibl, po kojem se danas zove nagrada za životno djelo HRT-a. Izravnim prijenosom svečanog otvorenja Zagrebačkog velesajma na južnoj obali Save 7. rujna 1956. počelo je emitiranje TVZ-a. Redovito emitiranje eksperimentalnog programa Zagrebačke televizije iz Jurišićeve 4 počelo je 19. studenog iste godine".
Moć politike u "popravljanju" prošlosti nikad ne treba podcijeniti. U Hrvatskoj je ovaj proces očito u punom zamahu. Ovdje nije riječ o skrupuloznom pretresanju problematičnih tvrdnji iz bivšeg sustava, nego postupnom, ustrajnom i metodičnom prebacivanju partizanskog pokreta na mračnu stranu povijesti, uz paralelnu rehabilitaciju ustaštva. Kako ustaštvo nije moguće u cijelosti rehabilitirati, sukob oko povijesti u Hrvatskoj u prvom je koraku ciljao na izjednačavanje partizana i ustaša, u drugom na demonizaciju antifašističkog pokreta, a u trećem na diskretno odavanje počasti ustašama kao državotvorcima.
To je manje više i ostvareno - ovih im dana dio Vlade odaje počasti tako što ih krijumčari uz civilne žrtve rata. Negiraju se, pak, jedna za drugim, sva mirnodopska postignuća prošlog sustava. U kratkom vremenu čuli smo kako je Ante Pavelić bio zadnji državnik koji je gradio bolnice u Hrvatskoj, HRT je emitirao dokumentarac o Nacionalnoj biblioteci koji ni na jednome mjestu ne spominje oca ove kapitalne ustanove, Stipu Šuvara (kojemu se uvijek uredno navode svi grijesi), a iz povijesti bi trebalo deložirati i Šibla.
To je, naravno, nemoguće. Šibl nije bio samo narodni heroj, on je bio junak po naravi - kao glavni urednik Borbe objavljivao je tekstove Milovana Đilasa koji su imali svjetski odjek i globalni značaj. Đilas je zahvaljujući tim tekstovima postao prvi disident prvog disidenta - on je Titu postao ono što je Tito bio Staljinu. Šibl se već kao omladinac istaknuo hrabrim akcijama po okupiranom Zagrebu, a tijekom života nikad nije postao oportunist.
Šibl je bio institucija, piše u svojoj knjizi "Bez reprize" Miro Lilić, pa dodaje:
"Šibl je ostavio jak pečat, a svojim autoritetom uspio se izboriti da TV Zagreb bude prva, najbolja televizija u Jugoslaviji, ali i da to ostane. Trebalo je odoljeti svim pritiscima. Bio je blag čovjek, svima je želio pomoći... TVZ, kojoj je udario temelje, već u njegovo vrijeme bila je tako moćna da je mogla raditi velike, pa i grandiozne projekte.
Veliki domoljub, intelektualac, bio je general, ali izuzetno opušten čovjek. Dovodio je novinare, a sa svojim brojnim političkim vezama uspio je za Televiziju isposlovati mnoge usluge koje su joj u tim ranim danima bile potrebne. Strastveno je volio nogomet. Bio je predsjednik Dinama". Prvi televizijski prijenos nogometne utakmice u nas odigrao se, kaže Lilić, sasvim slučajno.
"Šibl je otišao u Italiju gledati prijenos utakmice. Nije bio jako zagrijan za prijenose nogometnih utakmica pa su organizirali da tamo vidi kako to izgleda. Oduševio se. Nešto kasnije, kad je naša reprezentacija igrala u Engleskoj, za radio ju je prenosio Mladen Delić. Televizija je imala sliku, ali nije imala svojeg komentatora. Netko se tad sjetio spojiti televizijsku sliku s Delićevim radijskim prijenosom utakmice i tako je TV Zagreb ostvario prvi izravni prijenos nogometa!"
"Kao jedan od istaknutih sudionika Hrvatskoga proljeća, potkraj 1971. uklonjen je sa svih dužnosti i isključen iz javnoga života", piše u Galićevu "Leksikonu HRT-a".
Ovo je drugi pokušaj da se Šibla izbaci iz povijesti - prvi put s ljevice, a drugi put s desna - no ni on neće biti ništa uspješniji.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Osnovao je režimsku TV koja je služila bivšim i današnjim komuništima za održavanje vlasti i uhljbljivanje...
Današnji upravitelji ili menadžeri HRT su gomila netalentiranih spodoba bez ikakove vizije i znanja za rad i razvoj HRT. Pogledajte malo serije i TV filmove koje su proizveli od 1991 pa do danas. Čisto smeće u svakom pogledu. Oni danas ... prikaži još!s proizvode samo kvalitetne afere. Ne čudi stoga što ove današnje spodobe žele umanjiti značenja Ivana Šibla kao časnog čovjeka koji je odabrao talentirani kadar ,stvorio, usmjerio i dao neizbrisiv pečat ZTV.
karijatida, a ne "kartijatida", ali dobro, vjerojatno se radi o zatipku, htio sam spomenuti da samo pjevali (u strogo kontroliranim sigurnosnim uvjetima) "s velebita vila zvala savku, šibla i tripala"